Izbori 2020

3
1442
Izbori / Foto: YouTube Screenshot

Za ovih trideset godina Srbi su pokazali da nisu u stanju da se organizuju i ozbiljno ugroze bilo koji režim bez podrške iz inostranstva

I ove godine imaćemo nacionalnu zanimaciju koja se zove „izbori“. Pogani medijski rat koji vodi, praktično, svako sa svakim, podrazumeva i žučne raspreve, unutar opozicije, na temu: da li bojkotovati izbore ili ne? Da li se bojkotom Vučić slabi ili jača? Nema nikakve sumnje da će ova rasprava trajati do izbora, a i posle izbora, po sistemu: „jesmo li vam rekli“, u raznim situacijama koje će, navodno, dokazivati ispravnost odluke jedne ili druge strane. Naravno, nikakvog opšteg bojkota neće biti, u smislu da će na izbore izaći samo Vučić sa svojim zvaničnim satelitima. Ne, imaće Srbija, opet, više učesnika izbora nego zemlje u kojima nema ni govora o bojkotu.

Kako bilo, suština je u nečem drugom. Mnogo puta sam ponovio da je Srbija zemlja kojom vlada organizovani kriminal, od početka devedesetih. Posle pada komunizma, Srbi su preuzeli tzv. model demokratije, kopirajući zakone sa Zapada i u Srbiji se, u praksi, to pretvorilo u vladavinu mafijaških klanova. Drugovi analitičari, i građanisti i rodoljupci, već skoro trideset godina objašnjavaju Srbima kako bi demokratija trebala da funkcioniše, ali ona funkcioniše onako kako u srpskom društvu može da funkcioniše i nastaviće tako da funkcioniše ma šta oni mislili o tome kako „treba“. Da je moglo drugačije, za ovih trideset godina, bilo bi drugačije, ali pošto nije, uprkos svom kukumakanju dežurnih teoretičara demokratije, valjda je trideset godina dovoljno dugo da shvatimo da u Srbiji drugačije ne može?

Za ovih trideset godina sistem se nije menjao, ali režim je promenjen dva puta. Petog oktobra 2000. i posle izbora 2012. kada je na vlast došla SNS, odnosno Vučić. Šta je zajedničko za obe te promene režima? I jedna i druga ne bi bile moguće bez podrške stranaca ili, preciznije rečeno, ako bi i bilo promena režima one ne bi bile izvedene na onaj način na koji su izvedene. Nezadovoljstvo Miloševićevim režimom bilo je opravdano ali bez stranaca, stranih para, pre svega, ne bi bila moguća onakva politička organizacija i realna politička snaga koja je srušila Miloševićev režim. Slično je bilo i sa SNS, kao zapadnim projektom u čijoj realizaciji je bio uključen i tadašnji režim Borisa Tadića. Sve su to poznate stvari. Dakle, u trideset godina, imamo isti sistem i dve promene režima koje ne bi bile moguće, na onaj način na koji su se dogodile, bez pomoći Zapada. Dalje, imamo Vučićevu marionetsku vlast i imamo najveći opozicioni savez, SzS koji, nesumnjivo, ima izvesnu podršku i zaštitu stranaca. Onaj ko ovo drugo ne razume neka proba da blokira zgradu RTS ili da upadne u zgradu RTS, ili neka pokuša nasilno da uđe u Skupštinu, pa neka javi kako je prošao i neka to uporedi sa sličnim predstavama koje je izvodio SzS. Dakle, stvar je izuzetno prosta. Jedini način da se Vučićev režim sruši jeste da stranci odluče da ga sruše. Za ovih trideset godina Srbi su pokazali da nisu u stanju da se organizuju i ozbiljno ugroze bilo koji režim bez podrške iz inostranstva, a i dan danas nema relevantne političke snage, nezavisne od stranog faktora, koja bi, makar i u perspektivi, u nekom realnom scenariju, mogla da ugrozi vlast u Srbiji. Kada odlučuju o tome ko će vladati Srbijom stranci ne uzimaju u obzir samo to ko je spreman da sprovodi njihovu politiku, jer za to su spremni svi, već i ko je sposoban da upavlja Srbima. Zato je odabran Vučić, a ne Čeda Jovanović, na primer. Jer kakva je svrha imati odanog čoveka u Beogradu koga će podržavati 5% stanovništva i koji će, onda, morati da koristi mnogo više represije da bi se održao na vlasti? Takav sistem je nepouzdan i mnogo skuplji od postojećeg. „Nacionalna“, radikalska retorika i briselska politika. To je oproban recept koji radi i za to, za sada, nema boljeg čoveka od Vučića što znači da Vučić ostaje na vlasti do daljnjeg, dok stranci ne odluče da ga sruše, bez obzira na to ko učestvuje, a ko ne učestvuje u predstavi koja se zove „izbori“.

Da Vas podsetimo:  NEMCI, SRBI I NEMAČKE PENZIJE

Posle izbora Vučić će imati komotnu većinu i može da pokrene postupak za pomenu Ustava i konačno prizna Kosovo. Ostaje da vidimo kako namerava to da izvede jer on zna da onog trenutka kada prizna Kosovo počinje postupak njegovog rušenja od strane Zapada ili, bar, počinje priprema za taj postupak. To može da potraje, ali to je neminovno i to je jedini problem i jedina kočnica kad je u pitanju priznanje Kosova.

Sve u svemu, sa stanovišta politike koja određuje sudbine Srbije izbori su važni kao neophodna farsa u sistemu koji Srbi nazivaju „demokratijom“, a bojkot je potpuno nevažan. To će tako biti dok god se u Srbiji ne formira realna politička snaga, nezavisna od Zapada, koja bi mogla da ugrozi režim. Vučićev ili, sutra, neki drugi, svejedno. Logično, takvu političku snagu bi mogli da formiraju samo suverenisti, pošto, EUropci, po definiciji, ne mogu delovati nezavisno od Zapada. No, za ovih trideset godina, videli smo da Srbi nisu u stanju da formiraju takvu snagu i nemamo nikakav pokazatelj, danas, koji bi ukazivao da bi to mogli da učine u nekom doglednom vremenu. Naprotiv, u tzv. patriotskoj javnosti, vidi se to iz govora, tekstova i komentara, nema čak ni svesti o tome da ovo glumatanje demokratije nema nikakvog smisla i da samo jedan srpski front, jedna jedina organizacija, neki „srpski Hezbolah“, koja bi se borila protiv neokolonijalnog položaja Srbije, može nešto da uradi. Do tada, sa Vučićem ili bez Vučića, nastavlja se zapadna politika pljačke, veleizdaje, rasprodaje, jeftine radne snage, naseljavanja belosvetske rulje, kulturnog genocida i zakonske diskriminacije Srba.

A vi, dragi Srbi, nastavite da raspravljate o izborima, bojkotima i demokratiji.

Da Vas podsetimo:  Tajna groba Arsenija III Čarnojevića
Vladimir Čeleketić
Izvor: Svitanje

3 KOMENTARA

  1. Izbore i za naredne četiri godine BIA skrojiti kao i za svake „izbore“ tako SNS da bude apsolutni pobednik izbora, glasovima mrtvih u biračkim spiskovima kojih je preko 1.800.000,pokradenim tj.falsifikovanim glasovima dijaspore koja je brojna ali malo izlazi po konzulatima,jer radi od 0-24h da glasa protiv režima diktatora i uništitelja Srbije za vekove.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime