Jelašićevo pokajanje

0
915

Ne delim toliko premijerov optimizam, jer, šta se sve nadvija nad Balkanom, plašim se da će nas prilično ekonomski ukopati.

2015-07-21_060405

Malo u čemu sam se slagao sa onim što je Radovan Jelašić radio u svojstvu guvernera Narodne banke Srbije, kao što se i danas ne slažem sa principom totalnog liberalizma u ekonomiji. Ipak, njegovo priznanje u intervju za NIN ili, bolje reći, pokajanje pred razmerama ekonomskog i finansijskog urušavanja Srbije vredi da stoji na stolu svakog budućeg guvernera, viceguvernera, ministra finansija i predsednika vlade kao opomena kako se nešto slično nikada više ne bi smelo dogoditi.

Zbog takve neodgovorne ekonomske politike koju su vodili vajni eksperti Ces Mekona, Dilojta, Ekonomskog instituta, KPMG i ostalih konsultantskih firmi pod plaštom eksperata Srbija se danas jedva čupa i pitanje je da li će se iščupati. Zbog takvih krvopija Srbija je danas slaba i na političkom planu, jer danas se države teraju na kapitulaciju upravo kada ih ekonomski dovedete do kolapsa.

Nije li Grčka najbolji primer? Cipras se junačio dokle je mogao. Kada je udario o ledinu i kada je shvatio da je kolaps neminovnost, kapitulirao je bez obzira što je duboko svestan da će i uz prihvatanje onoga što kreditori traže Grčka takođe doživeti ekonomski krah.

„SVI SU ME BLEDO GLEDALI“
„Pre izbora 2008. godine javni dug je bio 26-27 odsto bruto domaćeg proizvoda, a onda su svi preko noći postali pobornici kenzijanske politike da država mora da investira kako ne bi pala tražnja. Kada sam pitao odakle pare za povećanje penzija od 10 odsto, svi su me bledo gledali. Ogovor je bio – pa to je bilo predviđeno koalicionim sporazumom!? Nikoga nije bilo briga gde ćemo nabaviti pare za to“, rekao je Jelašić i time u potpunosti ogoleo razmere ekonomskog zločina učinjenog u periodu 2008-2012. godine prema Srbiji.

Da Vas podsetimo:  Srbima ruše temelje: Posle decenija tišine, odgovor dobijaju - guslama

2015-07-21_060328

Dug je, po njegovim rečima, sa 27 odsto očas posla skočio na 45 odsto, pa je otišao na 55 odsto, da bi danas on bio skoro 80 odsto, zahvaljujući ludačkim kreditima koje je uzimala prethodna garnitura, i to u dolarima po kamati od 7,25 odsto, a nisu se zaštitili od rizika promene kursa. Srbija danas plaća nenormalnu cenu takve samoubistvene ekonomske politike, jer samo ove godine mora da vrati 1,35 mijijardi evra za kamate tih sumanutih kredita.

Ipak Jelašić je ovde rekao nešto što je bila suština vladavine garniture oko DS i G17 plus, a to je da se ekonomija Srbije zasnivala na osnovu koalicionog sporazuma. Brinulo se isključivo o strankama i biračima, a ne o tome šta su istinske ekonomske potrebe zemlje. Nije bilo bitno da li ćemo finansije rasturiti, već je bilo bitno kako da se dodvoriš biračima. Bilo je bitnije da pumpaš administraciju i da zapošljavaš partijske kadrove bez ikakvog rezona, da se dodvoravaš penzionerima neracionalnim podizanjem penzija, da formiraš državne banke iz kojih su samo povlašćeni partijski kadrovi i njihovi poslovni pajtosi mogli da uzimaju kredite bez ikakvog obezbeđenja, da se novac lokalnih samouprava deponuje u partijske banke za koje šira javnost nikada nije čula…

ZAPAD NEĆE DA DA SRBIJA BUDE EKONOMSKI JAKA
Sve je to bilo bitnije, jer suština svega je bila da se Srbija ekonomski uništi. Taj projekat je skoro pa uspeo i, na svu sreću, prekinut je 2012. godine, a da li ćemo se oporaviti od ekonomskog zločina koji su nampriredili „eksperti“, ostaje da se vidi. Ne delim toliko premijerov optimizam, jer šta se sve nadvija nad Balkanom, plašim se da će nas prilično ekonomski ukopati. Uostalom, opšte je poznata praksa da, kad god neka mala država krene ekonomski da se oporavlja i kada postaje sve više nezavisna u vođenju svoje ekonomske politike, obično se u takvoj zemlji izazove revolucija i sruši vlast. Nisam sklon da poverujem da je velikim zapadnim silama u cilju da Srbija bude ekonomski jaka. Naprotiv, ona mora da bude ekonomski kontrolisana, a ta kontrola se najbolji sprovodi kada je ona ekonomski na kolenima i kada zavisi od kredita.

Da Vas podsetimo:  Ista meta, isto odstojanje - Beograd na vodi, Zrenjanin bez vode

2015-07-21_060345

Kako god, dobro je da je Jelašić posle toliko godina otvorio dušu. Čisto da nas opomene da više nikada ne primenimo ono što je rađeno do 2012. godine i da konačno shvatimo da ne možemo da trošimo više nego što zarađujemo.

Vladimir Đukanović

Novi standard

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime