Između stvarnosti i priviđenja

0
1000

U okupiranoj Srbiji, džepovi medijskog otpora, među njima i Fond strateške kulture, opominju: „dogodi li se da Vučić ponovo pobedi, sigurno ćemo imati dalji realni (ili čak nominalni) pad penzija i plata, masovna otpuštanja u javnom sektoru, dalje smanjenje realne nadnice u privatnom sektoru, ruiniranje državnog zdravstva i prosvete (da bismo se svi lečili u privatnim ordinacijama i da bi naša deca išla u privatne škole), promenu Ustava i izbacivanje preambule o Kosovu, nove ustupke Prištini u vezi sa Severom Kosova i prijemom u međunarodne organizacije, prodaju Telekoma, PKB-a i delova EPS-a, ulazak u STO i prihvatanje GMO, izgradnju kampova za „privremeni smeštaj“ arapskih izbeglica. Opet ćemo imati Kirbija i Devenporta (ili njihove naslednike) kao stvarne premijere, a Blera ili Stros-Kana (ili njihove zamenike) kao realne ministre.

vucic-i-kirbi-700x394
Majkl Kirbi i Aleksandar Vučić

Nama će i dalje vladati „elita“ s kupljenim diplomama, uz vrhunjenje mediokriteta i parazita u celom javnom sektoru. Ponovo ćemo gledati španske serije o državnim udarima i zaverama tajkuna ili žutih protiv Premijera, i opet ćemo slušati Njega kako nam objašnjava da je protestantizam nešto mnogo napredno i dobro, a srpsko pravoslavlje nešto loše…” (S. Antonić: http://www.fsksrb.ru/fond-strateske-kulture/ostalo/dan-mrmota-izbori-2016/)

Zašto tako sude oni koji pevaju o slobodi? Zato što „srpsko rukovodstvo žuri da pridobije maksimalnu podršku birača kako bi sprovodilo taj spoljnopolitički kurs koji od njega traže Brisel i Vašington. A glavne tačke tog kursa jesu pristupanje Evropskoj Uniji po svaku cenu, odustajanje od vojne neutralnosti i povlačenje trgovinsko-ekonomske i energetske saradnje sa Rusijom i integracionim mahanizmima na postovjetskom prostranstvu”. (P. Iskenderov: http://www.fsksrb.ru/fond-strateske-kulture/ostalo/srbija-izbori-bez-izbora/ )

Istovremeno, sadašnje Srbijino rukovodstvo nas u osvit predizborne kampanje, a posle osuđujuće presude Oliveru Ivanoviću ubeđuje da sloboda i otpor, kao njeno drugo lice, stanuju i u njihovim redovima. Marcijalni Marko Đurić, pozivajući se na svoje mišljenje (!), juče je kliktao kako će Srbija da preispita svoje učešće u briselskom tzv. dijalogu. Da je patriotski preokret moguć, garantuje i Rasim, šokiran presudom, jer je „Ivanović istaknuti borac za demokratiju”. (http://www.blic.rs/vesti/politika/gruba-nepravda-djuric-presuda-ivanovicu-skandalozna-razmotriti-nastavak-dijaloga/2zw12s0) Uzgred budi rečeno, ako je demokratija vladavina naroda, onda između turskih dahija i Tačjevih i Izetbegovićevih kabadahija postoji neprekinuta nit zločina razvlašćivanja, obezdržavljenja i obezglavljivanja Srba.

Da Vas podsetimo:  Skrivena nezaposlenost u Srbiji – od realnosti do licitacije vlasti brojkama

I tako, kako bude odmicala predizborna kampanja, sa okupiranog medijskog neba Srbije sve više će nam se priviđati patriotska, državotvorna, kosovska i rusofilska maska A. Vučića i njegovog tabora. Širiće se reči, ton i stil koji bude nostalgiju i za unutrašnju političku upotrebu vraćaju Vučića u starinarnicu „Velike Srbije”. „Podeliće” se naprednjaci, ali i svi postpetooktobarci po novim šavovima, a prema potrebi zapadnog gazde koji organizuje partiju i meša karte. Neki će neodoljivo podsećati na stare radikale i biće poslednja srpska „nada” u meri u kojoj su drugi postali nepopravljivi izdajnici, trilateralci i konvertiti.

Zato, na pragu novog političko-nacionalnog, predizbornog priviđenja, a posle izglasavanja u Evropskom parlamentu SSP sa tzv. Republikom Kosova, čitaoce slobodne Srbije podsećamo da je na stranici FSK još 9. 01. 2015. bilo napisano: „Upravo SSP, kao evrounijatski „nadustav”, u čl. 15 u st. 1, 2, 3 i 4 predviđa, da je Srbija obavezna da u roku od dve godine od stupanja na snagu SSP (22. 7. 2013) zaključi bilateralne ugovore o regionalnoj saradnji sa državama koje su već potpisale SSP. Bitni elementi ovih ugovora su: politički dijalog, uspostavljanje zone slobodne trgovine, uzajamne koncesije u oblasti kretanja radne snage i kapitala, kao i saradnja u oblasti pravosuđa i unutrašnjih poslova. U poslednjem stavu čl. 15 SSP stoji da će „Srbija započeti slične pregovore sa preostalim državama u regionu kada ove države budu potpisale Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju”. Imajući ovo u vidu, ne treba nam Tomina „diplomatska” kremanska prozorljivost da znamo da će Brisel pošto potpiše SSP sa tzv. Republikom Kosovo, po svoj prilici na proleće 2015. g., od Srbije zahtevati da sa istom zločinačkom NATO tvorevinom, shodno obavezi iz čl. 15 SSP zaključi ugovor o regionalnoj saradnji i dobrosusedstvu, sa već pomenutim obaveznim elementima”.(Z. Čvorović: http://srb.fondsk.ru/news/2015/01/09/kosovo-i-evrointegraciie-u-2015-ili-chemu-verovati-tarabihevom-nastavlachu-ili-ssp-u.html) Posmatrani iz ovog ugla, Briselski tzv. sporazumi nisu ništa drugo do parcijalni sporazumi u fazi otpočetih pregovora, koji će na kraju procesa (stabilizacije!) dovesti do zaključenja opšteg sporazuma o dobrosusedstvu iz čl. 15. st. 4. SSP. Ono što je iz ugla SSP eufemizam dobrosusedstva, iz ugla međunarodnog prava je „dokument o trajnom miru – mirovni ugovor, (koji je) sa međunarodnopravnom snagom već pripremljen, perfidno uobličen i maskiran pod nazivom – „Sporazum o normalizaciji odnosa Srbije i Kosova“. Do koga će se doći, podrazumeva se, „mukotrpnim“ pregovorima dve strane (pod patronatom treće koja je aktivno učestvovala u agresiji na strani one prve) kroz tzv. Briselski paket, a pod supervizijom birokrata zaduženih za (i kroz) poglavlje 35”. (G. Jevtović: http://www.fsksrb.ru/fond-strateske-kulture/autorski-tekstovi/srbija-i-kosovo-dve-nemacke-ili-dva-kipra/ )

Da Vas podsetimo:  Uzdin između odlazaka i ostanaka

Da se Srbijin vlastodržački brod nezaustavljivo kreće ka eksplicitnom priznanju tzv. Republike Kosovo kroz zaključenje ugovora o dobrosusedstvu, potvrdio je Majkl Kirbi. Jer, nijedan Srbin i njegova sloboda i život, pa ni O. Ivanovića, nisu po rečima Kirbija vredni zaustavljanja briselskog procesa. Ne treba sumnjati u Kirbijeve reči, jer Vašington određuje vrednosti i prioritete sadašnje srpske vlasti. Za utvrđivanje autentičnog lika zvanične „srpske” politike – Kirbijeve reči su stvarnost, a zaklinjanja Vučića i njegovog tabora puko priviđenje.

Sloboda ne trpi priviđenje, dok je okupacija neodvojiva od priviđenja. Ona živi u i od priviđenja. I traje onoliko dugo, koliko je priviđenje moći okupatora, jače od zova slobode pokorenih.

Zoran ČVOROVIĆ

Fond strateške kulture

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime