Hitna pomoć opet pod sumnjom: Odbijaju da predaju dokumentaciju mužu preminule

0
1193
Foto: pixabay.com

Zdravstvena inspekcija Ministarstva zdravlja i beogradska Hitna pomoć odbijaju da dostave kompletnu dokumentaciju suprugu žene koja je pre dva meseca preminula u Urgentnom centru posle intervencije Hitne pomoći.

Suprug pokojne M.B. Dejan Z. tražio je inspekcijski nadzor rada Hitne pomoći jer smatra da su oni kasno reagovali. Suprug preminule žene iznosi i sumnju u autentičnost transkripta njegove telefonske komunikacije sa doktorom na centrali Hitne pomoći. U transkriptu koji je dobio uočio je „rupe“, ali svoju sumnju ne može da odagna pošto je uskraćen za fono-zapis te komunikacije. Taj audio zapis, uveren je Dejan Z, predstavlja jedan od dokaza da je Hitna pomoć zakasnila da pomogne majci petogodišnjeg deteta.

„Dobar dan, supruzi je pozlilo, imale je pre dve i po godine emboliju, ležala je u bolnici. Odjednom se sada srušila, jedva sam je malo povratio…“, prvo je što je Dejan Z. rekao dežurnom lekaru koji se javio na broj 194.

Lekar sa centrale Hitne pomoći na kraju prvog razgovora (na transkriptu koji je Dejan Z. dobio od inspekcije rukom je upisano da je taj razgovor trajao sedam minuta) savetuje supruga da ženi podigne noge na dva-tri jastuka i da joj da nešto slatko, te da joj skuva čaj i supu iz kesice. Lekar ga takođe upućuje da se obrati nadležnom domu zdravlja – službi za kućno lečenje.

Detalji ovog razgovora vide se iz transkripta koji je Dejan Z. uz ostalu dokumentaciju dobio od republičkog inspektora zdravstvene inspekcije koji je vršio unutrašnji nadzor rada lekara Hitne pomoći na zahtev supruga preminule.

Dejan Z. je postupio po savetu lekara i pozvao odeljenje za kućno lečenje Doma zdravlja Palilula gde su mu rekli da ne mogu da dođu i pomognu, uz opasku, seća se Dejan Z, da im Hitna pomoć stalno prebacuje slučajeve. Oni ga savetuju da opet pozove broj 194 i zatraži hitan transport do bolnice.

Da Vas podsetimo:  Osmoro zaposlenih Fonda za humanitarno pravo tužilo Natašu Kandić za mobing

Ekipa Hitne pomoći je tek posle drugog poziva (koji je, prema rukom napisanoj belešci na transkriptu, takođe trajao sedam minuta) upućena na adresu. Stanje pacijentkinje je tada bilo već dramatično pogoršano. Prevezena je u Urgentni centar gde je ubrzo i preminula.

Kasnijom obdukcijom utvrđeno je da je uzrok smrti trombna embolija pluća.

Republički zdravstveni inspektor Bratislav Milovanović je Dejanu Z. dostavio transkript njegovog razgovora sa doktorom Hitne pomoći, ali je odbio da mu dostavi i kopiju audio-snimka. Obrazloženje inspektora je da se „fono zapis, odnosno zvučni snimak razgovora smatra dokumentom, a ne medicinskom dokumentacijom“.

To što zdravstveni inspektor odbija da dostavi fono-zapis pojačava sumnju Dejana Z. u verodostojnost transkripta koji je dobio od istog tog inspektora. Ako transkript predstavlja vernu pisanu verziju telefonskog razgovora, sadržaj bi trebalo da bude identičan, pa se nameće pitanje zašto bi bio problem da dobije fono-zapis ako je već dobio transkript.

U odgovoru kojim Hitna pomoć odbija da dostavi fono-zapis, a koji je potpisao direktor ove ustanove Goran Čolaković, navodi se da se tonski zapis dostavlja samo sudu i nadležnom Ministarstvu unutrašnjih poslova. U istom odgovoru piše i da se tonski zapisi ne dostavljaju porodici preminulog jer to može dovesti do zloupotrebe zbog nestručnog tumačenja razgovora, čime bi bila ugrožena zaštita lekara.

U Zakonu o zdravstvenoj dokumentaciji se, međutim, ne precizira koja vrsta dokumentacije se dostavlja samo sudu, a ne i porodici preminule osobe.

Dejan Z. je zbog nemogućnosti da dođe do dokumentacije koja bi rešila njegove nedoumice, a onda možda i razjasnila da li je bilo propusta u reakciji Hitne pomoći, podneo krivičnu prijavu protiv lekara s kojim je imao telefonsku komunikaciju pa će, ukoliko bude pokrenut krivični postupak, fono-zapis biti dostavljen svim stranama u postupku.

Da Vas podsetimo:  Jakove, ti si Srbin, a ne „etnički Crnogorac“

Dejan Z. sumnja u podatke o trajanju telefonskih razgovora sa lekarom Hitne pomoći koji stoje u transkriptu. On ukazuje pre svega na to da u transkriptu nema dela u kom on izgovara adresu na kojoj se nalazi, a da nakon par pasusa doktorka sama izgovara tu adresu.

Dejan Z. veruje da u transkriptu nedostaju još neki delovi, jer mu se čini da je lekaru izneo svoju sumnju da je njegovoj ženi krenuo tromb, ali s obzirom na to da je bio u stresu ne može da sigurnošću da tvrdi da li je to zaista izgovorio. Fono-zapis bi rešio i tu nedoumicu.

Da pacijenti gube život zbog loše organizacije i proceduralnih propusta u radu Hitne pomoći svojevremno je ukazivao i nekadašnji direktor ove ustanove doktor Borko Josifovski. On je zbog toga još pre 13 godina uveo protokol javljanja na telefonskoj centrali koji je imao za cilj efikasniji rad ekipa Hitne pomoći. Taj protokol ukinut je odmah pošto je dr Josifovski smenjen sa mesta direktora jer je javnost obavestio o sprezi pojedinih lekara sa privatnim pogrebnicima zbog koje neki umirući pacijenti nisu dobili neophodnu reanimaciju. Iako je tada lakarska komisija utvrdila da su tvrdnje dr Josifovskog bile istinite makar u jednom slučaju (za ostala 52 slučaja nije se mogao doneti zaključak, između ostalog i zbog nečitkih zapisnika) niko do danas nije ni istražio ovaj slučaj niti je bilo ko odgovarao makar za taj jedan slučaj u kojem je utvrđeno da pacijent nije dobio neophodnu reanimaciju.

Da su nadležni organi tada obavili svoj posao, bili bi spaseni mnogi životi, a ovakve situacije verovatno se više ne bi događale, smatra dr Josifovski.

„Nedopustivo je da ne postoji protokol razgovora na telefonskoj centrali. Razgovor sa doktorkom sa telefonske centrale 194 je trajao predugo i pored toga što je odmah bilo istaknuto da je preminula već jednom imala emboliju pluća, da ne može da dođe do daha, da se srušila i da s naporom pokušava da nešto kaže. Ja sam svojevremeno uveo indeks urgentnog zbrinjavanja, sa tačno formulisanim pitanjima za 37 urgentnih simptoma na koje pozivalac odgovara sa da ili ne. Da se radilo po tom indeksu lekarska ekipa bi bila odmah poslata da pomogne, jer bi bilo jasno da je bila u kolapsu i da se bori za život , odnosno da je to situacija iz crvene zone protokola“, objašnjava doktor Josifovski.

Da Vas podsetimo:  Slučaj Uroša Blažića: Sistem koji ne vidi problem dok ne nastane haos

On kaže da se ne može procenjivati o hitnosti slučaja na osnovu informacija koje saopštava pozivalac jer u tom slučaju kvalitet tih podataka zavisi od pribranosti i obrazovanja onoga ko zove. „Taj protokol ukinut je odmah posle moje smene sa čela Hitne pomoći 2006. godine. Da se radilo po njemu u ovom slučaju verovatno ne bi došlo do kašnjenja u reakciji. Ako je simptom kolaps pacijenta kao u ovom slučaju, redom bi se postavljala unapred pripremljena pitanja na koja se odgovara negacijom ili potvrdom“, kaže Borko Josifovski.

On smatra da je problematično i to što ekipa Hitne pomoći ne popunjava izveštaje na licu mesta, već naknadno, pa to može stvoriti sumnju u autentičnost tih lekarskih izveštaja.

Na zahtev Dejana Z. sproveden je inspekcijski nadzor nad postupanjem lekara, ali je Zdravstvena inspekcija zaključila da se na osnovu utvrđenih činjenica ne može govoriti o bilo kakvom propustu u radu lekara.

Po nalogu inspektora, u Hitnoj pomoći je izvršena i vanredna unutrašnja provera postupanja. Nalaz je bio isti kao i zdravstvene inspekcije –bez propusta u radu.

Supruga Dejana Z. imala je 43 godine.

Novak Grujić
Izvor: Pištaljka

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime