Izbori u Srbiji – napredna bajka o tamnom vilajetu

0
1012

Ko glasa, kajaće se. Ko ne glasa, opet će se kajati.

Kažu ljudi da sve bajke u svetu počinju sa „nekada davno, davno, u jednoj dalekoj zemlji“ i da imaju uglavnom srećan kraj. U Srbiji sve napredne bajke počinju sa „za dve, najviše dve i po godine“ i nikako da se završe. U tom dalekom svetu, uglavnom deca veruju u bajke, samo u Srbiji u bajke najviše veruju glasači. I to oni poslušni partijski vojnici koji glasaju za #BudućnostSrbije, tamo gde napredna elita uživa „zasluženo“ #zlatnodoba.

Hajde da se malo vratimo u „tamni vilajet“ srpskih izbornih procesa.

Da li imamo fer i poštene izborne uslove? Ima li uopšte smisla učestvovati u izborima?

Krenimo od početka. Od ključnog pitanja – ko to tamo glasa u Srbiji? Srbija je jedna od retkih zemalja na svetu (možda i jedina) gde je broj registrovanih glasača maltene jednak ukupnom broju stanovnika. Prema podacimaRepubličkog zavoda za statistiku, Srbija ima nešto manje od 7 miliona stanovnika. U isto vreme ima i nešto preko 6,7 miliona registrovanih glasača, što je samo par stotina hiljada manje. Ako vam još nije u potpunosti jasno, to znači da je skoro 96% stanovnika Srbije upisano u birački spisak, po računici naše Republičke izborne komisije.

A kako je stanje u nekim drugim zemljama? Recimo, Francuska ima 65 miliona stanovnika, a može da glasa 47 miliona. Nemačka ima nešto preko 82 miliona stanovnika, od čega 61 milion glasača. Ali hajde da taj „truli zapad“ ostavimo na miru i pogledamo kakva je situacija tamo gde svi nalazimo prave uzore – u „bratskoj“ Rusiji. Ako niste znali, u Rusiji živi 144 miliona stanovnika, a imaju „samo“ 109 miliona registrovanih glasača.

Možda bi naša vlast mogla da objasni kako je to u „normalnim“ izbornim sistemima skoro svih uređenih zemalja broj registrovanih glasača obično između 70 i 80% ukupnog broja stanovnika? I kad bi objasnili kako to da je broj punoletnih građana, koji jedini i mogu da glasaju, samo 5,9 miliona! To bi sigurno „bacilo“ malo svetla na regularnost srpskih izbora, i na činjenicu da vlast u startu ima „tri na karte“, što bi se reklo kartaškim rečnikom.

Da Vas podsetimo:  ZAKON ILI BANKOMAT, STALNA DILEMA...

Baš zbog toga što nema odgovore na ta jednostavna pitanja, naša vlast toliko potencira da smo „nebeski“ narod. Jer samo u Srbiji postoji na biračkom spisku oko 800.000 „upokojenih“, koji odlučuju ko će biti na vlasti i trošiti pare iz budžeta. I koliko izvući u privatne džepove od ukupno 10 milijardi evra svake godine. Dovoljno da se kupe diplomenekretnine, osnuju firme po poreskim rajevima, i pokuša da se opere biografija kroz kontrolu svih medija. I to nema nikakve veze sa pričom o gastarbajterima, i o Srbima koji žive na Kosovu i Metohiji.

Ovi prvi, ukoliko imaju važeća dokumenta države Srbije, već su ubrojani u tih 5,9 miliona. Ukoliko ih nemaju, jer su pre 2008. i zamene ličnih karata napustili zemlju, ne mogu biti na biračkom spisku, i samim tim ne mogu ni da glasaju. A na Kosovu i Metohiji je i ovako registrovano samo nešto preko 100 hiljada glasača.

I tako dolazimo do još jedne nove napredne bajke – bajke o savršenom biračkom spisku u Srbiji. Možemo samo da je dodamo na listu ostalih bajki koje nam je pričala ova vlast, ali je ovde pravo pitanje da li stvarno verujete u bajke? Da li još verujete u Beograd na vodi i Mercedes iz Ikarbusa? U platu od 500 evra i novi investicioni ciklus od 10 milijardi evra? U Nešin doktorat i diplomu fakulteta? U Zoranine graditeljske sposobnosti? Folksvagenovu fabriku automobila koja će sigurno doći? Ne verujete u te bajke? Imam lošu vest za vas. U ovoj zemlji i dalje postoje oni koji slepo veruju u bajke. I redovno glasaju. A vi sedite i dalje kući?

Da li ste znali da demokratija pobeđuje diktaturu samo kad i vi izađete na izbore? Kad odlučite da ipak nisu svi isti. Kad odlučite da je dosta bilo nestručnih, nesposobnih i bahatih. Kad rešite da Srbija bude vaša država, a ne nečiji partijski plen. Na primer, kad kažete sebi da u nedelju nema važnije stvari za uraditi, nego izaći na izbore i dostići izlaznost preko 80%? U tom slučaju ne postoji diktator, partijski vojnici, izborna prevara, kontrolisani mediji ili bugarski vozovi koji to mogu da spreče. Ne verujete? Pitajte Erdogana.

Da Vas podsetimo:  Samo nam je hleb preostao

I proverite zašto je u staroj Grčkoj prvobitno značenje reči „idiot (idiotes)“označavalo čoveka koji ne učestvuje u izborima, ne bavi se politikom i koji je usmeren samo na svoje lične interese.

Mislite o tome. Jer je sve #stvarizbora. Naročito u proleće sledeće godine.

Danijel Dašić
Izvor: juznevesti.com

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime