Han i nastavak kuvanja srpske žabe

0
877

n28262Dan uoči svoje prve posete Beogradu u svojstvu EU komesara za susedsku politiku i pregovore o proširenju, Austrijanac Johanes Han je, u intervjuu datom beogradskim Večernjim novostima izjavio: „Srbija se pravno obavezala, u okviru pristupnih pregovora, da postepeno usaglasi svoje stavove sa EU, o teškim pitanjima kao što su sankcije Rusiji. To je veoma važno i očekujemo od Beograda da ispoštuje ovu obavezu“.

Po dolasku u Beograd 20.11.2014, a posle sastanka sa predsednikom Vlade Vučićem, Han pak saopštavada „nije insistirao na tom pitanju“, što je potvrdio i sam Vučić. A i zašto bi? Efekat je postignut. Kako je Han primetio u već pomenutom intervjuu Večernjim novostima: „Očekujemo od predstavnika vaših vlasti da nastave da pokazuju privrženost koju imaju prema ključnom strateškom cilju ulaska u EU, u svojim obraćanjima, kao i u delima. Javno mnjenje je važno, i vlasti u Srbiji to dobro znaju“. A tom javnom mnjenju je, po ko zna koji put, preneta poruka, iz usta Vučića, na zajedničkoj pres konferenciji sa Hanom, „da je naš strateški cilj put u EU“. Naravno, Vučić je takođe ponovio i to da „nećemo uvoditi sankcije Rusiji“, ali i da „poštujemo ukrajinski teritorijalni integritet“, dakle zajedno sa Krimom.

No, u isto vreme, na dan Hanove posete, Vučićeva ministarka za evrointegracije Jadranka Joksimović za Jutarnji dnevnik državne televizije precizira: „I premijer i članovi Vlade su stanovišta da je odnos sa Rusijom poseban ekonomski interes koji Srbija ima pravo da štiti“, naglašava Joksimovićeva. Ipak, dodaje ministarka, u skladu sa (tempom) kojim budemo napredovali, moraćemo postepeno da usklađujemo svoju spoljnu politiku sa politikom Evropske unije“.

I to je suština stvari: „moraćemo da usklađujemo“, samo što će to da bude „postepeno“. Da se vlasi ne dosete. Jer, cela igra je u tome da se većinsko rusofilskom ili bar dobronamernom-prema-Rusiji javnom mnjenju u Srbiji polako i obazrivo servira distanciranje i udaljavanje od Rusije, tj. od strateškog partnerstva sa Rusijom koje joj se već neko vreme na tacni nudi iz Moskve. Pa će tako npr. Han da igra malo „lošeg policajca“, premijer Srbije malo „dobrog policajca“, a neko treći će da srpsko mnjenje postepeno privodi ka „suočavanju sa realnošću“. Baš kao i po pitanju Kosova i Metohije, gde se vlasti Srbije od 2008. naovamo neprekidno kunu da „nikad ali nikad“ neće priznati tu ilegalnu Nato-tvorevinu – dok sve vreme polako ali sigurno preduzimaju korake upravo u tom pravcu, putem čuvene „normalizacije odnosa“, koja nas je dovelado toga da se predstavnici kosmetskih Srba izabrani po srpskim zakonima zamenjuju, uz ključnu pomoć Beograda, onima izabranim po „zakonima“ Prištine, da se sa ispravama još uvek tehnički nepriznatog „Kosova“ može putovati kroz Srbiju i dalje u svet, itd.

Da Vas podsetimo:  JASENOVAC MIT, ZATOČENICIMA PUŠTALI OPERE: Sramni navodi u Hrvatskoj – Skandalozne teze finansiralo Ministarstvo branitelja

Da ne bude zabune, u toj funkciji udaljavanja Srbije od Rusije i njenog trajnog vezivanja za zapadne integracije su i više puta izrečene lažne tvrdnje ministra spoljnih poslova Ivice Dačića o tobožnoj nemogućnosti Srbije da bude član Evroazijske unije – a sve u funkciji ubeđivanja srpskog javnog mnjenja na „bezalternativnost“ EU puta koji on i cela sadašnja Vlada Srbije zastupaju. Ruska strana se, sa svoje strane, dosad opredeljivala ili da ne odgovara, ili da odgovara u vrlo učtivom maniru, poput sledećeg osvrtasa Glasa Rusije:

„Dakle, zašto je Jermenija tim činom (tj. odlukom da bude među osnivačima Evroazijske unije) demantovala srpskog premijera Ivicu Dačića? Radi se o tome da je Dačić u više navrata izjavio da je za Srbiju teoretski nemoguće razmišljati o evroazijskim integracijama zbog nepostojanja fizičke granice sa nekom od zemalja koje pripadaju sadašnjoj Carinskoj uniji, to jest budućoj Evroazijskoj uniji. On je prvo rekao, kako je tada prenela novinska agencija Beta, da je Putinu objasnio da Srbija zbog svog geografskog položaja ne pripada integracionim procesima i organizacijama koje predvodi Rusija, a drugom prilikom se zapitao ‘Kako ćemo u te integracije kada nismo tamo?’, čime je hteo da ukaže na to da je Srbija geografski okružena zemljama Evropske unije. Međutim, upravo u tome i jeste sličnost sa Jermenijom, zato što ona takođe nema zajedničku granicu sa zemljama sa kojima je odlučila da se integriše, nego je štaviše, okružena zemljama za koje se baš i ne može reći da su joj naklonjene. Ali, kako se vidi, Jermeniji nije potrebna takva fizička tačka dodira u savremenom svetu u kome se finansijske transakcije i komunikacije obavljaju elektronski, a promet ljudi i robe po međunarodnim vazdušnim i vodenim putevima.“

No, Dačić smelo ide i korak dalje, tvrdećida je našao potvrdu za svoje stavove kod samog predsednika Rusije: „Lično sam, kao premijer, pitao predsednika Putina da li razmišljaju o tome da Srbija treba da bude članica Evro-azijskog saveza. Čovek me je pogledao i rekao, da to nije moguće, ni geografski. Pitam za BRIKS, on (Putin) kaže, to su bogate zemlje“. Dovoljno je na tu temu, usled nedostatka zvanične ruske reakcije, samo podsetiti da je u novembru 2013. Narodna skupština Srbije bila domaćinjavnog slušanja na temu: „Integracioni procesi na evroazijskom prostoru i perspektive za saradnju sa Srbijom“ u organizaciji skupštinskog Odbora za spoljne poslove. Između ostalih, na konferenciji su učešće uzeli ambasadori Rusije i Belorusije, Aleksandar Čepurin i Vladimir Čušev, kao i Viktor Spaski, direktor Departmana Evroazijske ekonomske komnisije za razvoj integracija, Anton Azarov, načelnik odeljenja Evroazijske ekonomske komisije za međunarodnu saradnju i Tamara Guzenkova, zamenik direktora Ruskog instituta za strateška istraživanja. Teško je zamisliti da su se ova gospoda na svoju ruku, mimo znanja ruskog državnog vrha, samostalno i na svoju ruku upustila u organizovanje ovakvog jednog skupa, na kojem je lično ambasador Ruske Federacije izjavio da je Srbiji otvorena i mogućnost sklapanja „sveobuhvatnog sporazuma“ sa budućom Evroazijskom unijom. Sam ambasador Čepurin je tom prilikom takođe demantovao „geografski“ alibi Ivice Dačića:

Da Vas podsetimo:  Od Beča, preko Hitlera, do NATO-a: Austrougarska objavljuje rat Srbiji

„Evroazijski projekat unapred računa na širenje i saradnju s drugim asocijacijama i državama. Jermenija i Kirgizija već su izrazile želju da se priključe Carinskoj uniji. Interesovanje pokazuju i Izrael i Indija: Tel Aviv i Delhi već su spremni da rade na pitanju potpisivanja sporazuma o stvaranju zone slobodne trgovine. Oni već sad sarađuju s evroazijskim nadnacionalnim organima: usklađuju se tehnički pravilnici, carinske tarife, parametri kvaliteta proizvoda.“

Dakle, „bezalternativnost“ EU-puta Srbije se stalno propagandno učvršćuje u srpskom javnom mnjenju, ako treba i posredstvom očiglednih neistina, pa čak i izvrtanja reči najviših ruskih zvaničnika. A Vučićevo „herojsko“ odolevanje uvođenju sankcija Rusiji se takođe može svrstati u deo šire igre, gde srpskim EU-integracijama još treba pridodati, uz hodanje po jajima kada je reč o odnosu prema Rusiji, i oreol principijelnosti, pa čak i žrtve – „eto, naši zapadni prijatelji nas pritiskaju, a mi se ne damo“. Razmere tog „heroizma“ su, međutim, jasnije kada se ima u vidu mnogo čvršći stav koji je EU-članica Mađarska zauzela po pitanju Južnog toka u poređenju sa Srbijinim. Dok Vučić odugovlačisa početkom radova na Južnom toku dok to ne uradi Bugarska, mađarski parlament ubrzavapočetak radova na tom istom gasovodu, bez čekajući ni Bugarsku a, nažalost, ni Srbiju.

Iz svega ovoga se može izvući zaključak da će, ako se ovim smerom bude nastavilo, srpski put ka uvođenju sankcija Rusiji u mnogočemu podsećati na „normalizaciju odnosa sa Kosovom*“. Drugim rečima, na kuvanje žabe. U tom ključu, izjava evrokomesara Hana ne predstavlja neki poseban „ultimatum“, pa ni „ucenu“. Sadašnje rukovodstvo Srbije se već više puta javno deklarisalo i opredelilo za EU. Nisu se žalili da ih je iko terao na to motkom ili vatrenim oružjem. Ako „EU nema alternativu“, a politika EU podrazumeva i sankcije prema Rusiji, onda logički sledi da će na kraju Rusija da bude ta koja ima alternativu. Izazov je samo kako to izvesti bez toga da se srpsko javno mnjenje previše ustalasa.

Da Vas podsetimo:  Rudno bogatstvo Kosova i Metohije - da li ćemo uspeti da ga sačuvamo?!

Naravno, to nikako ne znači da će Srbiji biti garantovan ulazak u EU, čak i ako se „harmonizuje“ sa politikom uvođenja sankcija Rusiji, kako ispravno procenjujei predsedavajući Odbora za spoljne poslove ruske Državne Dume Aleksej Puškov. Zapadu je važno da trajno odvoji Kosovo i Metohiju od Srbije, da je što više udalji od Rusije, i da je stavi u što zavisniji položaj. To nužno ne podrazumeva članstvo u EU, niti bilo ko iz EU za to nudi bilo kakve garancije. Niti nužno podrazumeva da će u to vreme na vlasti biti ni Vučić, ni Dačić, ni Nikolić. O prolaznosti zapadnog prijateljstva najbolje mogu da posvedoče mnogi sada već pokojni zapadni „saveznici“ i „strateški partneri“.

Najlakši i najjednostavniji put da se Srbija odupre uvođenju sankcija Rusiji je da dobrovoljno istupi iz procesa EU-integracija. To je ujedno i jedini put koji joj nudi izglede da će sačuvati svoju teritorijalnu celovitost i obnoviti državnu i ekonomsku samostalnost. A, ako se ovako jednostavan i logičan put odbija – to samo može da znači da se on odbija svesno, uz punu svest o posledicama tog izbora.

Aleksandar Pavić

FSK

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime