Jesu li u novu Vučićevu vladu ušle i „sile“ koje su protiv njega?

1
896

U KLjUČNOM momentu za formiranje svoje nove – najnovije – vlade, Aleksandar Vučić je izgovorio: „Znam da su protiv mene mnoge sile – što iz vlade, što iz zemlje i inostranstva.“

Da su protiv njega mnogi u zemlji, pa i neki iz inostranstva – to je jasno i bez premijerovog priznanja.

Ali, zbog čega Vučić javno govori da su protiv njega i neki iz njegove vlade, vlade koju je navodno sam formirao?

S obzirom da je ovo rekao koji sat pre formiranja nove (najnovije) vlade – moguće da se to na nju, odnosno – neke njene članove, formalno ne odnosi. Ali, sigurno se odnosilo na prethodnu vladu, a pošto su nje u novu (najnoviju) ušli svi glavni „igrači“ – logično bi bilo pretpostaviti da su „sile“ koje su protiv Vučića ušle i u novi (najnoviji) kabinet koji je formalno sastavio sam lider SNS.

Zato ima smisla pitanje: koliko će „sile“ koje su protiv Vučića, koje on bar neće moći da kontroliše koliko bi voleo, biti jake u novoj (najnovijoj) vladi?

I: da li su te „sile“ jake same po sebi ili su ih Vučiću nametnuli stranci koji im daju veću snagu nego što je realno imaju?
Ovo je najava nestabilnog položaja i ne znam čime će završiti

1Dušan JANjIĆ, Aktivna Srbija

• Kao argument u prilog vanrednih parlamentarnih izbora navođena je želja da se dobije vlada koja će biti efikasnija i za čije stvaranje Vučić neće morati da pravi kompromise. Pošto se taj argument ponavlja, znači da on nije uspeo u svojoj nameri i da mu izbori nisu doneli vladu koju može da napravi po svojoj volji – kao svoj tim. Imamo indirektno priznaje da je opet pravio kompromis

VEĆ godinu dana se razvlači tema pritiska, pa je čak i kao argument vanrednih parlamentarnih izbora navođena želja da se dobije vlada koja će biti efikasnija i za čije stvaranje Vučić neće morati da pravi kompromise. Pošto se taj argument ponavlja, znači da on nije uspeo u svojoj nameri i da mu izbori nisu doneli Vladu koju može da napravi po svojoj volji – kao svoj tim. Imamo indirektno priznaje da je opet pravio kompromis .

Drugo, tu ima i stare taktike da se ljudi kontrolišu time što im se stalno iskazuje nepoverenje, pa onda stalno moraju da dokazuju privrženost programu i vladi.

Rano je reći da li u ovoj vladi postoji otpor njemu, ali ima onih kojima ne može da veruje. Na primer Dačiću. Ali je u izborima bilo toliko optuživanja SPS-a za kriminal i korupciju, da je prosto nezamislivo da bi jedan takav SPS mogao da bude miran. Ko nije miran, nema ni razloga da bude lojalan, ako je lojalnost zajednička podela odgovornosti u najtežim trenucima.

Ovu kampanju (o pritisku) je Vučić pokrenuo tek 2015, ali nije je primenjivao od 2012. do 2015, kada je SNS prolazio kroz stabilnost i uspon. Zato je ovo najava nestabilnog položaj, i ne znam čime će završiti.

Ako je ovo samo manevar, treba ga prekinuti odmah, jer to ne govori o snazi onoga ko tvrdi da ima velike protivnike. Kod naroda važi pravilo da kada govorite stalno o protivnicima – na kraju se poveća broj onih koji sumnjaju u vas.

Kome je on hteo da pošalje poruku? Mislim da njegove reči neće uticati ni na koga sem na one koji od Vučića očekuju funkciju, stan ili status. Naročito ne na strance. Osoba koja je najviše spominjana oko pritiska britansko-američke multinacionalne kompanije, na kraju postaje ministarka. Dakle, mogli bismo reći da cela priča o mafiji i ekobiznisu, o pritiscima kojima se odoleva pada na primeru Ane Brnabić.

Da Vas podsetimo:  Srbija ima sve više studenata, sve manje brucoša, žene su 60 odsto akademaca

Međutim, ja mislim da je Vučić u njoj prepoznao – ne lezbejku, ne eksponenta Kontinental vings-a, nego stručnjaka koji se bavi lokalnom samoupravom. Zato ne znam šta je ovom izjavom o neprijateljima hteo da postigne.

To je kao kad sam sebi pucaš u noge.
Čak ni Nemačka i Francuska ne mogu da se suprotstave uticaju raznih lobista

2Vlada ĐUKANOVIĆ, poslanik (SNS)

• Ovde je narod podeljen: ili je za Ruse ili za Amerikance. To otvara prostor za pritisak. Što mi više budemo bili za Srbiju, veća će biti naša šansa da smanjimo pritisak. Narod i počinje tako da razmišlja: da treba da radimo za Beograd, a ne treba da radimo ni za Vašington ni za Moskvu, London ili Berlin, pa ni Brisel koji je obična centrala

DA SE ne lažemo, mnogi hoće da ostvare svoj interes. Tu imate i Amerikance i Ruse i Veliku Britaniju i sve moguće druge sile, a svaka želi da namesti svog ministra ili svog državnog sekretara. Sigurno je da ima takvih pritisaka, a na nama je da odolevamo – koliko se može.

Izjava da premijer ima protivnike u vladi se odnosila na prethodnu vladu – nema nikakve dileme. A za ovu – sačekajmo da vidimo kako će krenuti.

Ne znam zašto ljudi izbegavaju da o tome otvoreno pričaju. Ko god bude premijer u Srbiji – velike sile će pokušavati da utiču, a ukoliko budemo ekonomski jači – utoliko ćemo više odolevati.

Naravno, nije normalno da premijer u sopstvenoj vladi ima opoziciju, ali to je – fakat.

I mnogo snažnije zemlje od Srbije, kao Nemačka ili Francuska, ne mogu da se suprotstave uticaju raznih lobista.

Kada su ti ljudi ulazili u vladu, znalo se ko za koga – na neki način – radi. Nismo ni mi glupi. Samo, tada gledate da negde progutate knedlu, a negde vi ojačate, zavisno od pozicije do pozicije. Sve sile (Amerika, Velika Britanija, Nemačka, Rusija itd) pokušavaju da u vladi imaju nekog svog, a na vama je da to istrpite.

Šta je premijer dobio od toga što je to javno rekao? Mislim da je samo bio iskren. Sve vlade do sada su govorile „neće nas niko da pritiska“, ali je glupo tako lagati. Bolje je reći narodu iskreno. To jeste gadno. Užas Božji! Strašno.

Ovde je narod podeljen: ili je za Ruse ili za Amerikance. To otvara prostor za pritisak. Što mi više budemo bili za Srbiju, veća će biti naša šansa da smanjimo pritisak. Narod i počinje tako da razmišlja: da treba da radimo za Beograd, a ne treba da radimo ni za Vašington ni za Moskvu, London ili Berlin, pa ni Brisel koji je obična centrala.

Na Balkanu se prelamaju razni interesi i svako želi svoj uticaj, a uticaju ne mogu da se odupru ni jače zemlje kao Nemačka ili Turska.

Fakti: Ako je premijer dobio poverenje naroda, a kaže da su u vladi njegovi protivnici, to on onda kaže da je u vladi bio niz ljudi koji su radili protiv volje i interesa naroda?

Tako je, ali očigledno nisu ostvarili ono što su naumili. Možete vi nekada da prihvatite nekoga za koga znate da nije baš neko ko će raditi u interesu države. Ali, kada ga vi tu stavite, pa ga onemogućite da radi to što je mislio da radi, onda je on na gubitku, a ne država.

Da Vas podsetimo:  NAJSTARIJI SREMAC živi u Grgurevcima: DEDA-BRANKO napunio 98 GODINA!

Fakti: Zašto ga stavljati u vladu?

Da bi imao što bolje rezultate. Gomila njih radi na sledeći način: ono što rade za građanstvo, stvarno rade dobro, ali ono gde treba da se ostvari strani interes – nešto globalniji – a da bude na našu štetu, tu se pomuči i često se razbije o ledinu. Kada se to dogodi, onda stranci kažu: nisi dovoljno sposoban.

Rumuni su smenili premijera zato što je izgorela diskoteka. Uticaji su stravični, a na nama je da se branimo i nastavimo da igramo šah sa njima.
Vučićev slučaj svedoči koliko su naša politika i društvo premreženi zapadnim uticajem

3Željko CVIJANOVIĆ, glavni urednik Novog standarda

• Pre sedam godina Srbija je Džozefa Bajdena dočekivala sa ulicama potpuno očišćenim od ljudi, danas ga dočekuje protestima, i to ne neke marginalne grupe nego jedne parlamentarne stranke. Pre sedam godina mediji su Bajdena dočekivali u svečanom miru, koji je trebalo da svedoči o našoj punoj potčinjenosti imperiji, a danas mediji sa negodovanjem urlaju o tristomilionskim investicijama Džordža Soroša u srpske medije, obrazovanje i kulturu. Možda to nije veliki korak napred, ali mnogo je bliže tome nego koraku nazad

POSTOJI mnogo političkih pitanja u javnom prostoru koja se postavljaju zbog našeg nepoznavanja funkcionisanja savremene politike. Ali dobro, ipak je bolje kad se postavljaju, dajući priliku da na njih bude odgovoreno, nego kad se, kako je uobičajenije, na njima grade pogrešni zaključci.

Naravno da Vučić nije izabrao svoj tim u prošloj vladi – na koju se izjava odnosi – prema svojim političkim afinitetima, nego prema političkom odnosu snaga. Ali, onaj ko misli da je to Vučićeva rđava specijalnost- neka proveri da li je, recimo, Toni Bler u svoje vlade stavljao svog ljutog partijskog rivala Gordona Brauna ugađajući svom afinitetu ili poštujući odnos snaga. Ili Barak Obama kada je postavio Hilari Klinton za državnog sekretara? Ili Putin imenujući Medvedeva za premijera?

Ako je po nečemu uopšte specifičan, Vučićev slučaj svedoči o tome koliko su naša politička scena i naše društvo premreženi zapadnim uticajem. Naravno da se sa tim uticajem pokušavaju praviti kompromisi i naravno da taj uticaj nastoji da drži glavnu reč u vladi.

Uoči sklapanja poslednje vlade zapadne sile su zahtevale od Vučića da njegov uticaj u vladi bude manji nego u prethodnoj, što je značilo više ljudi koje on ne kontroliše. Sami prosudite da li je takvih više u prošloj ili u ovaj vladi. I da li ih je više bilo u pretprošloj nego u prošloj.

Eto, to je ono o čemu je govorio Vučić: mogu da ga razumem što svoju poziciju vidi kao unikatnu, ali ne mogu da razumem tumače te pozicije koji tek tako prelaze preko toga i kažu: pa zašto ne napravi vladu kakva mu odgovara?! Jednostavno, to ne biva ni kod nas ni bilo gde.

Ono zbog čega je ipak važno postavljati takva pitanja u javnom prostoru jeste potreba da se brutalni zapadni uticaji i ucene demaskiraju, umesto što se, kao do sada, o njima ćutalo.

Pre sedam godina Srbija je Džozefa Bajdena dočekivala sa ulicama potpuno očišćenim od ljudi, danas ga dočekuje protestima, i to ne neke marginalne grupe nego jedne parlamentarne stranke.

Pre sedam godina mediji su Bajdena dočekivali u svečanom miru, koji je trebalo da svedoči o našoj punoj potčinjenosti imperiji, a danas mediji sa negodovanjem urlaju o tristomilionskim investicijama Džordža Soroša u srpske medije, obrazovanje i kulturu. Možda to nije veliki korak napred, ali mnogo je bliže tome nego koraku nazad.
Premijer često izjavljuje da je izložen pritiscima i tako traži podršku naroda

Da Vas podsetimo:  Ko je podmetnuo ”papsku krunu” u srpsku istoriju?

4Momir STOJANOVIĆ, general u penziji

• Ne bih baš rekao da premijer nije dovoljno popustljiv kad su u pitanju ucene i pritisci međunarodne zajednice. I otvaranje mosta na Ibru je prošlo bez upoznavanja javnosti sa time o čemu se tu sve radi, a to je da će to stvoriti bezbednosne probleme kada Albanci sa juga počnu da špartaju po severnoj Mitrovici. Srbi će se osetiti nesigurnima i počeće da prodaju imanja, čime će krenuti iseljavanje severa KiM. A imam utisak da je otvaranje mosta ipak plod neke polutajne diplomatije

NEUOBIČAJENO je da premijer – čak i da ima protivnike u Vladi, ili bi se pre reklo „one koji misle drugačije” – to iznosi u javnost. Te stvari bi trebalo da se reše u vladi.

Da li on ovom izjavom govori da postoje centri moći kojima on ne može da se odupre i da ne može da im se odupre oko koncipiranja vlade? Ako je tako – onda je to jako loša stvar.

U najmanju ruku me začuđuje takva izjava jer svaka takva izjava stvara zabunu u javnosti. Prvenstveno oko kredibilnosti Vlade.

Narod može otvoreno da pita: ako premijer ima otpora i sukoba u Vladi, a on sam sastavlja tu Vladu – onda, o čemu se radi?

Pre bih rekao da su jaki inostrani pritisci na premijera i u pogledu koncipiranja i vođenja Vlade. Oni se odvijaju preko članova Vlade koji su bliski ambasadama uticajnih zemalja. O tome se mora javno govoriti i premijer mora da obavesti naciju otvoreno, a ne da je ostavi da razmišlja o kakvim se protivnicima radi. To nije korektno.

Premijer često izjavljuje da je izložen pritiscima i traži podršku naroda.

Fakti: Isto tako, često govori da Vladom upravljaju samo on i interesi Srbije.

Pitanje je da li je ova izjava izraz nemoći da se odupre tim utiscima ili – kada pogledate sastav ove Vlade – neki njeni članovi su pod jakim uticajem drugih moćnih država. Ovo je verovatno pokušaj premijera da dobije podršku domaće javnosti za ono što planira da uradi.

Međutim, ne bih baš rekao da premijer nije dovoljno popustljiv kad su u pitanju ucene i pritisci međunarodne zajednice. I otvaranje mosta na Ibru je prošlo bez upoznavanja javnosti sa time o čemu se tu sve radi, a to je da će to stvoriti bezbednosne probleme kada Albanci sa juga počnu da špartaju po severnoj Mitrovici. Srbi će se osetiti nesigurnima i počeće da prodaju imanja, čime će krenuti iseljavanje severa KiM. A imam utisak da je otvaranje mosta ipak plod neke polutajne diplomatije.

Naš osnovni problem je što u našem političkom životu nema dovoljno transparentnosti. Opšte poznato je da su sve vlade, pa i poslednje dve koje vodi Vučić, plod kompromisa Istoka i Zapada, uticajnih članica međunarodne zajednice i, eto, želje premijera da ima neke odane ljude. Mislim da se lako mogu prepoznati ljudi na koje je mislio premijer.

Ako premijer ima takve ljude oko sebe, zašto o tome obaveštava javnost a ne istera iz Vlade te ljude koji otvoreno koketiraju sa centrima iz međunarodne zajednice? Zašto ih ne istera iz Vlade? Zašto ne koncipira Vladu koju može da kontroliše?

Svako obaveštavanje javnosti da premijer trpi pritiske govori ili o slabosti premijera ili o tome da premijer neće moći da izdrži da ne podlegne tim pritiscima.

Diana Milošević

Fakti

1 KOMENTAR

  1. Hm,hmm…hoce te li “ tradicionalno „,sa radio london, diktirati, imena,nepocudnih kandidata,za slovo,na slovo „3“…ili, ce te da najurite iz vlade “ sabotere“…bio bi red,dodje mu pet do dvanaest,po europskom vremenu !

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime