Ivica i kamerica

0
925

d

Dačić: Alo, konobar?
Konobar: Izvolite, gospodine?
Dačić: Daj deset ćevapa na kajmaku da ubijem na brzinu, žurim nazad na posao, čeka me toliko kriminalaca, ovaj, čekaju da ih pohapsim…
Konobar: Izvinite, ali služimo isključivo plodove mora, pa…
Dačić: Jel?! Ništa, daj mi onda desetak školjki, al da u njima budu ćevapi i nek plivaju u kajmaku ko u plićaku…
Konobar: Ne, niste me razumeli…
Dačić: Samo ti požuri s tim školjkama, i ček da te pitam još nešto: jel ono, bre, Tadić za stolom u ćošku, maskiran u babu, i jel mu to viri kamera iz šopske salate ili opet nešto od tih vaših čudnih plodova mora?
Konobar: Ovaj, ahm, ne…to je baba Stojana, naša redovna mušterija, pomalo muškobanjasta da, i kad već pomenuste zamolila je da govorite malo glasnije ne hvata ton, ovaj, slabije čuje Šutanovac joj uvalio neke bofl baterije za slušni aparat iz vojnih rezervi. Mislim, ne onaj Šutanovac, već njen unuk, skromni pastir s Vračara…
Dačić: Slušaj, mali, možda dođe jedan gospodin kojeg uopšte ne poznajem i verovatno ćud ga sad prvi put videti, pa ga dovedi za moj sto, da ne jede sam, greota je! Ne znam zaista, možda se zove Miša, to je često ime kod nas, pa zašto bi onda nekom bilo sumnjivo što ga poznajem kad znam toliko Miša, a ovog uopšte ne znam!
Deset minuta kasnije.
Konobar: Ministre, stigao je gospodin kojeg ne poznajete, možda biste hteli prvi put da ga vidite u životu?
Dačić: Dabome da bih hteo, mi socijalisti ne zaziremo od ljudi čudnih nadimaka, mada otkud bih ja znao nadimak tom čoveku?!
Miša: Gde si, bre, care, nema te sto godina?!
Dačić: Oooo, pa gde si ti, brate, kojeg ne poznajem i mogu samo da pretpostavim da te zovu Banana… Sedi, bre, navali na školjke, znaš kakve su s lukom i tucan paprikom, prste da poližeš!
Miša: Jesi video onu babu u ćošku, liči na…
Dačić: Ma, jok, neka Stojana, gluva ko top, moraš da vičeš! Nego, nisam se ni predstavio: ja sam Ivica Dačić, ministar unutrašnjih poslova, a Vi ste?
Miša: Pa, Miša Banana, bre! Ne razumem?..
Dačić: Banana kažeš- voćar, a?.. Zakuni se da nemaš nikakve veze s kriminalcima i da te prvi put vidim, ili ustajem i pakujem ove školjke za poneti!
Miša: Ma, kakvi kriminalci, uvozim banane iz Kolumbije i držim servisčić za opravku mobilnih telefona na periferiji…
Dačić: Dovoljno, verujem ti! U očima ti se vidi da si vredna i poštena osoba koja sa Šarićem nema baš nikakve veze, osim ako slučajno, a da ti nisi imao pojma, kupi banane od tebe na Kvantašu, za šta nikako ne možeš biti kriv! Evo, recimo ja sad uzmem taj mobilni koji mi nudiš na poklon i šta, jesam li odmah saradnik kriminalaca?
Miša: Hteo sam da razgovaram o onome?..
Dačić: Ne znam o čemu, gospodine, s obzirom da Vas čak i sad ne vidim jer gledam u tanjir, ali računaj da je to završeno…
Miša: Videću se ovih dana i sa Vašim savetnicima verovatno, pa da…
Dačić: A, zašto bi mene intersovalo s kim ćeš se videti ovih dana, nepoznati čoveče, ali će učiniti sve što mogu, dogovorli smo se, jer ja u ovom trenutku pojma nemam kakvo si ti đubre kriminalno!
Da znam, ma samo da sumnjam, sad bih te ovom školjkom posred čela, barabos dilerska, ali zašto bih nasrtao na poštenog voćara koji je svratio da nešto prezalogaji?!
Šta je, bre, baba, ne možemo još glasnije, gledaj svoja posla…
Miša: A, šta ćemo ako sutra onaj mali bez bedža dođe na vlast?!
Dačić: Ko, Vučić, hahahah, nikad! Gde, bre taj na vlast, Mišo, brate, kojem sam slučajno pogodio ime?! A, ako ipak dođe ne sekiraj se, neće ni on mene prepoznati kao ni ja tebe, i sve ok!
Miša: Ali, ipak…
Dačić: Ma, opustite se, bre, ko šlaufom niz Miljacku, svi se mi međusobno ne poznajemo, zato i pravimo koalicije na fer principu: „znaš me – znam te, imam te u šaci i na traci, aj’ da pošteno vladamo“, hahahah…
Miša: Ništa, odoh ja sad da Vam napišem garanciju za taj mobilni, a ono smo završili, jel da?!
Dačić: Koje, bre, ono, čoveče, mada jesmo! Nego, kako se na ovom telefonu briše imenik, možda ga uskoro promenim pa mi pod A više ne bude „A, moj brat Boris“, već Alek, jer on me odlično zna da me ne zna, pa bi se silno iznenadio da neki montirani materijal o meni iskoči u javnost?.. Isti smo- obojica se ne plašimo da kažemo Kosmajac, recimo, pa se izvinimo čoveku zbog hapšenja, recimo, mada ne znam o kakvom hapšenju govorim, jer i sebe vidim prvi put, a saradnici me nisu obavestili kakav sam zapravo?!
Miša: Vidimo se, matori!
Dačič: Vidimo, nepoznati, dobri čoveče, i svrati sutra veče za ono!
Konobar, račun, i pitaj onu babu šta će da popije, i reci joj diskretno, molim te, da obrije noge, odvratno izgleda u miniću…

Da Vas podsetimo:  Srbija između Orvelove Okeanije i Domanovićeve Stradije

Mihailo Medenica

Dva u jedan

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime