Hrvatska kifla i NATO pekari

0
1097
Foto: pixabay.com

Nezadovoljeni još na Drugom zasedanju AVNOJ gde su stekli oblik teritorijalne „kiflice“, dok su bravarovi kroatokomunistički planeri delili srpski etnički prostor, napokon su hrvatski megalomani dočekali svojih pet minuta te 1995. godine kad je NATO avijacija počela vazdušne udare na srpske snage u BiH, tako pripremajući kopnenu agresiju hrvatske armije na VRS, iako je njeno političko rukovodstvo pristalo na mirno rešavanje ratnog sukoba koji Srbi nisu izazvali, ali su se odlučno branili od novog istrebljenja!

Tako će sredinom septembra meseca 1995.godine krenuti združena ofanziva ABiH i HV na snage Drugog krajiškog korpusa, jer je napokon trebalo da nabuja „hrvatska kiflica“, ali i da se spreči eventualno teritorijalno povezivanje izolovane muslimanske enklave u Bihaćkom džepu sa centralnim delom MH federacije, kako bi gospodari rata imali budući povod za novi oružani sukob, naravno na srpsku štetu, kada oni to procene i odluče!

Foto: http://sveosrpskoj.com

Iako je Peti korpus ABiH silovito nadirao, obilato opremljen municijom i oružjem uz pomoć „EU humanitaraca“ koji su zloupotrebili status UNHCR osoblja, ipak su hrvatski bojovnici prvi uspeli da zauzmu Drvar, te i tu opštinu priključe u Livanjski kanton, kako se danas naziva ta teritorijalna jedinica MH- federacije. Tako su se hrvatski okupatori uglavili kao kost u grlu razdvojene muslimanske enklave, zaustavljajući stvaranje muslimanskog pojasa u strateški važnim Kupreškim vratima. Ali, to osvojeno područje se sporo i retko naseljavalo Hrvatima, dok su se za protekle tri decenije u znatnom broju vratili starosedeoci Srbi na svoja vekovna ognjišta!

Sistematski ugnjetavani i sprečavani da ikako stanu na noge, obnavljajući razorenu privredu kako bi obezbedili opstanak, i kakvo takvo svoje sigurno preživljavanje.

Republika Srpska je tu, pretekla je pokušaj okupiranja svog zapadnog dela, čak se i vidno stabilizovala na svom delu teritorije koju narod naziva Visoka Krajiva još od vremena otomanske okupacije. Tu gde je daleke 1875.godine knez Petar Karađorđević četovao pod imenom Petar Mrkonjić, dok brižna Evropa nije bahato dodelila tadašnju otomansku provinciju BiH na staranje Austrougarskoj, tobož namernoj da uvede brojne reforme i dovede „blagostanje“ o kom ponajbolje piše književnik Petar Kočić u svom delu „Jazavac pred sudom“!

Da Vas podsetimo:  Kosovo je Srbija, to odzvanja u srcu svakog Rumuna

Tako se nakon tri decenije ponovo stekla situacija da su krajinske opštine Drvar, Grahovo i Petrovac većinski naseljene (doduše retko) srpskim stanovništvom, a da je izolovana Bihaćka enklava postala svojevrsna čekaonica nestrpljivih migranata iz severne Afrike i Azije koji su rado prihvatili poziv mutti Angele, koja se eto nešto sada premišlja, jer neposlušni katolički Intermarijum neće nikako da prihvati svoj planirani razrez tih muslimanskih migranata kako je to želeo dobri čika Soroš, a provodili upravo oni isti nekadašnji činovnici UNHCR, ali sada u ime brižne OUN!

Ti migranti sada plaše srpske povratnike u pomenutim opštinama, kao mogući etnički čistači gospodara rata, kojima su inače usta puna miroljubivih i brižnih poruka!

Hrvatska „kiflica“ ipak je tako ostala nedovoljno nakvasala, te od nje neće biti kvalitetnog NATO peciva, pošto je dalmatinsko zaleđe vidno opustelo. Oni retki srpski povratnici u Krajinu su većinski pomrli, uostalom zato su se i vratili, da mogu na svojoj zemlji umreti, ali prethodno i boračkim penzijama iz NOB pomoći deci i unučadi, da se lašše snađu u Srbiji i R Srpskoj, gde je znatan broj i ostao.

Hrvatine, kako se samohvale po kafićima i stadionima, nerado doseljavaju u srpsku zemlju, biće da se i dalju plaše srpskih četnika te nerado noću šetaju, naročito u zabiti!

Zato gospodari rata uporno potstrekavaju sarajevske poslušnike da potenciraju nekakvo „konačno rešenje celovitosti“ nepostojeće unitarne BiH, iako je ona Dejtonskim sporatumom jasno definisana kao zajednica dva entiteta i tri konstitutivna naroda!

Ali, koga brida za taj papir, uostalom papir trpi svašta, ali muslimani danas više nisu nekadašnje „hrvatsko cvijeće“ iako su zadržali običaj da seku srpske glave, samo sada za druge gazde, pa zato NATO „pekare“ i boli glava, a nemaju kvalitetan apaurin da pomogne!

Da Vas podsetimo:  Kako smo upali i možemo li se izvući iz mreže kosovske "nezavisnosti"

Da su pažljivije isčitavali dela Ive Andrića nebi se tako lagodno navozali na lascivne predloge vatikanskih prozelita, koji već vekovima sanjaju svoju granicu „dva sveta“ na hladnoj Drini, naravno samo u njihovoj viziji, jer na obe obale te prekrasne reke živi isti narod, koji slavi svoga Svetog Savu a nehaje za njihovog rimskog papu!

Vladimir FROLOV
Izvor: Srpski stav

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime