Hitler nije umro

EU kao bastion nacizma

1
1155

Drang nach OstenNovoustoličena Evropska komisija je dugo većala o tome da li da uopšte postavi komesara za proširenje. Na kraju su se ipak odlučili da takvog „političkog“ komesara zadrže, ali tako, da se on nadalje ne zove „komesar za proširenje“, nego „komesar za susedstvo i pregovore o proširenju“. Naizgled, prividno sve je ostalo isto, ali, suštinski, ipak, veoma različito. Naime, biti komesar za proširenje jasno ukazuje da će proširenja biti, jer ako ga neće biti tada bi se komesar morao drugačije zvati. Nova sintagma jasno ukazuje da proširenja Evropske unije više neće biti, a nova sintagma („komesar za susedstvo i pregovore o proširenju“) dogovorena je samo zato da se Vlasi ne bi dosetili.

U čemu je onda jadac? Prvo, odmah upada u oči ovo „susedstvo“, za koje se komesar EK (nikako slučajno!) sada posebno zadužuje. Otuda, od sada susedstvo dolazi na mesto proširenja, a proširenje je svedeno na pregovore o proširenju. Iz svega postaje očigledno da je EU iz „pristojnosti“ zadržala preimenovanog komesara, kao i zbog namere da zemlje „kandidate“ i dalje drži na kratkoj uzdi. Ili, da nije potrebe da se zemlje kakva je Srbija i njeni najbliži susedi (koji se „ubiše“ od želje da budu u društvu u kojem ih niko neće) i dalje ucenjuju navodnim ulaskom (ne lipši magarče do zelene trave) u Zemlju Dembeliju. Istina, EK je ovog puta nedvosmisleno rekla da nikakvog proširenja EU (primanja novih članica) neće biti do kraja ove dekade. A da li će proširenja biti posle 2020. godine, ostaje da se vidi.

Uostalom, onom ko je pažljivo pratio „borbu“ unutar EK o tome da li da uopšte imaju bilo kakvog komesara za bilo kakve pregovore o proširenju, sada je jasno da ni ozbiljnih pregovora o proširenju nikada neće biti. Srbija i ostatak Balkana nisu potrebni EU – šta će im? Postalo je jasno da EU ima dovoljno svojih nevolja i bez toga da u svoju evro-komunu primi sirotinju, od koje nikakve koristi neće imati. Treba ih razumeti: kome treba prosjak ili beskućnik u vlastitom domu? A realno, Srbija je takva sirotinja, koja, ukoliko se nešto suštinski ne izmeni unutar domaće „lako ćemo“ politike (a što je malo verovatno), neće uspeti da se oporavi u decenijama koje dolaze. Zapravo, Srbija je ispunila sve preduslove za vlastito poništenje; to jeste, za raspad, (samo)uništenje i nestanak sa političke karte Evrope.

Da Vas podsetimo:  Kad se vrati Nacionalna garda Ohaja, ili: Čemu služi Dan Amerike u Skupštini Srbije

Evropska komisija (jedan njen deo) oseća laganu grižu savesti i smatra da Srbiji i sličnim mučenicima treba reći istinu, ma koliko ona bila bolna. Takvu istinu bi trebalo reći, jer bi jedino takav odnos evro-atlantiđana bio fer i ljudski. Ipak, nadvladalo je mišljenje onih članica u Evropskoj uniji koje smatraju da Srbija i druge zemlje „zapadnog Balkana“ zaslužuju da budu temeljno razorene. A do takvog razaranja neće dovesti direktno oni koji takve planove imaju, već će to uraditi same zemlje „kandidatkinje“ i „kandidati za kandidatkinje“ uz pomoć vlastitih destruktivnih mehanizama, unutrašnjih napetosti i nezajažljive pohlepe kojom se odlikuje njihova politička i intelektualna elita.

Uostalom, zar Niče nije rekao da „slabima i netvornim treba pomoći da što pre napuste ovaj surovi svet“. Istina, Niče je tu više polazio od sebe nego od drugih, a nacisti su takvu zamisao i praktično sprovodili u delo. U Evropskoj uniji (time i u Evropskoj komisiji) glavnu reč danas vode neofašisti i neonacisti, pa se ne treba čuditi što oni Srbiju guraju u zapećak i što joj spremaju zlu sudbinu. Trenutno stanje u Ukrajina i tamošnji rat neoboriv su dokaz da Evropom nacisti i fašisti opet jašu dignute glave. Ukoliko dođe do opšteg rata u Evropi, oni koji uspeju da prežive biće svedoci takvog pokolja naroda, kakav se nikada ranije nije zabeležio u ljudskoj istoriji.

Ako neko misli da je to preterivanje, neka pogleda slike spaljenih ljudi iz Odese, kao i slike dece i na hiljade nedužnih civila koji su stradali od neprijateljskih granata. Evropska unija se o tome nije izjašnjavala, a tamošnji mediji su izbegavali da pišu o stradanjima ruske etničke manjine u Ukrajini, na sličan način kako su to radili i kada su Srbi stradali u bivšoj Jugoslaviji. Banderovci (ukrajinski nacisti) otvoreno koriste simboliku Hitlerove Nemačke (svastika, „vučja kuka“, trozubac, nacistički orao i slično) – i da li to ikome na Zapadu posebno smeta? Ne smeta – nasuprot – tamo se uzimaju u zaštitu oni koji pod takvim simbolima smrti ratuju i ubijaju nevin svet.

Da Vas podsetimo:  Opomena Srbima

Srbija još ima nekakvu šansu da se izvuče iz čeljusti EU i domaćih evrofanatika. Da bi opstala Srbija bi morala da zaboravi Evropsku uniju i okrene se sebi i svom ekonomskom razvoju. Ostajanje na „bezalternativnom evropskom putu“ u stvari je ostajanje na putu laganog i bolnog umiranja. Ali vreme za sabiranje i spasavanje sve brže ističe. U srpski brod voda nadire sa svih strana, a mornari i dalje spavaju. Valjda, shvatiće šta ih je snašlo tek kada im voda počne da ulazi u dušnik. A to znači, imaće još samo toliko vremena, da shvate kakvu su grešku napravili, pre nego što se ne sjedine s mrakom večnosti.

Dakle, nema proširenja i nikada ga za Srbe i nije bilo – osim u ludim snovima. Ostaje samo „susedstvo“ – i to ono neželjeno. I, svakako, tu su i „pregovori o proširenju“, koji će se završiti tako da se EU – koristeći Hitlerovu ideju „Drang nach Osten“ – proširi, a Srbija sasvim suzi i, napokon, nestane.

Za www.koreni.rs

T. Rajić

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime