Gradski prevoz u Beogradu kao deseti krug pakla

0
2167

I dok se cela Srbija bavi finalom „Zvezda granda” i “Zadruge”sasvim neprimetno redukovan je red vožnje gradskog saobraćaja.

Prešli smo na letnji režim, što znači da će na beogradskim ulicama biti, čak 310 vozila javnog gradskog prevoza manje. Gotova je školska godina, pa vlasti u  Beogradu smatraju da je sasvim korektno da prorede red polazaka sve do 2. septembra. Ili u prevodu “Što smo se vozili, vozili smo se”. Sada je vreme za ozbiljno preživljavanje. 

Neko je primetio da je letnji red vožnje počeo još krajem aprila, ali aprila 2010. godine.  I da je u pravu znaju svi oni mučenici koji imaju nesreću da se voze gradskim prevozom u Beogradu. Autobusi su prepuni, stari i dotrajali, greju na +40, a hlade na minusu, prokišnjavaju na kiši. Prozori se ne otvaraju, pa je tokom leta vožnja autobusom, slična kao boravak u sauni, samo što  osim 10 minuta preznojavanja koja vas regeneriše, ovde ste zarobljeni sa gomilom ljudi od kojih ne možete da udahnete vazduh i sa kojima ste primorani da budete fizički bliski.

Neki vožnju vozilima javnog gradskog  prevoza doživjavaju kao sistemačko mučenje naroda koje rezultira gubitkom svakog dostojanstva, jer apsolutno je nemoguće da iz autobusa ne izađete isprljani i počupani, sa podignutim krvnim pritiskom jer vas je neko optužio kako ga gurate ili da ste pokušali da mu ukradete mesto za sedenje. 

Svađe među putnicima su deo svakodnevnog repertoara, a često su  na meti razgoropađenih putnika i vozači koji su tek na ivici nerava. Ogročeni ih čašćavaju psovkama, prete batinama pa se neretko i dogodi da se zavrnu rukavi i padne po koji šamar. Jer putnici vozače smatraju odgovornim za muke koje preživljavaju. Misle da su oni sa one privilegovane strane ili im jednostavno treba neko da se isprazne, pa ne biraju na koga će da udare.  Ali više niko i ne raeguje ni na svađe ni na tuču.

Da Vas podsetimo:  Skrivena nezaposlenost u Srbiji – od realnosti do licitacije vlasti brojkama

 Buka koju prave autobusi koji su, prema svim kriterijumima, odavno zreli za otpad verovatno premašuje rizičnih 100 decibela i postoji verovatnoća da vaš sluh bude trajno oštećen. To što tokom vožnje možete da zaboravite na slušanje muzike jer ne čujete spostvene misli, da i ne spominjemo. 

Zašitno odelo i kaciga idealna su oprema za prevoz u špicu, a narod je, kažu, naučio da se “zipuje” – tamo gde nema igla gde da padne,  misle da može da uđe još njih deset – možda ali na krke. Istina je i da mnogi zbog sve golgote koju dožive na putu od kuće do posla ne žele da plaćaju prevoz jer smatraju da ništa ni ne vredi, ali šta je sa onima koji ga uredno plaćaju? Beogradski GSP je najbolja slika društva i stanja u Srbiji. Pokazuje kakva je ekonomska situacija u zemlji ali i kakvi smo ljudi postali. Tempirane bombe  koje samo čekaju da im se neko obrati ili ih pogleda popreko da eksplodiraju. Ljudi su neuredni, nepristojni, urlaju, pevaju, tuku se, piju, puše…

Izgleda da je “nebeski narod” definitivno digao ruke od sebe i izgubio i poslednju mrvicu dostojanstva kada je sve ovo prihvatio kao normalno.

Goca Savković

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime