Islamizacija srpskih zemalja

Prije par dana, Ustavni sud BiH donio je odluku o poništavanju izbornih rezultata nedavno održanog referenduma o proslavi dana Republike Srpske koji se tradicionalno održava svakog devetog januara nakon 1992.godine.

Ima puno gnjevnih komentara oko toga kako je to još jedna sramna odluka Ustavnog suda od devet članova gdje trojica stranaca i dva Bošnjaka/muslimana redovitio nadglasavaju Hrvate i Srbe stvarajući „mic po mic“ unitarnu bošnjačku državu.

Ali se, suštinski gledano, radi o jednom temeljitijem zločinačkom procesu uništavanja svega što je srpsko od združenih snaga SAD i organiziranih ekstremista političkog islama. Njihov „sveti rat“ protiv Srba bi se mogao okarakterizirati kao američko islamski džihad.

Evo najmarkantnijih primjera tog antisrpskog procesa.

U BiH se ukida srpski narod

U Bosni i Hercegovini, rat protiv Srba od strane združenih snaga Hrvata i Muslimana počeo je 1992., a čemu je snažno asistirala Amerika opskrbljujući Muslimane novcem, oružjem i uvodeći u BiH mudžahedine koji su igrali fudbal sa odsečenim srpskim glavama. Nakon Dejtonskog sporazuma, u kojem figurira Visoki predstavnik „koji je pravni tumač svekolikog prava u BiH“ i osnažen ‘Bonskim, neustavnim, ovlaštenjima, te, kasnije, Sudom i Tužilaštvom BiH, progon Srba se nesmiljeno nastavlja. Srpskoj se oduzimaju, u korist Bošnjaka/muslimana ustavne nadležnosti (preko osamdeset), smjenjuju se demokratski izabrani srpski predstavnici, maltretiraju pravoslavni svećenici i slično.

Od strane Ustavnog suda, ukidaju se simboli Srpske: zastava, grb i himna, a sada i dan RS-a. Sasvim je sigurno da će se ova praksa Suda nastaviti. Vlasti Srpske će to ignorirati te, „ako Tramp to ne zaustavi“ (uobičajene srpske iluzije), konačno će intervenirati NATO trupe „kako bi osigurale pravni poredak BiH“, naravno, u korist unitarne države kojom će vladati islamizirane političke, bošnjačke elite. Dakako, u skladu sa šerijatskim zakonom.

Jedan dio tih elita se sasvim otvoreno fašizirao slaveći nacizam i svoje učesnike unutar tog zločinačkog pokreta. Evo par primjera.

Husein efendija Đozo je bio SS oficir, handžarovac. Nedavno su njegovi lik i djelo ponovo aktualizirani nakon što se jedan broj roditelja iz Goražda anonimno požalio da teško podnose što im djeca idu u školu koja nosi naziv po tom haupsturmfireru. Internet su preplavile njegove fotografije u SS uniformi sa prijateljima fašistima, kakav je, npr., Mile Budak ili jerusalimski muftija Mohamed Amin al-Huseini.

Vlasnik nekadašnjeg časopisa’Osvit’bio je ustaški logornik Hasan Hadžiosmanović. gdje je, recimo, objavio intervju s jerusalimskim muftijom El-Huseinom o formiranju Handžar divizije, u kojem se, dakako, o njoj govorilo s ushićenjem.

Mustafa Busuladžić je radio i kao novinar u fašističkom Rimu na radiju kao spiker za hrvatski jezik, a takva mjesta nisu mogla dobiti antifašisti jer je vladala politička selekcija podobnih. Danas Mustafa Busuladžić ima ulicu u Sarajevu

Ili, stradanja Jevreja se ponekad u sarajevskoj štampi i elektronskim medijima minimiziraju i ismijava. U listu islamističkih organizacija „Saff“, koga predvode dva oficira Odreda el mudžahedin, kao i na portalu „Bošnjaci Net“, objavljen je autorski rad religioznog fanatika i fundmentaliste Fatmira Alispahića iz Tuzle, pod naslovom „Marketing tragedije“ u kome se navodi: „…da su “gasne komore” napravljene za turiste koji obilaze Aušvic i da niko nije pronašao hemijske tragove gasova za masovnu egzekuciju u njima. Aušvic je lažna izložba i klimava turistička zamka”.

Recimo i slijedeće, za što postoje mnoge indikacije. Tako Dževad Galijašević, koji je jedan od najistaknutijih antiterorističkih boraca u svijetu, navodi slijedeće, na činjenicama zasnovano, uvjerenje.

„Muslimanski dio bošnjačko-hrvatske Federacije Bosne i Hercegovine je teroristička baza u kojoj se teroristi finansiraju, socijalno izdržavaju, u kojima se pripremaju i prolaze borbene i neborbene obuke, iz kojih organizuju terorističke akcije u Parizu (Šarli Ebdo i Bataklan) i Briselu; vrše logističku podršku i naoružavanje svih islamističkih i terorističkih grupacija u Evropi.

Iz ovih kampova odlaze na ratišta u Siriju, Irak, Avganistan, Libiju i Jemen. Preko 64 klasična teroristička kampa, antiustavna naselja nazvana vjerskim eufemizmom „paradžemati“ i 400 boraca koji su preko ovih kampova i iz njih, direktno, otišli na Bliski i Srednji istok ratovati za ideje i organizacijeAl kaide i Islamskedržave. O tome je u Sjedinjenim Američkim državama objavila svoja zapažanja i saznanja Lesli S. Lebl, savjetnica Komandanta mirovnih snaga u BiH, podnaslovom ‘Islamizam i bezbjednost’, objavljenu od strane najvažnijih bezbjednosnih instituta, akademija i organizacija.“

I tako, da ne duljimo. Ustavni sud BiH je PONIŠTIO rezultate referenduma u Republici Srpskoj čiji su građani, ogromnom većinom, rekli NE ukidanju njihovog Dana Republike. Poništiti izraženu volju naroda, u ovom slučaju srpskog, znači, simbolički, poništiti i sam narod, a SAD i ekstremno islamizirane bošnjačke/muslimanske elite to udruženo rade već pune dvije decenije.

U Srbiji se ukida država

Od pada Miloševića, sve su vlade u Srbiji bile u službi Zapada, posebno SAD. Sve su znale da će Albanci Kosovo proglasiti nezavisnom državom i sve su radile na tome da se to ostvari, mada su u javnosti govorile suprotno. One su, dakle, svjesno obogaljile vlastitu državu u ime „ulaska u Evropu“.

Ali ‘Republika Kosova’ nije jedini problem Srbije. Zapad, u svakom trenutku, može pokrenuti niz politički neuralgičnih točaka. Primjeri.

Sandžak (Raška) je praktično za Srbiju izgubljen. Tamo su Bošnjaci u većini, dobro su politički organizirani i poigravaju se sa srbijanskim vlastima prikazujući se, čas kao ekstremisti koji traže od Srbuje čas nezavisnost, čas kao umjerenjaci, autonomiju.

Kao i nekada na Kosmetu, kupuju se srpske zemlje, a Srbima se utjeruje strah u kosti tamo gdje su Bošnjaci u većini. Ulicama Novog Pazara paradiraju vojnički oformljene čete, za sada bez oružja.

U odnosu na inozemstvo, baš kao nekada na Kosmetu, Bošnjaci se prikazuju kao žrtve srpske represije.’Bošnjačko nacionalno vijeće’, na čijem je čelu Ugljanin, usvojilo je odluku o položaju Bošnjaka u Srbiji, kojom traži od Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija da u Sandžaku obezbijede međunarodne snage „kako bi se spriječili konflikti i zaštitili Bošnjaci od terora, represije i asimilacije“.

Bošnjačko nacionalno veće traži i da Evropska unija, Savet Evrope i OEBS „hitno uspostave svoje posebne posmatračke misije za severni deo Sandžaka, koji se nalazi pod upravom Srbije“.

Petina mladih muslimana u Sandžaku nema ništa protiv verskog nasilja, dok svaka deseta mlada osoba pokazuje da joj ne smeta čak ni ekstremizam ukoliko se time brani vera, rezultati su istraživanje Helsinškog odbora za ljudska prava.

Što da kažemo o Bujanovcu i Preševu kojima vladaju Albanci koji ne kriju svoje separatističke namjere, ovoreno slave, kao svoje, praznike i simbole države Albanije.

Tako, uz prigodnu svečanost, predsjednik ‘Nacionalnog savjeta Albanaca’ Jonuz Musliu je albansku zastavu istakao na zgradi u kojoj se nalazi ova institucija.

Musliu je rekao da ovaj dan obilježavaju Albanci bez obzira na to gdje žive ali da je u Srbiji zabranjeno isticanje albanske zastave.

,,Mi smo ranije slobodno isticali zastavu a zabrane su počele u vrijeme Miloševića”, rekao je Musliu.

,,Mi ovdje živimo, nismo pali s neba i imamo pravo da obilježavamo praznik svih Albanaca,, dodao je. Istovremeno, stotine mladih Albanaca okupilo se tog dana u centru Preševa sa zastavama Albanije, obilježavajući na taj način Dan zastave. Albanske zastave su okačene I na brojunim privatnim kućama.

Predsjednik Albanije Bujar Nišani smatra da Albanci sa juga Srbije nisu ostvarili standarde života koje zaslužuju i da je njihov položaj neprihvatljiv. Nišani navodi da je „današnji položaj Albanaca u Preševskoj dolini neprihvatljiv sa stanovišta ekonomskog nivoa, razvijenosti infrastrukture, mogućnosti obrazovanja i socijalnog i društvenog razvoja koji su ispod nivoa koji uživaju ostali građani Srbije“.

Agon Islami, urednik portala na albanskom jeziku Lugina-Lajm ili Vijesti iz Doline (preševske), kaže da su tamošnji građani žrtva relacije Beograd-Priština te da je Preševska dolina, zapravo, Pojas Gaze na Balkanu!!!

Moglo bi se dosta toga reći o stanju Vojvodini, o zahtijevima tamošnjih Hrvata i Mađara, Za sada je situacija (nanovo) konsolidirana. I bit će sve dotle dok to američka administracija ne odredi. A ona stvari planira za jednu i više decenija unaprijed.

I to nikakav Tramp ne može izmjeniti. Ne može, nažalost, izmijeniti ni kvislinšku podložnost vladajućih elita te humanitarnih i nevladinih organizacija od kojih jedni, „u ime Evrope“, krčme, a drugi mrze i prodaju Republiku Srbiju.

Bože pravde!

Emil Vlajki

NSPM