Kako i sa kim dalje?

0
1200

srpska-zastava-srbija-trobojka-grb-foto-profimedia-1454086407-834511-700x473Kroz našu prošlost imamo sve ono što je potrebno da znamo. U njoj nam je jasno definisano i pokazano ko su nam prijatelji a ko ne. Nepogrešivo nam istorija pokazuje ko su pokvarenjaci koji nam se lažno prikazuju čekajući da im poverujemo da bi nam onda lakše zaboli nož u leđa. Imamo i onih drugih primera, koji su spremni da nam dobronamerno kažu u lice i ono što nam se ne sviđa, a istina je. Ne govore nam oni to dakle zlonamerno, već da bi mogli da sagledamo svoje greške i da ih u budućnosti ne ponavljamo.

Hvala Gospodu ima i onih koji nas nikad ne napuštaju, uvek su tu da nam u svakoj nevolji pomognu. Nažalost njih je najmanje. Ne moramo ih spominjati moramo ih dušom i srcem prepoznati i osetiti. Zavirimo li u dušu videćemo da to sigurno nisu Bugari, Albanci, Hrvati, Mađari, Francuzi, Englezi, Austrijanci, Nemci…Svi oni koji nas danas okružuju cela ta EU i njena savetnica Amerika bili su tu i u našoj prošlosti, i uvek jasno definisale svoj odnos ka Srbiji. Budemo li poštovali ono što nam razum govori, ono što je istorija zapisala, značemo i prepoznaćemo sve naše mogućnosti, želje, izlaze… Jasno ćemo znati kako i sa kim dalje.

„Kasno je za sećanja, uzalud se javljate, beskorisne su vaše nemoćne utjehe i podsećanja na ono što je moglo biti, jer što nije bilo, nije ni moglo biti, a uvijek izgleda lijepo ono što se nije ostvarilo.“

Meša Selimović

Baš zato, da nam sutra ne bi ostala uzaludna sećanja kako je moglo biti a nije moramo danas koristiti svoja iskustva iz prošlosti. Moramo se u sadašnjosti ponašati onako kako znamo da je ispravno. Moramo se distancirati kao narod od politike i pojedinaca koji nas vode onom suprotnom stazom. Stazom suprotnom od vere, istine, ponosa. Onom kukavičkom stazom nezameranja i puzanja, jer je kažu tako lakše. Možda jeste lakše ali taj put vodi samo na jedno mesto, u ponor. Onda kada se gmižući dođe do ivice tog ponora za nazad je kasno.

„Čast se ne može oduzeti, ona se može samo izgubiti“

Anton Pavlovič Čehov

Hoćemo li onda tek tako dozvoliti nekome da čast izgubi u naše ime. Siguran sam da nećemo. Svetosavci je nisu dobili na poklon već su se za nju uvek žrtvovali i sa ponosom izborili. Mi nikada nismo puzali. Upravo odlukom da se ne klanjamo drugima zato što su jači sačuvali smo veru, Otadžbinu, nacionalnu čast i onda kada je to izgledalo nemoguće.

Naravno ni sa kim ne želimo ratovati. Ne moramo se ni sa kim svađati niti to hoćemo. Moramo samo biti svesni ko je ko. To će biti sasvim dovoljno da bi mogli normalno da funcionišemo i donosimo pravilne odluke. Kada toga postanemo potpuno svesni videćemo da nije greška i štetno da sa nekima prekinemo neprirodnu komunikaciju. Onaj vid razgovora u kome nam se diktira šta je dobro za nas i kako mi treba da se ponašamo, da bi se njima svideli. Mi ne živimo da bi se drugima svideli već da bi sebi i svojoj deci omogućili normalan i častan život. Život u kome se ponosno hoda a ne puzi.

Da Vas podsetimo:  Evo koliko ljudi godišnje odlazi iz Srbije: POLA MILIONA SRBA ŽIVI U NEMAČKOJ!

Ako se to njima ne dopada bolje je da se udaljimo na pristojnu distancu. Ta pristojna distanca će nam omogućiti da živimo svoje živote bez mešanja. A opet s obzirom da će nas oni i dalje okruživati ta distanca će biti dovoljno blizu da možemo započeti normalne razgovore ako se promene. Kada će se ta normalna komunikacija dogoditi i da li je ona uopšte moguća sa takvim zlonamernicima pokazaće vreme. Važno je da nikad ne zaboravimo na oprez. Važno je da ne prihvatamo ništa što je na našu štetu jer smo toliko puta naučili da nam to donosi samo nove patnje.

To je naravno moguće postići samo onda kada vas vode pravi Srbi. Oni koje neće pobediti lični strahovi, ili uskogrudne želje za bogaćenjem. Takvih ima i na nama je da ih prepoznamo i pokažemo da želimo samo takvi da nas vode. Na nama je da jasno stavimo do znanja da ne pripadamo gmizavcima, toj vrsti koja je preovladala zapadom i njihovim sluganima. Na nama je da dokažemo da smo dostojni svojih predaka da nismo ničije lutkarsko pozorište. Da stavimo do znanja da smo mi potomci onih koji nisu prihvatili da budu sluge Osmanlijama. Onih koji su jasno pokazali da neće puzati pred Austrougarskom, onih koje nije uplašila snaga fašističke nemačke, onih koji su se časno i hrabro borili u nametnutom ratu devedesetih, onih koji nisu poklekli pred pretnjama NATO bombardovanjem…

Koliko je važna vera, čast i obraz nije nikakva novina. Poznato je to svim narodima koji imaju bar nekakvu istoriju. Zato ne čudi pritisak neprijatelja da se upravo te osobine slome. Kada jednom to uspeju takav narod i država jednostavno nestaju. To što mi postojimo pokazuje kakvi su nam bili đedovi, na nama je da omogućimo isto to postojanje i našoj deci. Zapad zna da ne može da se izbori sa onima koji neće pogaziti svoj nacionalni i ljudski ponos.

„Mi imamo nacionalni ponos i nećemo okrenuti drugi obraz – svet poštuje zemlje koje ne gmižu.“

Benjamin Netanjahu

Za tačnost ovih reči kroz istoriju Srbi su najbolji primer. I dok mi razmišljamo o nacionalnom ponosu vode nas oni koji kao da nisu upoznati sa njim. Oni koji se stide svog naroda, oni čiji su prijatelji srpski neprijatelji. Oni koji su spremni da puze, gmižu, „pljuju pa ližu“, oni koji su spremni na svako poniženje samo radi svoje lične koristi. Kako inače objasniti njihovo prijateljstvo sa ljudima koji su o Srbima i Srbiji izjavljivali sledeće:

„Rizikujemo ukoliko ne sprovedemo masovni, strateški i održivi vazdušni napad. Nijedan infrastrukturna meta ne bi trebalo da bude izuzetak – fabrike, vodovodne mreže, škole, bolnice, prodavnice, bilo šta. Da, “svi mi žalimo zbog civilnih žrtava kao i naših gubitaka, ali one su neizbežne.” (1)

Džon Mekejn (američki senator)

„Sve Srbe treba staviti u nacističke koncentracione logore. Srbi su nepismeni degenerici, ubice beba, mesari i silovatelji.“ (1)

Džo Bajden (potpresednik SAD)

“Rat protiv Srba nije više samo vojni sukob. To je bitka između dobra i zla, između civilizacije i varvarstva“, dodajući još: “Predlažem da se srpskoj deci zabrani u školama učenje srpske nacionalne poezije.”(1)

Toni Bler (bivši premijer Velike Britanije, sada prijatelj i savetnik našeg premijera)

Kako razumeti takve koji prijatelje nalaze isključivo tamo odakle nam istorija uporno pokazuje da dolaze samo srpski neprijatelji? Kako razumeti one koji nas ubeđuju da su nam prijatelji oni poput Kurca, Merkeleve, Dominika Štros Kana, šeika bin Zajeda, Franka Fratinija, već pomenutih Bajdena, Mekejna, Blera… Znajući onu staru narodnu „S kim si takav si“ ne mogu nas onda čuditi ni izjave našeg premijera.

„Srpski narod je lenj. Nije glup ali je lenj. Stalno kuka i čeka. Da padne sa neba valjda nešto ili šta. E pa nema više toga. Svi bi da budu filozofi, ljudi imaju i zanat eto tržišta. Ima i deca da rade!“ (2)

Aleksandar Vučić

Sada ostaje na nama ili da budemo ljuti što nas je nazvao lenjima ili da mu se „zahvalimo“ što nas nije nazvao glupim. U svakom slučaju mislim da treba da dokažemo da nismo lenji pogotovo kada je u pitanju majka Srbija. Isto tako imamo obavezu da potvrdimo konstataciju da nismo glupi. To ćemo u svakako najlakše dokazati birajući one predstavnike u vlast koji su zaista državotvorni. One koji ni po koji cenu neće izdati Otadžbinu, neće svoj narod ponižavati.

Da Vas podsetimo:  Rudno bogatstvo Kosova i Metohije - da li ćemo uspeti da ga sačuvamo?!

Prilika za to su nam već predsednički izbori u 2017. godini. Dok razmišljamo kako ćemo i za koga glasati siguran sam da niko od pravih Srba i ne pomišlja da glasa za nešto što nije u skladu sa srpskom dušom i njenom suštinom. Ono što sigurno nema veze sa svetosavskom suštinom jesu ulizice. A to bi svakako bili oni koji nemaju hrabrosti da iskreno kažu svoje mišljenje. To bi bili i oni koji bi zbog svoje predsedničke kampanje i nečije podrške lagali. Kao i oni koji su da bi došli do predsedničke fotelje spremni na svako poniženje.

„Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni seju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi verni svakoj državi, kao kurve neverni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrednost.“

Meša Selimović

Moraju nam ove reči našeg Meše Selimovića uvek biti na umu. Ako ih ne budemo zaboravili biće nam lakše da donesemo neke nove odluke. Znaćemo da kad god kod nekog prepoznamo karakteristike o kojima nam Meša govori to nije izbor za koji ćemo glasati. Na nama ostaje samo da pažljivo čitamo i slušamo. Zato ne smemo propustiti ni intervju pod nazivom „Vučića čuvam kao sina nikad nas neće posvađati“ u kojem nam sadašnji predsednik Srbije objašnjava svoj stav.

„Tačno je da sam osnivač SNS i ponosan sam na to. Još više sam ponosan na rezultate koje postiže, na poverenju građana Srbije. Nisam tražio da me neko iz SNS predloži, i osudio bih onoga ko bi to učinio bez odluke stranke. Ne postoji ni jedan razlog da se osećam loše u vezi sa strankom. Ona me ispunjava ponosom i zahvalan sam Vučiću što je unapredio ono što sam stvorio.“ (3)

Da Vas podsetimo:  Oni ne znaju da se stide!

Svetosavcima ostaje na izbor da prepoznaju da li je ovo i njihov stav. Onaj ko poznaje srpsku dušu već dobro zna taj odgovor. Nije u skladu sa srpskom biti da se zbog lične koristi gazi po sebi i svojima. Ne smemo zaboraviti da svaki novi trenutak može biti i onaj poslednji. Onaj kada izlazimo pred sud i oči Božje, tada sve ono što smo činili biće ustvari ono čime ćemo se na tom sudu braniti. Novac i bogatsvo koje smo u međuvremenu sticali niti ćemo moći da ponesemo niti ćemo moći njime boljeg advokata od nas samih da platimo. Nećemo moći da varamo da se krijemo da izvodimo nekakve svedoke. Sve će biti pred nama i sve će biti jasno. Stajaćemo sami sa onim što jesmo, i sami sebi ćemo biti najteži sudija.

„Istočna medicina tvrdi da da bi bio zdrav čovek s vremena na vreme mora bolovati. Shodno tome mora on s vremena na vreme biti lud da bi dublje mislio i slep da bi dalje video. Da li to, međutim, znači da od vremena do vremena mora biti mrtav da bi uistinu živeo?“

Borislav Pekić

Ako uzmemo da je ovo sa istočnom medicinom tačno, možemo svakako da konstatujemo da smo mi bili već dovoljno dugo bolesni. Sada je vreme za zdrave odluke. Čak smo bili i dovoljno puta ludi, ili kako mi volimo da kažemo jer lepše zvuči naivni. Bili smo i više nego što treba puta slepi, pa i mrtvi. Vreme je da se opametimo, progledamo i počnemo da živimo. Vreme je da shvatimo da sami biramo.

Nenad Blagojević

www.fsksrb.ru

(1) www.in4s.net/vucicevi-prijatelji-su-tako-govorili-sve-srbe-treba-staviti-u-nacisticke-koncentracione-logore/

(2) www.srbijajavlja.rs/2016/06/%D0%B2%D1%83%D1%87%D0%B8%D1%9B-%D0%BD%D0%B5-%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%81%D1%82%D0%B0%D1%98%D0%B5-%D0%B4%D0%B0-%D0%B2%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B0-%D1%81%D1%80%D0%B1%D0%B8%D1%98%D1%83-%D1%81%D1%80%D0%BF%D1%81/

(3) Novogodišnji boj dnevnog lista „Kurir“ intervju godine sa Tomislavom Nikolićem: „Vučića čuvam ko sina nikad nas neće posvađati“

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime