I narod je odustao od Kosova, ne samo političari, ili srpska kardiologija

0
1752

paljenje-zastave-kosova

Kosovo je najskuplja srpska reč

. Ali, kao i ljubav i Kosovo polako postaje samo reč, a koliko ona vredi danas u vreme sveopšte vrednosne devalvacije svima je i više nego jasno.

Licemerje modernih Srba najlakše je dokazati na ovom primeru.

Potrebno je samo hronološki analizirati odnos Srba prema svojoj Svetoj zemlji posle Drgog svetskog rata da bi se došlo do zaključka koliko je Srbima zapravo stalo do Kosova, odnosno da je ono postalo što i Kijev za Ruse, Skadar za Crnu Goru, Ohrid za Bugarsku ili Carigrad za sve pravoslavne.

  1. Lako je dokazati da je Titova Jugosalvija bila sazdana na antisrpskim temeljima. Ipak pasivnost, konformizam i poltronstvo kako srpskih komunista tako i opšte populacije doprinelo je da bratski narodi i narodnosti steknu nedostižnu prednost za zelenim stolom u odnosu na većinski narod i da time neutrališu grehe svojih saplemenika iz vremena nacističke okupacije.

Ipak, ta braća nisu mirovala za razliku od Srba već su vođeni nacionalnom svešću gradili sebi onakvu zajedničku državu kakva njima odgovara.

Tako su se Albanci sredinom šezdesetih izborili za usvajanje ustavnih amandmana što je bio samo uvod u cepanje najveće republike.

Hrvatsko proleće 1971. svoje plodove dalo je tri godine kasnije de fakto konfederalizacijom države, a muslimani u isto vreme dobijaju status konstitutivnog naroda Jugosalavije i svoju baklju na grbu.

Ono malo srpskih disidenata koji su digli glas protiv inferiornog položaja Srbije u takvoj federaciji nije bilo dovoljno da se spasi obraz cele jedne generacije.

  1. Srbi su novu šansu dobili deceniju i po kasnije. Slobodan Milošević zajahao je talas nacionalizma i time dao veštačko disanje komunističkom režimu koji se rušio diljem istočne Evrope. Posledice takvog političkog hazarda bilo je vraćanje srpskog suvereniteta u obe pokrajine.
Da Vas podsetimo:  Najavljene izmene zakonskih predloga o vlasništvu države u medijima i ulozi Saveta za štampu, ali ne i o REM-u

Da li su Srbi masovno krenuli da se vrate u svoj Jerusalim tada kada je Srbija iz tri dela ponovo postala cela?

Ne, sve je ostalo na parolama, frazama i mitu, a slobizam je na Kosovu uspostavio aparthajd, izvor straha za ostatak Srbije, trening kamp za policajce koji su slati u ostale delove da uliju narodu ljubav prema vladajućem bračnom paru. O „spontanim „ lanč-paket demonstrantima podrške Slobi-slobodi i tridesetak zagarantovanih poslaničkihmandata pred svaku izbornu trku da i ne govorim.

  1. Sledeća šansa za posrbljavanje Kosova bila je 1995. godine.

Hard-core Srbi, ultra-Srbi, graničnici, gorštaci, krajišnici, čuvari Srpstva i pravoslavlja svoje traktore i ostala jurišna prevozna sredstva nisu usmerili prema srcu Srbije da tamo, na izvoru guslaju Velikoj Srbiji.

Ne! Privlačnija je bila prestonica, makar i periferna naselja bez struje i vode od svetilišta. Lepše je čuti zvuk beogradskih splavova od liturgije u Peći, Dečanima, Gračanici. . .

Između Vojvodine bogate oranicama i Kosova bogatog neprijateljski nastrojenim Šiptarima nije teško zaključiti za šta se opredelio već tradiocionalni srpski konformizam.

  1. Kada je februara 2008. Skupština Kosova proglasila nezavisnost Sever kosova postao je nova srpska Krajina. Pojas od četiri opštine ličio je na bedem o koji će se razbiti arbanaško more.

Pohrliše li Srbi da učvrste taj bedem, napuniše li ga kako Jevreji svoja montažna naselja u arapskom okeanu?

Iskorišćeni da budu deo plana rušenja Tadićevog režima i pogonsko gorivo da duo Nikolić-Vučić preuzmu uzde isti super-Srbi sa barikada sada čekaju poziv za izbore za Skupštinu Kosova, istu onu koja je proglasila nezavisnost i čijoj će se nezavisnosti zaklinjati i srpski poslanici.

Poziv za vojne vežbe Vojske Kosova usledeće koju godinu kasnije.

Aleksandar Dikić

Da Vas podsetimo:  Neprihvatljiv tužilački pritisak na novinare KRIK-a: Da li se istražuju novinari ili organizovani kriminal?

srpskikulturniklub.com

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime