Jeremić neprihvatljiv – osim za Vučića?

0
769

a1bb6-jeremicSlobodan Antonić je u svojoj kolumni „Projekat Jeremić“, od 11.10.2016. godine[i] izneo opsežan prikaz političkog „lika i dela“ Vuka Jeremića, zaključivši da njemu vrata demokratske i patriotske Srbije svakako treba da ostanu otvorena.

Kako sam se u obe kvalifikacije prepoznao, a pošto se uopšte ne slažem sa zaključkom g. Antonića, iskoristio sam to što se družimo i poslao mu mejl u kome ukratko argumentujem svoje neslaganje. Tokom dana sam došao do zaključka da možda ima smisla da o tome napišem i tekst, verujući da bi ta razlika u stavovima mogla čitaocima da omogući bolje ukupno sagledavanje i g. Jeremića i ukupnih naših političkih prilika.

Kako se to već iz naslova vidi, u ovom tekstu govorim o tome zbog čega je meni g. Jeremić neprihvatljiv na bilo kojoj državnoj funkciji u Srbiji.

Jeremić je bio glavni ideolog 2008. godine i vatreni zagovornik teze da su pitanja KiM i EU „dva odvojena koloseka“, što je tada bila osnova za dalje ubrzano ugrožavanje teritorijalnog integriteta Srbije. I nikada nismo čuli da je napustio tu poziciju. Odatle je nejasno po kom kriterijumu bi on mogao biti makar delimično prihvatljiv bilo kome ko drži do Srbije? Potpisivanje Briselskih sporazuma je direktan nastavak te politike, samo sada već i u formi ozbiljnih krivičnih dela.

Kada smo čuli njegov kritički stav o Briselskim sporazumima? Nikad. Kritički stav o memorandumu sa MMF? Nikad. O NATO sporazumima? Nikad. Sve je to sasvim na liniji politike koju danas vodi Vučić.

Antonić na ministra spoljnih poslova gleda kao na kreatora spoljne politike. Ministri to nikada nisu. Oni samo sprovode politiku države, a osnovni njihov zadatak je da izgrađuju instituciju na čijem su čelu, kako bi ona mogla što bolje da ostvari svoj zadatak, i kako bi dodatno pružala obaveštajne informacije svojoj državi. Na tom planu Jeremić je dramatično urušio unutrašnju strukturu MSP, obilno nagrađujući činovnike koji su mu lično bliski (po raznim osnovama), a kažnjavajući sve koji to nisu. U rad ministarstva je dodatno uveo voluntarizam, kojim su njegovi prethodnici već bili uzdrmali inače veoma kvalitetnu struturu i organizaciju MSP. Ukinuo je zapisnike sa sastanaka koje održavaju sa strancima on i Tadić i dokinuo obezbednosnu službu ministarstva, tzv SID.

Pošto se u našoj javnosti i inače precenjuje značaj diplomatije, na ovom mestu ću napraviti malu digresiju koja će čitaocu olakšati da razume moju poziciju, ne samo oko „kreatora“ u diplomatiji, nego i u odnosu na značaj, ma i najbolje ili najuticajnije diplomatije. To se najbolje vidi na velikoj sceni.

Uzmite na primer g. Džona Kerija koji je u SAD ono što je ministar g. Lavrov u Rusiji. Kakav bi bio domašaj njegove diplomatije ako biste mu iza leđa oduzeli dolar kao rezervnu svetsku valutu, ogromnu američku privredu, dominantne američke medije i ono što svima prvo padne na pamet, vojnu silu. Eto, isti taj g. Keri ide da pregovara o bilo čemu, bez svega toga iza sebe. I da vidmo šta diplomatija može da ostvari.

Da Vas podsetimo:  Čemu se Srbi još mogu nadati?

Ili na primer g. Lavrov oko Sirije. Oduzmite iz njegove pregovaračke pozicije SU 34, S-400, S-300, nosač aviona i flotu koja ga prati, nauku koja je sve to omogućila i armiju inženjera koji su ta naučna dostignuća pretočila u upotrebljivu tehnologiju, ekonomiju Rusije koja to može da iznese i ruskog čoveka koji je spreman i da trpi, samo da više nikada ne bude u američkom zagrljaju. Kakav bi diplomatski rezultat g. Lavrova bio u vezi Sirije?

U jednom tekstu sam rekao da je diplomatija važna, ali da ona predstavlja 1% snage države. Verovatno sam u retoričkom žaru preterao, ali stvarno ne predstavlja više od 3%, Sve drugo su: snažna ekonomija, vojska, kvalitetno obrazovanje, zdravstvo, pravna država i jake institucije sistema, jasno iskazana samosvest u kulturi itd.

Iz svega što o g. Jeremiću znamo, on je tipični predstavnik duboko pogrešnog mišljenja da je diplomatija teren na kome se u politici stvari dobijaju ili gube. I zato mu (pored karakternih osobina) verovatno nije ni bilo teško da vodi jednu suštinski izdajničku politiku.

Gospodin Jeremić je, za vreme dok je bio ministar, koristio državne fondove za lične potrebe i sva ta dokumentacija postoji u MSP. To što do sada nije procesuiran samo je dokaz da on jeste projekat, suprotno mišljenju g. Antonića. Mada se slažem da nije američki – mada, da ne bude zabune, nije ni ruski ni kineski.

Nije isključeno da se g. Jeremić pojavi kao kandidat na predstojećim predsedničkim izborima, ali kao Vučićev kandidat. Ako to izostane, onda je g. Antonić u pravu, g. Jeremić neće učestvovati na tim izborima.

Potpuno sam svestan da je jednom delu „demokratske i patriotske“ javnosti g. Jeremić prihvatljiv kao političar i zato sam se i rešio da napišem ovaj tekst.

Da Vas podsetimo:  Da li je Srbiji potrebno rudarstvo?

Branko Pavlović

Fond strateške kulture

_______

[i] http://www.fsksrb.ru/fond-strateske-kulture/ostalo/projekat-jeremic/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime