Izbori u Crnoj Gori kao „šahovska tabla“

0
1061

Milo„Pirova“ pobeda Mila Đukanovića pod zaštitom CIA?

Milo Đukaonivć i DPS su najjača politička partija na izborima, ali će morati da traže dodatne poslanike za svoju većinu. Izbori u Crnoj Gori koji su se tretirali kao visokorizični, prošli su kroz „iglene uši“ uz pomoć moćne službe bezbednosti Mila Đukanovića, dobro organizovane DPS koja funkcioniše kao partijska „vojska“ sa primesama svih oblika manipulacija i korupcije, od mesnih zajednica do državnih preduzeća i privatnih preduzetnika. Ovi izbori u Crnoj Gori gde je DPS izašao sam na izbore, pokazali su duboko podeljenu Crnu Goru, koja ovu „udvojenost“ neće moći dugo da izdrži. Politika Mila Đukanovića je doživela „Pirovu“ pobedu, ali je na pragu da dobije ponovo vlast. Opozicija nije bila dovoljno mudra da ide u jednu kolonu, već su pobedili partijski i plemenski principi političke scene Crne Gore. Milo Đukaović i DPS će dobiti priliku da formiraju novu vladu uz pomoć trgovine sa manjinskim i drugim partijama i tako bez većine dobiju vlast koja će biti overena, najduže godinu do dve, odnosno do ulaska Crne Gore u NATO!? Zašto je važno da Crna Gora uđe u NATO u vreme vlasti DPS i Mila Đukanovića kao premijera i predsednika DPS?

Crna Gora u „sendviču“ uticaja Ruskog FSB i CIA

Milo Đukanović je pod „zaštitom“ SAD i CIA od vremena osamostaljena Crne Gore 2006. godine, a posebno od 2013. godine. Treba podsetiti da je Milo Đukanović ušao u zonu uticaja CIA još 1997. godine, u razlazu sa Slobodanom Miloševićem i da je od tada Crna Gora i njena vlast, pažljivo opservirana od strane CIA. Nakon pada Miloševića sa vlasti, Milo Đukanović pokušava da igra i na rusku kartu sa uplivom FSB u Crnoj Gori i dolaskom niza ruskih tajkuna u Crnu Goru. Poznato je da je i nekadašnji šef KGB i bivši premijer Jurij Primakov imao u Crnoj Gori svoje interese i kao Predsednik Privredne komore Rusije. Milova „ljubav“ sa ruskim interesima u Crnoj Gori nije dugo potrajala i pod pritiskom SAD ali i EU, Đukanović se „razvodi“ od ruskog ekonomskog, ali i političkog uticaja i postaje aktivni pristalica NATO i kasnije pritiska na Rusiju i uvođenja sankcija u skladu sa politikom EU. Milo Đukanović je vešto „oprao“ svoj dosije umešanosti u poslove mafije i to su bile zasluge administracije SAD i CIA. Za ovu uslugu se traži velika protivusluga i saradništvo. Đukanović je za Zapad i SAD uradio mnogo. Prvo, bio je protivnik Slobodana Miloševića, posebno u vreme NATO intervencije 1999. godine, pa do njegovog pada 2000. godine. Uticao je da se Crna Gora izvuče iz državne zajednice sa Srbijom i proglasi nezavisnost. I treće, Crna Gora je priznala Kosovo kao državu. Ako se uzme u obzir i „proterivanje“ Rusije iz Crne Gore, te vitalni poslovi sa mafijom, onda je Milo pogodan da ostane na vlasti bar još neko vreme.

Da Vas podsetimo:  Pismo sa Kosova ili nasilje prištinskih institucija

Milo Đukanović kao balkanski Norijega

Politička sudbina Mila Đukanovića je vremenski definisana još godinu do dve, odnosno do ulaska Crne Gore u NATO i razmeštanja vojnih instalcija NATO u Crnoj Gori. Tako se može nazreti da će Milo Đukanović imati sudbinu Norijege, koji je poslužio interesima SAD i CIA za svoje interese, pre svega oko narko kartela, ali i jačanja američkog prisustva. Đukanović i njegova oligarhija su se tako igrali između rusko-američkih interesa i posebno uticaja tajnih službi moćnih država, među kojima je i izraelski MOSAD. U „igri prestola“ tajnih službi, oni koji se zaigraju, a ne osiguraju „leđa“, sigurno su osuđeni ne samo da skliznu s vlasti, već su i u životnoj opasnosti. Milo Đukanović je sposoban praktičar vlasti, ne zbog svojih ličnih vrednosti, već zbog navedenih okolnosti da je 25 godina u igri geopoltičkih interesa na Balkanu. Đukanović je igrao sa svima koji su mu omogućili da vlada, a najveću podršku je dobio od trusta kokainske i duvanske mafije, koja iz Kolumbije ide do Italije i Turske, a onda u Albaniju i Crnu Goru. Strategiji posrednog delovanja SAD preko CIA, odgovoraju takve vlade i političke vođe koje su „uvezane“ u poslove sa mafijom i uvek mogu biti ucenjeni i korišćeni za različite namene. Pored toga, Đukanović je izgradio moćnu tajnu službu koja u najvećem delu služi za odbranu njegove vlasti i interesa njegove „šire“ porodice i raznih poslova obezbeđenja moćni stranih tajkuna koji žive ili imaju poslove u Crnoj Gori. Milo Đukanović ima svoje ljude po dubini političke i bezbednosne sfere u Srbiji i može da „projektuje“ i razne specijalne operacije i akcije uz pomoć mafije. Đukanović tako može preko novca, koji za njega nije problem da plati i u političke svrhe inscenira navodni pokušaj svrgavanja sa vlasti; i to iz Srbije i kod strane korumpiranih i kriminogenih delova policije i mafije. Đukanović preko medija tako stvara sliku da su protiv Crne Gore i njega lično, političke i bezbednosne strukture iz Rusije i Srbije. Izvesno je da će Mila Đukanovića, kad dođe vreme, rušiti njegovi „kamaradi“, a onda CIA koja će dati „zeleno svetlo“ za opoziciju i za masovne proteste i njegovo obaranje u svojstvu „zaštite demokratije“. Takva operacija se neće desiti pre uslaska Crne Gore u NATO i sagledavanja ko bi u Crnoj Gori mogao da bude novi „gazda“ ili „vladar-vladika“, koji bi bio poslušnik interesa SAD na Balkanu. Milo Đukanović je privremeno spasao svoju vlast i sebe, ali ne zadugo. Opozicija treba nešto da nauči; da protiv moćnog Đukanovića treba jedinstvena opozicija sa jednim programskim ciljem političke demontaže njegovog sistema vladavine, koji se bazira na velikom uplivu međunarodne mafije u funkcionisanju Crne Gore, ali i Balkana.

Da Vas podsetimo:  Lajk, šer pa u zatvor

Tomislav Kresović

Vidovdan

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime