Hoćemo li ikad imati 13. platu, božićnicu ili bar veća primanja

0
551

Ovdje radnici umjesto povećanja plate dobiju kovertu na minimalac. Umjesto uskrsnice i božićnice ih zakače radni dani. Umjesto stimulacije dobiju prijetnje. Umjesto poklona za djecu, žene “popiju” otkaz kad zatrudne. A 13. plata zvuči kao neukusna šala.

I ništa ne nagovještava da će se stanje promijeniti nabolje. Osim možda uvjeravanja političara da se nigdje ne živi bolje nego ovdje.

U ovakvim radnim uslovima ne možemo očekivati nikakav napredak. Radnici koji crnče za 400, 500 ili 600 maraka, a takvih je najviše, jednostavno nemaju život dostojan čovjeka. Primanja koja dobijaju im ne omogućavaju da žive kao normalni ljudi.

A normalno podrazumijeva mnogo više od pukog preživljavanja. Život u kojem po cijele dane samo radiš da bi platio račune i nije neki život.

I zato kad vidimo brojke koje nam ukazuju na masovni odlazak ljudi iz BiH, ne treba mnogo da se iščuđavamo. Jer, sve manje je onih koji žele svoj život da poklone nekom izrabljivaču za pišljivih 500 maraka.

Ljudi odlaze jer ne žele više da uzimaju odmor da bi radili i obezbjedili dodatna primanja. Odlaze jer neće da trpe maltretiranja. Jer žele sigurnu budućnost koju će držati u svojim rukama. Jer žele radne uslove koji će im omogućiti da podižu svoju djecu. Jer žele pristojno radno vrijeme. Jer žele platu sa kojom će napokon vidjeti da je život nešto više od stalne borbe za golo preživljavanje.

I to je svima odavno jasno! I vlastima i poslodavcima, ali još uvijek niko ne želi da pokrene stvari sa mrtve tačke.

Zbog svega toga mnogi radnici gube i najmanju nadu da će im jednog dana u ovoj zemlji biti bolje. A da se nikako ne isplati ovdje raditi poslove iz oblasti trgovine, proizvodnje, ugostiteljstva na najbolji način smo se uvjerili kad smo posjetili jednu radnicu u pekari na njenom radnom mjestu.

Ova žena već godinama radi u ovom poslu koji je, kako kaže, težak i slabo plaćen, a radnici većinom neprijavljeni. A ako i jesu uglavnom prođu još lošije, jer se sa uplatama doprinosa  kasni mjesecima, pa na kraju ne mogu ovjeriti zdravstvenu knjižicu.

“Čast izuzecima ako ih ima, ali ja ih nisam puno vidjela. Uglavnom poslodavci ne žele platiti adekvatno pravog radnika. A ako radnik zna posao, neće raditi za džaba, otići će u Sloveniju, Njemačku, Hrvatsku jer puno mu se više isplati. Tako da, u većini pekara trenutna situacija je takva da nema niti pravih radnika, niti pravih gazda”, kaže ona i otkriva da se od zarade, koja je mizerna, može samo preživljavati.
“Dnevnice se u prodaji kreću oko 20 KM, u proizvodnji 30 KM, dok je dnevnica majstora pekara između 40 i 50 KM”, otkriva naša sagovornica.

I baš zbog ovakvih slučajeva “građani BiH moraju da shvate da je život jedan, da ne postoji rezervni u kojem ćemo urediti stvari na bolji način, čekajući da se ovdje nešto desi. Dosta smo radili za crkavicu, vrijeme je da se stvari promijene“.

Da Vas podsetimo:  Potresna priča s kosmetskim mališanima

Tako tvrde u sindikatima, iz kojih šalju jasnu poruku: “Povećajte plate radnicima ili ćemo doživjeti propast.” Inače, nada je već odavno počela da blijedi, a većina građana BiH je digla ruke od svog života u ovoj zemlji. Sreću su našli ili namjeravaju da je potraže negdje “vani”.

“Predugo traje nada da će biti bolje”, kategorična je Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske.

“ Vremenom se ta nada troši i moramo reći da ljudi više ne žele da gube vrijeme. Jednostavno, u državi u kojoj je veoma teško doći do posla i u kojoj, kad ga i dobijete, plata za pošteni rad ne može obezbijediti ni pristojnu egzistenciju, sve više je onih koji odlučuju da ostave ono što su dosad ovdje gradili i započnu život negdje drugdje, gdje će se osjećati sigurno i moći da žive od svog rada. Koliko je vlast u RS, ali i u BiH spremna za poteze koji će djelovati brzo i da donese mjere koje će omogućiti ljudima da žive od svog rada je pitanje na koje ja ne znam odgovor, a vjerovatno ga ne znaju ni oni koji su najpozvaniji da ga daju”, izjavila je Mišić za naš portal, govoreći o položaju radnika u zemlji, koji su postali zadnja rupa na svirali, kako za poslodavce, tako i za vlast.

Malo je koga briga kako živi prosječan radnik, a naša sagovornica navodi da je odavno u BiH sve podređeno kapitalu, brzom bogaćenju onih koji imaju kapital, bez obzira na njegovo porijeklo.

“Sva zakonska rješenja dosad idu u pravcu da zaštite taj kapital, ostavljajući radnika na margini. Sve su to razlozi zbog kojih ljudi odlaze i u ovom trenutku u pregovorima sa Vladom RS i poslodavcima kao da postoji neka potreba u naznakama da se nešto uradi na povećanju plata. Ipak, to je toliko bojažljivo i toliko nesigurno”, navodi Mišićeva i objašnjava da je nada za bolje sutra izgubljena, a da bi se to promijenilo potrebno je posegnuti za drastičnim koracima.

Dosta smo tapkali u mjestu, kaže ona.

“Da bi radnik mogao da obezbijedi samo egzistenciju i ništa više u jednoj četveročlanoj porodici, to podrazumijeva da imate dvoje odraslih koji rade i da su njihova primanja veća od 1.000 KM. To bi na neki način moglo da obezbijedi osnovne potrebe. Sve ispod toga je jako loše, a u tim uslovima je ogroman broj radnika. Tu se onda nameće pitanje, pa kako oni uopšte žive? Ali ključ je u tome da mnogi radnici, da bi prehranili svoje porodice, rade i dodatni posao, koji je najčešće neprijavljeni rad i tu radnik nema mnogo izbora. Svaka plata koja je ispod 1.000 KM je nedostatna i oneomogućava ono najosnovnije. Kako doći do toga? To je veoma teško kad imate poslodavce koji kukaju kako im je veliko opterećenje rada, a kad pogledate njihovo poslovanje, vidite da oni zarađuju i više nego dobro. Imaju ogroman ostatak dohotka, ali se ne prepoznaje ta raspodjela između poslodavaca i radnika, odnosno da svoju dobit bar u jednom dijelu podijele sa onima koji su zaslužni za njihovu toliku dobit”, rekla je Mišićeva za BUKU i dodala da se nada da će odlazak radne snage, ako ništa drugo, motivisati poslodavce da posežu za povećanjima plate.

Da Vas podsetimo:  Ustaše mu pre 70 godina uzele seku i još traga za njom

“I poslodavci i Vlada se trude da marginalizuju Sindikat, koji govori o problemima i nudi rješenja. A strah koji je prisutan kod radnika je sve veći. Oni se boje da će izgubiti posao ukoliko dignu glas, i to nas još više gura u bijedu. Da li će se stvari mijenjati zavisi od toga koliko smo svjesni da nemamo rezervni život u kojem ćemo urediti stvari na bolji način dok ovdje čekamo da se nešto desi. Pa šta da čekamo više! Stvari će se mijenjati kad svi postanemo svjesni da samo organizovani možemo vrlo ozbiljno djelovati na politike koje donosi vlast, ali isto tako i na odnose u poslovnoj zajednici koja traži jedino profit, ne gledajući radnike. Mi moramo podići glas protiv eksploatacije radnika i stati tome u kraj organizovano i zajednički”, poručila je Mišić.

Situacija je posebno loša u manjim firmama, te pekarama i trgovinama, koje radnici masovno napuštaju zbog rada u u Sloveniji, Austriji ili Njemačkoj, gdje mogu zaraditi i četiri puta više nego u BiH.

Predsjednik Sindikata trgovine Republike Srpske Goran Savanović nije iznenađen što trgovine mjesecima tragaju za trgovcima iz više razloga – plata je mizerna, radnici često nisu ni prijavljeni i umjesto osam, često rade i po 12 sati.

“Plate su jednostavno mizerne, loše i nedostojne jednog normalnog života bez opterećenja. Tako prosječna plata u trgovini iznosi 640 KM, ali u tu platu je uračunat i topli obrok, prevoz, minuli rad i sve ostalo tako da se na kraju dobije minimalac – oko 450 KM. Jedan čovjek, ako ima četveročlanu porodicu, ne može da živi od te plate i tačka. Ima najava da bi prosječna plata u ovoj godine trebala da se poveća na 1000 KM, a to bi značilo da bi u trgovini možda dogurala do 700 KM, ali ni to nije dovoljno. Jednostavno, po ovom pitanju se mora nešto učiniti i to što prije”, istakao je Savanović za BUKU.

Ništa bolja situacija nije ni u građevinskim firmama koje se na samom početku građevinske sezone suočavaju sa sada već alarmantnim nedostatkom zidara, tesara, bravara, armirača, keramičara, molera… Kako su nam potvrdili u Sindikatu građevinarstva i industrije BiH, sve se više poslodavaca je ove godine odlučilo ponuditi bolje uslove, veću platu i prijavu radnika, što je ranije bilo skoro nezamislivo.

„Poslodavci pokušavaju privući nove radnike i  zadržati postojeće povećavanjem plata, ali pitanje je koliko će to biti uspješno, jer se naši poslodavci ipak ne mogu nositi sa onima u inostranstvu, nužno je da nešto učini i država. Mi obučimo radnike, dobijemo stručnjake i onda nam odoše, što je poražavajuće“, ističe  Mahir Semić, predsjednik ovog sindikata, dodajući da je trenutna prosječna plata u građevinarstvu 606 KM.

Hrvatska i Slovenija u borbi za sezonce iz BiH

Da Vas podsetimo:  Prosvjeta u Beču o značaju porodice i identitetu

Radnici iz naše zemlje su prvi izbor za Hrvatsku i Sloveniju, odakle je nedavno stigla vijest da tamošnja fabrika svima koji dovedu ili preporuče radnika daje 250 eura stimulacije. U Sloveniju najviše idu varioci, vozači, zidari, bravari, te ostali radnici u građevinskom sektoru.

I Hrvatska se ove godine uključila u dosta ozbiljniju trku za radnicima davanjem zelenog svijetla za 50.000 novih radnih dozvola, dok je veliki dio poslodavaca problem nedostatka radne snage u turizmu odlučio riješiti povećanjem plata!

Kako pišu hrvatski mediji, uz povećanje plata, poslodavci u turizmu nude i 13. platu, uskrsnicu, božićnicu, poklone  za djecu, stimulacije, te besplatan smještaj i prehranu sezoncima koji dolaze iz drugih sredina, tako da bi njihova ukupna primanja trebala biti veća za 10 do 15 posto nego lani.

Da su hitne promjene potrebne i u BiH  i da će u suprotnom uskoro svi oni koji nešto znaju otići odavde dobro znaju poslodavci. Ali i pored toga ne mijenjaju mnogo toga. Oni radije čekaju da država nešto preduzme. Tačnije, da sve njihove troškove koji bi mogli dovesti do povećanja plata radnika kroz nove podsticajne mjere nadomiri država.

Kada smo pitali šta je potrebno da se uradi da bi radnici firme kojom rukovodi Saša Trivić iz Unije udruženja poslodavaca RS dobili veće plate, on je skoro svu odgovornost i potrebne promjene prebacio na Vladu RS.

„Mi smo u pregovorima sa Vladom definisali nekoliko stvari koje se moraju uraditi. Prvo, to je borba protiv sive ekonomije, jer postoji oko 30 do 40 hiljada radnika koji primaju fiktivnu platu od nekih 440 maraka, a imaju značajno više. To nije uticaj samo za statistiku, da se plata poveća samo na papiru, nego imamo dogovor sa vladom da sve ono što privreda uplati više poreza i doprinosa ide na smanjenje doprinosa, a to smanjenje da onda prelazi u platu. Drugi korak je da pokušamo napraviti projekat gdje bi preduzeće isplaćivalo veće plate, a da je u apsolutnom iznosu isti iznos sredstava uplate državi. Ipak, ono što je najvažnije jeste tehničko osavremenjivanje i povećanje produktivnosti, da jedan radnik proizvodi više proizvoda i da onda svako od nas u svom biznisu pronađe mogućnost za veće plate“, rekao je Trivić za Buku.

Što znači da bi radnici trebali da sačekaju da zaživi borba protiv sive ekonomije, da se smanje porezi, da se firme tehnički osavremene, pa da onda možda, ako se smiluju njihovi poslodavci, dobiju 10 do 15 odsto veću platu. Što bi za više od pola njih značilo 600 ili 700 maraka ukupnih primanja.

Hvala, ali ne hvala!

Ovakve plate mogu samo da produže agoniju, koja će trajati sve dok poslodavci i predstavnici vlasti ne shvate da se dobar radnik čuva i da je ulaganje u dobrog radnika najbolji put ka uspjehu. Kod nas te svijesti još nema, a teško da će se ikad i primiti u ovakvom učmalom i po običnog radnika nepodnošljivom društvu.

Tatjana Čalić / Milovan Matić
Izvor: 6yka.com

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime