Izgubila sina i muža i našla snagu za život

0
6952

2014-12-17_062756

Poznata voditeljka Andrijana Božović na svojoj koži je osjetila surovost sudbine kada su joj preminuli suprug i sin. U ispovijesti za Dnevne novine otkriva na koji način je pronašla motiv za nastavak životne misije vaspitanje sina Daria.

DN: Nakon niza tragičnih događaja u Vašoj porodici uspjeli ste se vratiti publici i nastaviti život s osmijehom. Na koji način ste se izborili sa životnim nedaćama?

Andrijana Božović: Ono što sam doživjela u tri godine neko neće ni za život cijeli i ne daj bože nikome to. Na neke stvari jednostavno ne možete da utičete, prosto se dese. Tada imate dvije mogućnosti: ili da se zatvorite u četiri zida i kukate nad svojom sudbinom ili da prihvatite sve što vam se dešava i nekako krenete dalje. Nije lako, ni najmanje, ali sam shvatila da što prije prihvatim realnost biće mi lakše. Izgubiti blisku osobu je udarac, ali izgubiti dijete je nešto što nema ni adekvatnu riječ. Imala sam drugog sina kojem sam trebala pribrana i nasmijana. Jednostavno sam odlučila da drugačije ne može i to je to. Nije da te nesrećne tri-četiri godine nijesu ostavile traga na meni dobila sam reumatoidni artritis. Svakodnevni bolovi u šakama čine da budete nervozni, iscrpljeni, da pesimistički gledate na sve. Ali, ni tome nijesam dozvolila da me slomi. Moje misli su se promijenile, moj stav prema životu takođe. I kako se to mijenjalo i moje stanje se mijenjalo i to nabolje. Ubijeđena sam da je moć u nama i mnogo toga možemo da prebrodimo samo ako vjerujemo, ako imamo čvrstu želju i volju da zaista budemo dobro.

DN: Da li ste imali trenutke kad ste mislili da više nemate snage da se izborite sa novim danom?

Da Vas podsetimo:  Ima 97 godina, a Grad neće da mu pomogne

Andrijana Božović: Bilo ih je. Mislim da nema osobe koja nije imala takve momente, no, život ne staje već teče, a vrijeme vam daje odgovore. Bitno je samo shvatiti da za sve postoji rješenje i izlaz, iako u određenom momentu stvari mogu djelovati gotovo nepopravljive. Pozitivan stav je čudo, kao i trezveno razmišljanje.

DN: Koliko su Vam prijatelji i kolege pomogli da prebrodite teške trenutke?

Andrijana Božović: Ne znam kako da zahvalim svim mojim kolegama i poznanicima na najdirljivijim riječima koje su mi upućivali tada. Znači vam to, znače vam te riječi koje nekako dolaze iz srca. To ostaje u vama vječno. A prijatelji to su za mene anđeli moji koji su tada i u manje teškim situacijama bili uz mene i to su ljudi za koje daješ sve. Njima dugujem sve.

DN: Nedavno ste na Facebook profilu podijelili priču o tome kako ste spasili brata u požaru. Šta se zapravo desilo?

Andrijana Božović: Spasila sam zapravo i njega i sebe. Tog 5.12. davne 1981. godine, tačnije u noći između 4. i 5.12, da li zahvaljujući anđelu čuvaru ili nečemu drugom, u sobi koja je gorjela i u kojoj je stravični plamen prijetio da uguši i brata i mene, ja sam se probudila. Imala sam četiri i po godine, a on nepunu godinu. Svega se sjećam kristalno jasno: odsjaja vatre na zidu, plakara koji gori, mog trčanja ka sobi mojih roditelja uz povike „vatra, vatra“, majčinog teget bade-mantila sa bijelim tačkama, uzimanja brata iz kreveca koji je stajao tik uz plakar i udarca u arkadu koji sam zadobila od šerpe pune vode koju je tata nosio da bi bar malko smirio vatru dok deda crijevo ne dovuče. Ožiljak iznad oka je mali, ali vidljiv, kao svjedok. A samo je zbog nestanka struje

Da Vas podsetimo:  Bio sam i radnik i poslodavac u BiH. Sve je isto! Živiš na rubu egzistencije, a kusur od plate je 150 KM

majka ostavila svijeću, čisto dok ne zaspimo, da se ne plašimo. Prevare umor i san. Nevjerovatno je kako vam se neke stvari urežu svega se sjećam kristalno jasno. I ubijeđena sam da imam svog anđela čuvara…

DN: Koliko Vas je materinstvo promijenilo?

Andrijana Božović: U suštini, shvatite da postoji neko ko vam je bitniji od svega na svijetu i to vam nekako mijenja život i prioritete.

DN: Koje su osnovne životne i moralne vrijednosti kojima želite da naučite sina?

Andrijna Božović: Želim da ga naučim da je biti pošten i pravičan najbitnije. Da ne treba potcjenjivati niti praviti distinkciju među ljudima. Da bude iskren, vrijedan, ali i da ne da na sebe.

DN: Kako ste ga zaštitili od problema i tragedija koje život nametne?

Andrijana Božović: Od prvog dana moj sin je znao šta se desilo i tati i bratu, jednostavno sam mu rekla da oni više nijesu sa nama i da nikada više neće biti, ali je bio isuviše mali da bi shvatio težinu svega što se desilo. To je i jedino dobro u svemu tome, jer znam da je tako izbjegnuta trauma.

DN: Čest ste gost humanitarnih akcija i koncerata, a koliko Vaše kolege imaju svijest o važnosti učešća javnih ličnosti na sličnim događajima?

Andrijana Božović: Oduvijek sam se odazivala na takve pozive, jer smatram da je to najmanje što mogu da učinim. Takve akcije jesu jako bitne i mislim da smo svi toga svjesni. Javne ličnosti su u takvim situacijama od izuzetnog značaja. Tužno je, međutim, što su se neke takve akcije eksploatisale i onda počneš da sumnjaš, jer ti želiš nekom zaista da pomogneš, a neko to zloupotrebljava. Sva sreća pa je takvih malo.

Da Vas podsetimo:  Ona svira i kolo i džez na fruli i ponos je Srbije u svetu: Ovo je Neda, naša NAJBOLJA FRULAŠICA

DN: Kako vidite sebe u budućnosti?

Andrijana Božović: Zaista bih voljela da pronađem nekog u životu s kim ću dijeliti sve radosti, ali i teret koje život nosi. Oduvijek sam željela da imam više djece. Život se mnome poigrao, ali imam još vremena. Voljela bih da Dario ima brata ili sestru, ali šta mi je život priredio, to ne mogu znati. Svakako vidim sebe nasmijanu i punu pozitivne energije.

DN: Hoće li biti mjesta i za muziku?

Andrijana Božović: Neko vrijeme sam se povukla iz muzičkih voda iz opravdanih razloga, ali se sada lagano vraćam u formu. U škafu imam već dvije gotove pjesme i dvije za koje bi trebalo da uradim aranžman i da uđem u studio. Biće nešto uskoro…

m.cdm.me

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime