Izbori za novi četvorogodišnji okupacioni upravni mandat

2
1162

Zamislite, na trenutak, da stvari nazovemo pravim imenom. Misaonog eksperimenta radi. Onda bismo, u tom slučaju, ovaj bolesni vic od nazovi parlamentarne demokratije u Srbiji morali nazvati „simulacijom demokratije u uslovima potpune okupacije“ a izbore „izborima za novi četvorogodišnji okupacioni upravni mandat“. Jer stanje u Srbiji je upravo takvo.

Bizarno je da deo građana nije svestan okupacije čak i uprkos doslovnog stranog vojnog prisustva na delu srpske teritorije. Tu i tamo može se čuti termin „meka okupacija“ što valjda treba da ukaže na ne vojnu, već političko-ekonomsku kolonizaciju zemlje uz zadržavanje svih privida demokratije i slobode, kao što su šatro slobodni parlamentrani izbori. Iako veliki deo Srbije, mada mi je termin „srpke zemlje“ bliži (jer oni svesni okupacije znaju da Srbija u današnjim granicama nije i ne može biti Srbija u svojim sutrašnjim granicama i ne mislim samo na Republiku Srpsku) dakle, iako je veliki deo Srbije okupiran na taj nazovi meki način, drugi deo je okupiran na doslovan način pa okupacije opet mnogi nisu svesni. Zajedno s odsustvom svesti o okupiranosti, logično, ide i odsustvo svesti o okupatoru. Po prirodi stvari okupatora ne zanima vaša dobrobit već isključivo njegov (geo)politički i ekonomski interes. Isključivo.

Nema okupacione vlasti u istoriji koja je brinula o interesima, kojim god, okupiranog naroda ili zemlje. Naravno, postoje narodi, a verujem da će Hrvati mnogima doći na pamet kao prvi i očigledan primer, koji su u miru i saglasju sa svakom okupatorskom i imperijalnom silom koja je u proteklim vekovima protutnjala ovim prostorima. To su vam takozvani neistorijski narodi ili, neformalno rečeno, podguzne muve imperijalnih siledžija koje baštine mnoštvo istorijskih falsifikata, nepostojećih narodnih vladara, krađa tuđeg kulturnog blaga (u slučaju Hrvata i jezika čak), odsustvo oslobodilačkih borbi i obično poneki i genocid. Od svežijih primera mogao bih vam navesti Bošnjake npr, toponimsku naciju staru nekih dvadesetak godina, nepunoletnu čak ni prema standardima ljudskog veka a kamoli istorije, oko čijeg sponzorisanja se trenutno takmiče takve civilizacijske veličine kakve su Turska i Saudijska Arabija. Što objašnjava što su pojedini, ko evo recimo mi Srbi, vazda na meti. Ne naležemo. I istorijski smo narod.

Da Vas podsetimo:  Gospe ti, što ne čuvate Beograd i svoju državu

U tom smislu mene ovi protesti u Srbiji potpuno ne zanimaju. Jer me ne zanima da jednu okupacionu upravu zamenim drugom. Koja će kao biti bolja (na stranu to što se ta šatro alternativa već pokazala a mi sad treba da verujemo na časnu reč). Kako beše ide ona narodna o prevođenju žednog preko vode? Posle koliko puta si budala? Niti me zanima ta vaša „ako nisi s nama onda si s njima“ logika. Nisam ni s njima, a nisam ni s vama. Na trećoj sam strani. Verujem u otpor okupaciji, iako je okupator mudro da mudrije ne može biti, mračno genijalno, uspeo da iskompromituje takvu jednu veličanstvenu stvar kakva je upravo otpor. Sumnjam da bilo kom trebao da objašnjavam na šta tačno mislim.

Ne osećam čak ni posebne simpatije prema demonstrantima. Znam da su vam deca gladna i da napuštaju zemlju, znam da jedva sastavljate kraj s krajem i da nemate posao. Al znam takođe i da podržavate sistem protiv koga se kao borite. Nije reč samo o tome što među ovima koji protestuju ima verovatno dosta vlasnika partijske knjižice SNS-a. Ne. Već o tome da svakodnevno u milion malih trulih kompromisa podržavate sistem koji biste sada da skinete. Decu učite prečicama, da gledaju svoja posla, u prevodu da nemaju kičmu, gledate retardirane majmune 24/7 na TV jer ste pristali na tu regresiju da bi vas manje bolela glava, iako su knjige nikad pristupačnije, završavate bezvezne fakultete i radite besmislene doktorate, menjate mišljenje u zavisnosti od toga s kim ga razmenjujete a ne pod teretom činjenica itd, mogao bih tako još tri stranice barem.

E pa tako ne ide. To jest ide al evo upravo dotle dokle ste i stigli. Dalje tim putem nalazi se bezdno u koje ćete se stropoštati. I bliže je nego što se čini.
Kosovo … Niko ga od „opozicije“ ni ne pominje. Meni je to dovoljno. Nema ga u prvoj tački dakle nema potrebe da gledam dalje. Jer Kosovo je lakmus test za sve. Ono govori o odnosu prema državi a od tog odnosa prema državi proizilazi i sve ostalo. Kosovo ne pominju, kako bi tek Republiku Srpsku.

Da Vas podsetimo:  Opasna reč - Jugoslavija

Crevni patrioti, oni što veruju da je pun stomak smisao bavljenja politikom i da će neko nešto da vam da (što možda i hoće ali samo da bi vam uzeli stostruko više) misle da je Kosovo balast. To isto misle i EU prostitutke, tj oni politički idioti koji bi pristali na to da budu jebani, ali nek jebe ko ponudi više. Kosovo je upravo generator svega, ne samo nacionalnog oslobođenja, povratka suvereniteta već i iznad svega ekonomski generator. Bićemo slobodni, a samim ti i bogati (možda ne ko Monako, al u svakom slučaju u skladu sa onim što je Srbiji ko zemlji priroda dala, a to je baš mnogo) kad sav svoj potencijal usmerimo na povratak izgubljene državotvornosti a Kosovo je alfa i omega tog procesa. Dajte mi jedan, ponavljam, jedan primer ekonomski uspešne zemlje (čitaj relativno bogate ili bogate) a da nije suverena?

Možda će ovo što se danas tako besramno zove opozicijom (neshvatljivo mi da neko u Srbiji upotrebi taj termin a da se ne zacrveni ili zagrcne) sutra da pobedi na izborima za novi četvorogodišnji okupacioni mandat biti bolji od ovog SNS zla (što i nije, složićemo se, neki izazov). Pitanje je, koliko bolje. Pedeset evra bolje. Aj nek bude i sto evra bolje. Hvala, nisam zainteresovan.

Zanima me oslobođenje. Tu vidim ključ svega. A kao prvi korak vidim upravo kritičnu masu evo ove moje nacionalne svesti.

Živela Srbija! Do ujedinjenja!

Aleksandar Lambros
Izvor: patriot.rs

2 KOMENTARA

  1. G. Lambros zakljucuje svoj clanak ovako : „Zanima me oslobođenje. Tu vidim ključ svega. A kao prvi korak vidim upravo kritičnu masu evo ove moje nacionalne svesti.“
    Cudno je da on ne vidi tu svest kod desetina hiljada protestanata koji svake subote izlaze na ulice u skoro 60 gradova Srbije.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime