Igra zvana Bregzit

0
867

brexit-shutterstock2Do 23. juna ima još tri nedelje. Tog dana će se u Velikoj Britaniji održati referendum za izlazak iz Evropske unije. Zvanični London u poslednje vreme sve češće izražava nezadovoljstvo evropskom politikom evrobirokratije. Očigledno je da u Velikoj Britaniji postoje dva tabora suprotnih mišljenja o ostanku u EU.

Mnogi stručnjaci tvrde da borbu za oslobođenje Londona od EU predvodi grupa okupljena oko kraljevske porodice, a iz redova vlasti. Ima logike. Glavni razlog zašto se ne želi ostanak u EU je to što London nije rad da padne pod vlast Vašingtona posle potpisivanja Transatlantskog sporazuma između Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije.

Takođe, ima i čvrstih dokaza da upravo kraljevska porodica stoji iza britanskog otpora ostanku u EU. Krajem aprila 2016. godine, više od stotinu rukovodilaca velikih britanskih finansijskih kompanija je objavilo pismo u kojem su navedeni brojni argumenti za napuštanje EU. Veći deo krema britanske finansijske elite smatra da će u slučaju ostanka u evropskom bloku nestabilnost Evrozone biti „stvarna pretnja“ razvoju finansijskog sektora i finansijskim uslugama što ih pruža London.

Gotovo da nije potrebno reći čije to interese u svetu štite velike finansijske kompanije iz Velike Britanije. U pitanju je Londonski Siti, tesno povezan sa kraljevskom porodicom i bankarskom grupom Rotšilda.

Kada se govori o Britaniji, skoro uvek se zaboravlja na Komonvelt. A mnogo je zemalja u svetu sa koordinacionim centrom u Londonu, kojima praktično upravlja kraljevski dvor. Očigledno, Bekingemska palata ne želi da jedino Sjedinjene Američke Države vojno-politički i ekonomski kontrolišu ostatak sveta, onaj koji ne pripada Komonveltu.

Do sada su i najneobavešteniji shvatili da će SAD posle potpisivanja Transatlantskog sporazuma imati potpunu kontrolu nad Evropom. Ako se to ostvari, geopolitički i finansijski značaj Britanije, pa i Sitijev, biće neuporedivo manji. Za London je daleko bolje da posle napuštanja EU uđe u separatne pregovore sa Vašingtonom, o principima na kojima će počivati bilateralna trgovina, i da ne mora da vodi računa o mišljenjima s one strane Kanala. Na taj način, Britanci bi imali daleko veći stepen političke i ekonomske nezavisnosti nego Evropljani s kontinenta.

Da Vas podsetimo:  Anđeli Goraždevca

Sa svoje pozicije predvodnika Komonvelta, magloviti London će moći da vrši uticaj na značajan deo sveta i da, stoga, polaže pravo na ravnopravno partnerstvo sa Sjedinjenim Američkim Državama. Posle pritisaka i malo zavrtanja ruku Briselu, Britanci su u separatnim pregovorima dobili „veliki popust“, zasebne preferencije što važe samo za Englesku i EU. Ali i to se pokazalo nedovoljnim za britanske poslovne krugove i njihovu želju da ostanu nezavisni od Amerikanaca. Ili bolje rečeno, da ne budu potpuni poslušnici Jenkija.

Onima koji se razumeju u geopolitiku je očigledno da je Holandija neka vrsta evropskog portparola Velike Britanije. Ono što London neće da saopšti iz ovog ili onog razloga Hag će ostatku Evrope reći naglas i bez pardona. Holandija je Britaniji najdragoceniji saveznik i zato što njome upravlja struktura zatvorenog tipa. Uoči oproštajne posete Baraka Obame Evropi, Bekingemska palata je preko Holandije i u savezu sa američkim izolacionistima izvela neke informacione udare na neokonku Hilari Klinton.

Prvo je Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju doneo oslobađajuću presudu vođi Srpske radikalne stranke Vojislavu Šešelju.

Zatim je većina Holanđana na referendumu glasala protiv pridruživanja Ukrajine Evropskoj uniji. Takav ishod je udarac upravo Hilari Klinton, predvodniku neokonzervativaca koja je s mesta državnog sekretara svrgla Viktora Janukoviča i izazvala građanski rat u Ukrajini.

I treći udarac – presuda Okružnog suda u Hagu kojom je odluka iz 2014. godine, da Ruska Federacija mora „Jukosu“ da isplati odštetu od 50 milijardi dolara, proglašena nezakonitom.

Sva tri informaciona udara su izvedena sinhronizovano i jesu ozbiljno narušili „lik i ugled“ lidera neokonzervativaca Hilari Klinton. Isključeno je da je tu bilo ma kakvih „slučajnosti“, a sva tri napada su ostvarila svoj pojedinačni cilj. Očigledno je da je glavni razlog za Bregzit nesklonost Britanije da potpadne pod normativne udare Transatlantskog sporazuma. Evropska unija, posle Drugog svetskog rata jedan od najperspektivnijih projekata u svetu, danas se nalazi pred raspadom. Prilikom svoje poslednje posete Londonu, Barak Obama je izjavio da „Evropska unija povećava uticaj i vrednosti Ujedinjenog Kraljevstva u celom svetu“. Ali Siti ne misli kao američki predsednik, nego sasvim suprotno. Što Baraka Obamu, naravno, nije sprečilo da nadometne: „Naš prijatelj je deo organizacije koja uvećava njegovu moć, uticaj i privredu. Smatram da sam kao prijatelj obavezan da mu poručim da mora ostati u toj organizaciji, što će biti dobro za obe strane.“ Dakle, sada je jasno da se Stari kontinent pretvara u nadničara i slugu Amerikanaca. Britanija to uviđa i pokušava da utekne. Što je za „ostrvljane“ i prirodno i sasvim u skladu s tradicijom britanske spoljne politike – uvek mimo Evrope.

Da Vas podsetimo:  Rat moguć i van granica Izraela

Autor: Bojan Čukov
Izvorni tekst na bugarskom: A-specto
Za South Front na engleski preveo: Borislav
Izvor: The Game Called Brexit
Prevod: Ćirilizovano

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime