Kad će predsednik Srbije Aleksandar Vučić da poseti Crnu Goru

0
1134

POVODOM TEŠKOG I SVE TEŽEG POLOŽAJA SRBA U CRNOJ GORI U SRBIJI VLADA MUK I ĆUTANJE

  • Na dramatično upozorenje, koje je još polovinom jula u ime Srba iz Crne Gore uputio dr. Momčilo Vuksanović, predsednik Srpskog nacionalnog saveta, i koga mnogi nazivaju vapajem Srba, apelom za pomoć Srbiji, krikom davljenika koji je dugo sam u borbi za opstanak – od predsednika Srbije Aleksandra Vučića nema nikakvog odgovora
  • Srpski Patrijarh Irinej pre nekoliko dana je ponovio, a to odranije tvrde i i najumniji srpski intelektualci, naučnici, istoričari, filozofi i sociolozi, pravnici i druge ugledne i istaknute ličnosti iz sveta kulture, književnosti, publicistike „da su u Crnoj Gori i oni koji kažu da su Srbi i oni koji kažu da su Crnogorci sa svim Srbima – jedan narod“!

Kad će predsednik Srbije Aleksandar Vučić da poseti Crnu Goru?

Zemlju koja je “tako blizu, a tako daleko”. I iz koje stižu vapaji za pomoć!

Ovih dana (16. septembra) napunilo se dva meseca otkako su Srbi iz Crne Gore uputili hitan apel predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću da im pomogne u prekidu antisrpske histerije koja u Crnoj Gori traje dugo i sprovode je vlasti i vlada Crne Gore. Ta antisrpska kampanja „montenegrinske“ politike satire sve što je srpsko, srpsku istoriju, srpsku tradiciju i običaje, Srpsku pravoslavnu crkvu, srpsko pismo ćirilicu i što je najgore progoni sve građane koji se jasno i javno izjašnjavaju da su Srbi. A njih je skoro 200 hiljada.

To dramatično upozorenje, koje je još polovinom jula u ime Srba iz Crne Gore uputio dr Momčilo Vuksanović, predsednik Srpskog nacionalnog saveta, mnogi nazivaju čak i vapajem Srba, apelom za pomoć Srbiji, krikom davljenika koji je dugo sam u borbi za opstanak.

U poslednjoj rečenici tog pisma Srbi iz Crne Gore mole Vučića „da bez obzira na vaše brojne obaveze i probleme, da pitanje statusa i opstanka srpskog naroda u Crnoj Gori u što je moguće kraćem vremenu uzmete u razmatranje.“

Od tada muk u Srbiji! Ni predsednik Srbije ni drugi nadležni državni organi nisu zvanično reagovali na apel Srba iz Crne Gore. Kao da ništa nije bilo! Nema nikakvog zvaničnog odgovora, reagovanja…

Da Vas podsetimo:  Koliko iznose donacije u Srbiji?

U međuvremenu je čak i Patrijarh srpski Irinej dva puta, iako uveliko nepoželjan, i u poodmaklim godinama boravio u Crnoj Gori apelujući na režim Mila Đukanovića da Srbi dobiju ravnopravan status u svemu u Crnoj Gori, jer oni „to u svemu i svakako zaslužuju“.

Srpski predsednik inače svuda stiže od ulaska preko reda u „Lidl“ do otvaranja svake vešernice i perionice, dela bolnice, dela nekog regionalnog puta, nazovi fabričice u nekom zaseoku, i drugih nebitnih, a najverovatnije isfabrikovanih povoda – kao da Srbija nema ministre ili opštinske i reginalne čelnike da to, kako je uvek bio red i običaj i kod nas i u svetu, oni učine i otvore. Ali, to je druga tema.

Pored toga, sveprisutni Vučić je u medijima svakog dana po nekoliko sati da nam “objasni” i „utuvi u glavu“ (jer ne osećamo i ne razumemo) da živimo bolje nego što nam se samima pričinjava – pa nikako ne stiže da se pripremi i obavi „kompleksne i sveobuhvatne pripreme“ i odluči se za posetu susednoj Crnoj Gori gde su Srbi po rečima samih Srba iz Crne Gore, svih političkih lidera Srba i običnih građana, a i po mišljenju Srpskog Patrijarha Irineja i mitropolita Amfilohija „u teškoj očajnoj situaciji, gde im je ugrožena egzistencija i normalno življenje“.

Srpski Patrijarh Irinej pre nekoliko dana je ponovio, a to odranije tvrde i i najumniji srpski intelektualci, naučnici, istoričari, filozofi i sociolozi, pravnici i druge ugledne i istaknute ličnosti iz sveta kulture, književnosti, publicistike „da su u Crnoj Gori i oni koji kažu da su Srbi i oni koji kažu da su Crnogorci sa svim Srbima – jedan narod“!

Kako su Srbi postali agresori i neprijatelji Crne Gore

Nasuprot ovoj istini vlast Mila Đukanovića već dve decenije čini sve da dokaže suprotno, i da vino pretvori u vodu. Toliko traje duga antisrpska propaganda u Crnoj Gori koja je sistematska, jaka, neprekidna – i ona daje rezultate. Prva generacija je velikim delom indoktrinirana, a počinje i trovanje druge, sve knjige iz istorije u osnovnoj i srednjoj školi su promenjene, oni uče da su Srbija i Srbi bili okupatori i agresori u 20. veku…da ne govorimo o drugim istorijskim knjigama na fakultetima i dokumentima, čitankama, hronologijama.

I oni, ta mlada generacija, Srbiju i Srbe više ne doživljavaju kao najbliže susede i braću, narod zajedničke istorije i vere, već kao agresore i neprijatelje crnogorske nacije i države. Oni tako misle jer su tako učeni već dve decenije da su Srbi i Crnogorci dva naroda i to neprijateljska i to piše svuda, tako govore prestavnici montenegrinske države javno i na svakom mestu.

Da Vas podsetimo:  Tajna groba Arsenija III Čarnojevića

Ukazujući ovde na uistinu težak, mučan, ponižavajući položaj Srba u Crnoj Gori nema smisla baviti se analizom i objašnjavanjem političke, kriminalne i geopolitičke pozadine aktuelne vlasti u Podgorici. Za Srbiju i Srbe mnogo značajnije je pitanje zašto Beograd ćuti. Zašto niko iz vlasti ne pominje težak položaj Srba iz Crne Gore kao da su đavoli.

Ne pominje Srbe u Crnoj Gori ni predsednik Vučić, koliko ni Aboridžine u Australiji, koji i nisu njegova briga…

Mora se postaviti pitanje da nije i Vučić deo projekta (Zapada i NATO) u kome je i Đukanović?

Doduše, i srpski ambasador u „montenegrinskoj državi“ na sve nevolje Srba u Crnoj Gori do sada ćuti, ne oglašava se, verovatno da ne bi pokvario dobre, „najbolje odnose dve države od nezavisnosti“ kako bestidno nedavno ističe ministar inostranih poslova Crne Gore S. Darmanović.

Šta li tamo u Podgorici radi srpski ambasador Zoran Bingulac, nekada solidan odbrambeni igrač u fudbalu? Ako ne ume da brani Srbe u Crnoj Gori i interese Srbije što mu je osnovni zadatak, zašto bar ne alarmira nadlažne državne institucije, sopstveno ministarstvo spoljnih poslova, predsednika vlade i predsednika države Srbije? Vreme je da se povuče sa funkcije, da sportski rečeno „zatraži zamenu na terenu“, jer je stanje u montenegrinskoj državi za Srbe očajno, nikad gore!

Srpski predsednik, rekosmo, stiže da bude prisutan svuda u Srbiji , a stiže ne samo do Brisela ili Berlina, već čak i i do daleke Kine, Rusije, Amerike gde je, po sopstvenim rečima „stizao da razgleda i izloge sa knjigama“. Koliko li on ima vremena i koliko on malo spava?

Za to vreme Srbi u Crnoj Gori trpe torturu i čekaju! Dok ih još ima!

Kako su sami istakli: „Mi Srbi u Crnoj Gori možemo opstati samo ako prestanemo da budemo Srbi!“

Možda to predsednik Vučić i čeka da se desi – pa ne žuri da se suoči sa Srbima u Crnoj Gori i isto tako sa vlastima Crne Gore koja sistematski i uporno proganja Srbe.

Da Vas podsetimo:  Od radionice u Inđiji do vlasnika Fudbalskog kluba u Engleskoj: NEVEROVATNA PRIČA O USPEHU!

Montenegrini presijom rasrbljavaju Srbe

Ali, znajući Srbe u Crnoj Gori dobro, jer i sam potičem iz Boke Kotorske, mislim da se to neće dogoditi, boriće se oni itekako za svoj opstanak. A i bilo bi prejadno da sudbina ma kojega naroda, pa i Srba, zavisi od jednoga rđava čoveka. Takođe, čitajući šta pišu i govore svih ovih meseci o svom katastrofalnom položaju, koji se ne popravlja, čudom se čudim što imaju toliko strpljenja kako kažu u pismu „zbog vaše (Vučićeve) zauzetosti i angažovanja“ i zbog dugog ignorantskog ponašanja Srbije i kako sami još u pismu Vučiću kažu “zatvorenosti državnih institucija Republike Srbije!“.

Međutim, dužnost Srbije, njene Vlade i predsednika Vučića je da hitno i uporno počne da rešava ovaj za Srbe i državu Srbiju gorući problem, i stavi ga na prvo mesto. Da bi se zaustavio pogrom zvanične montenegrinske Crne Gore prema Srbima. Ne može se ovaj problem gurati „pod tepih“, minimizujući ga, ili ignorišući. Moraju se vlasti u Crnoj Gori primorati da o svakom problemu razgovaraju, da rešavaju svako pitanje koji Srbi iz Crne Gore navode. A ne da se ćuti i ne preduzima ništa kada je fakat da je Montenegrinska vlast naumila da presijom rasrbi sve Srbe Crne Gore.

Zašto bi Vladi Srbije i predsedniku Srbije iko od odgovornih građana tolerisao neznanje, nerad, greške, fatalne propuste i upropaćavanje velikih delova srpskog naroda, koji su ostavljeni na cedilu?

Da pitamo još i ovo: čija su Srbi u Crnoj Gori briga? Ko treba da ih štiti? Država Srbija ili da se žale EU, NATO, UN, ili Rusiji?

Zato bi predsednik trebalo što pre da putuje u Crnu Goru, zemlju koja je „toliko blizu, a toliko daleko“, i sastane se prvo sa Srbima i vlastima Crne Gore i potom donese građanima Srbije pregršt lepih vesti o boljem položaju Srba. To bi, uostalom, bila njegova državnička obaveza kada bi brinuo o državnim i nacionalnim interesima Srba i Srbije.

Piše: Jovo Vukelić

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime