Jedan profesor ipak ostaje u Srbiji. Koja takođe ostaje, po starom…

2
984
Radovan Marjanović /Foto:printscreen(kolubarske.rs)

Svako ko drži do sebe kao „zainteresovan za Srbiju“, ovih dana se uključio u „slučaj profesora Radenovića“. Što mu nije bilo prvi put u teško, a brzo mu je i laknulo. Jedan od stotinu najuglednijih svetskih matematičara, rešio je da ipak „ostane u Srbiji!“. Iz koje nije ni odlazio (osim povremeno na kongrese, simpozijume, predavanja), samo radove za svetske časopise nije potpisivao kao profesor iz Srbije. Što je njen Beogradski univerzitet, koštalo pada za stotinak mesta na tzv. Šangajskoj listi! Tu i tamo bilo je i osuđivanja onih koji su krivi što je to morao da čini, jer od svoje penzije (čini mi se 72.000 dinara), nije mogao da izdržava porodicu. Uključujući nezaposlenu kćerku…

Prava „moralna panika“ razrešena je na uobičajen način („Car se maši rukom u džepove te izvadi posao za kćerku, idi profo u svoje podrumče te nastavi sa svojom naukom“), i mrtvo more se smirilo. A ne bi trebalo, nije ovo jedini profesor i naučnik, koji zbog pomanjkanja tih „prljavih stvari“ zvane pare, namerava da ode. Bukvalno, jer nije penzioner kome su za rad dovoljni podrum i lap-top!

U redu je da se na spisku krivaca nađu odgovarajuća ministarstva, sa sve ministrima koji nije trebalo da se tu nađu. Ali nije da se spisak tu završi, šta ćemo sa Vladom koja za nauku i prosvetu budžetom planira „siće“? Skupštinom, koja predlog pretvara u zakon o budžetu?

No da se okrenemo nečem drugom, ovo je odavno izvikano. Šta je sa Akademijom nauka? Dodatak na penziju, koji sleduje akademiku, mada nije ništa naročito, Radenoviću bi dosta značio! A ona ćuti u oba slučaja, jer bi trebalo da objasni kako nijedan od ove dvojice, nije njen član… Šta je sa medijima, i to „ozbiljnim“? Ne bi se reklo da su Radenoviću poklanjali ikakvu pažnju, dok zbog njegove „poslovne saradnje sa Arapima“, nije „pandrknuo“ Beogradski univerzitet! Dodatnu je dobio kao patriota i poštovalac Šantića, dragocen za smirivanje mrtvog mora, koje bi odlazak „radno aktivnog“, profesora Stojkovića usto iz mnogo „konkretnije nauke“, i trebao da zatalasa! Tabloidni, normalno, imaju svoju kategorizaciju „događaja“. Ali šta i sa takozvanom „javnošću“, intelektualnom i političkom?

Da Vas podsetimo:  Pevaj rode- da te čuju tamo gde si pošo…

Radovan Marjanović
Izvor: kolubarske.rs

2 KOMENTARA

  1. Свари стоје много сложеније. Професор Раденовић има растрошне женске код куће, којима се не може помоћи, јер нема тих пара које оне не би могле потрошити, као што нема тих пара које би оне могле зарадити. У питању је унука, а не ћерка, која није могла да добије кредит за стан. Професор „потписује“ за Арабију, при чему остаје у свом подруму у Београду, али потписује. То довољно говори о његовом патриотизму. Није он био гладан, па се потурчио, не – он воли своје ханумице. Чим се показала добра воља да „остане“, он, који нигде није ни ишао, прихвата. И ПРИ ТОМЕ ПРЕДЛАЖЕ ДА У СВЕТУ, ЗА ПАРЕ, ИЗНАЈМИМО ПОЗНАТА ИМЕНА КОЈА ЋЕ ПОТПИСИВАТИ СВОЈЕ РАДОВЕ ЗА БЕОГРАДСКИ УНИВЕРЗИТЕТ, КАО ШТО ЈЕ ОН ПОТПИСИВАО ЗА САУДИЈСКИ, ЧИМЕ ЋЕ СЕ ПОДИЋИ РЕЈТИНГ БЕОГРАДСКОГ УНИВЕРЗИТЕТА НА ЛИСТИ. Све је дакле веома слично ценкању око фудбалера приликом њиховог трансфера. Е, онда се појављује академик Теодоровић, који каже да је предлог господина професора најблаже речено непоштен. (Теодоровић је употребио благе изразе према ономе што колегино посрнуће заслужује. ) Мене Раденовић подсећа на оног чичицу који се својевремено појављивао код Бени Хила, а кога је Бени Хил стално тапшао по главици. Подсећа ме и на Теслу, донекле, рецимо по бављењу науком, али је разлика у томе, што професор веома воли своју женскадију, а Тесла није знао ни шта то значи – није знао ни шта је женско, ни шта значи волети. У обојице, дефицијентно је нешто људско…

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime