Hleb, so i uranijum

0
1057

generalštabU Beogradu je juče, 24. decembra 2015. godine održan skup „Zanemarene posledice bombardovanja Srbije 1999. godine i posledice po zdravlje stanovništva“ na kome je zaključeno da je te godine „nad stanovništvom Srbije počinjen ekološki genocid“. Samo dvadesetak dana ranije, u tom istom Beogradu predstavnici organizacije koja je 1999. godine bombardovala Srbiju, dočekani su, činjenica je, hlebom, solju, i uz postrojenu gardu. Dakle, uz najviše izraze časti, poštovanja i gostoljubivosti.

Pametan bi ovde stavio tačku.

No… Na skupu u Beogradu, dr Danica Grujičić podsetila je da je „UN Program za zaštitu životne sredine svojevremeno izašao sa izveštajem da je tokom bombardovanja, na području NATO dejstva isprovocirana katastrofa“, naglasivši „da je taj izveštaj sklonjen“. Sem ovog, doktorka je rekla da su „maligna oboljena kod nas poprimila epidemijske razmere, tumori su sve agresivniji i brže se vraćaju, samo u 2013. godini imali smo 37.500 novoobolelih“.

Penzionisani general Slobodan Petković kazao je da je „protiv Srbije 1999. godine vođen i radiološki i hemijski rat“, da nam je NATO „na čuvanje ostavio 10 do 15 tona osiromašenog uranija čije je dejstvo četiri milijarde godina“, a da se „prava istina o stradanju stanovništva i dugoročnim posledicama koje će bačene tone municije sa osiromašenim uranijumom i plutonijumom imati po njega u budućnosti, stavlja pod tepih“.

Pametan bi posle ovog trebalo da zaćuti, a nadležni u Srbiji da se oglase. Pa, ili da demantuju dr Danicu Grujičić i generala u penziji Slobodana Petkovića, da kažu da to što ovo dvoje govore nije istina, da ih gone zbog uznemiravanja javnosti, da, naravno, uz demanti iznesu i dokaze da ovo nije istina, da na nas 1999. godine nisu bačene tone osiromašenog uranijuma, ili, da ovo potvrde. Trećeg nema…

Da Vas podsetimo:  Tri dileme za dve bitange i izbornu listu

Zaista, da li je posle 16 i po godina od bestijalnog bombardovanja Srbije došlo vreme, ili možda još nije, da ne kvarimo odnose sa prijateljima, da ovaj narod konačno sazna istinu o 1999. godini i NATO bombama, da se formira međunarodna komisija o kojoj je juče govoreno na skupu u Beogradu. A pitanje se ređaju, nižu, svakog dana sve ih je više i vape za istinom…

Zar nije bilo logično da su nam onomad, kad smo ih ono dočekivali hlebom i solju, iz Brisela doneli i konačni odgovor na pitanje koliko je tona osiromašenog uranijuma i zašto bačeno na Srbiju 1999. godine, ako nije ni kilo, onda aferim. I gde je sve taj uranijum bačen, a sumnjam da nemaju preciznu evidenciju. Nisu oni mi.

Zar nije vreme da 16 i po godina kasnije saznamo kakve su posledice bombardovanja Srbije 1999. godine i je li istina ono što svojim očima oko sebe gledamo svakog dana? Je li istinit podatak koji je juče u Beogradu iznela dr Grujičić o 37.500 novoobolelih od karcinoma u 2013. godini, i koliko je novoobolelih bilo u godinama pre 2013. i koliko 2014. i 2015. i koliko je to više nego u godinama pre bombardovanja, i koliko sve to ima veze sa bombardovanjem?

Ili podaci, gole činjenice, ili otvorena sumnja da se od ovog naroda nešto strašno krije! I živi i mrtvi u ovoj zemlji čekaju odgovore.

Bojim se, međutim, da ih nikada nećemo dobiti. Da nikada nećemo saznati koliko su NATO bombama 1999. godine, radioaktivnim uranijumom posejanim po našim poljima, i zašto, kažnjena i naša nerođena deca a ne samo mi… I zašto je nad ovim narodom počinjen težak ratni zločin, čuvam se jutros da ne upotrebim neku težu reč! I, najteže pitanje, imamo li mandat, imamo li odobrenje, dozvolu naše još nerođene a već kažnjene dece da zaboravimo, i da im oprostimo?

Da Vas podsetimo:  Samo nam je hleb preostao

I, imamo li budućnosti bez istine, ili ćemo zamuknuti i ćutati i gledati svakog dana ono što se dešava oko nas ne tražeći, makar uz hleb i so, odgovore zašto? Šta smo im to učinili i po kom su nas ljudskom ili božanskom pravu kaznili?

Ako mi jesmo, ako smo im nešto bili krivi, šta su im naša nerođena deca skrivila?

I, kakav je to taj novi svet, kakvi su to ti novi standardi, u kojima je vrhovna glupost pitati za istinu, tražiti istinu?

A, ako naša vlasti misli da bi nas odgovori na ova pitanja uznemirili, uneli nespokoj u naše živote, ne moraju se mnogo sekirati. I ovako smo uznemireni i previše, i, valjda, imamo pravo da pitamo.

saponja

Zoran Šaponjić

iskra.co

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime