Kako mediji manipulišu mozgom prosečnog čoveka

0
1145

Verujete da vas televizija i ostali mediji redovno lažu i manipulišu? Možda, ali imamo još goru vest – vaš mozak sarađuje s njima, da ne kažemo nama.

Mozgu je jako teško da razluči među ogromnom količinom informacija koje ga bombarduju svakog dana šta je istina, a šta manipulacija. Koliko god čudno zvučalo, pametni, obrazovani ljudi često prave još veće kognitivne greške od onih manje inteligentnih.

Ovo su psihološki trikovi koje mediji koriste da bi vas ubedili u nešto, oni koji utiču na vaše odluke i mišljenje.

Efekat spavača

Zamislite da čujete informaciju koja vam deluje istinito. Na primer, proizvodnja poznatog brenda konditorskih proizvoda sadrži hemikalije opasne po zdravlje ljudi. Ali ubrzo nakon toga čujete neke informacije zbog kojih sumnjate da je to istina. Na primer, neko vam kaže da izvor informacija nije pouzdan ili da je vesti proizveo konkurent. Kao razumna osoba, verovatno ćete pomisliti da su originalne informacije bile lažne i pokušaćete da ih zaboravite. Ipak, nešto kasnije (takozvano vreme spavanja) ćete opet pomsiliti da je podatak istinit. I nikada više nećete kupovati proizvode ove marke. Efekat spavača deluje samo kada se ispune ovi uslovi:

  • Informacije izgledaju ubedljivo.
  • Postoji nova infromacija zbog kojeg sumnjate u prvobitnu.
  • Prođe dovoljno vremena od trenutka kada primite informaciju i trenutka kada morate doneti odluku.

Efekat okvira

To kako je neka ideja formulisana utiče na način na koji je percipiramo. Isticanjem nekog dela osobu možete učiniti herojem ili negativcem. Uporedite: „3 od 10 ljudi su ostali taoci zbog užasno spore akcije policije“ i „Zahvaljujući dobro osmišljenoj akciji, policija je oslobodila 7 od 10 talaca.“

Stvar je u tome što mi ne procenjujemo određene događaje sami, već na osnovu njihovog konteksta. Obično ovaj kontekst (okvir) određuje kakvu odluku ćemo doneti.

Da Vas podsetimo:  REM: Mediji dužni da ne emituju sadržaje koji mogu zloupotrebiti lakovernost gledalaca

Izvesnije je da će ljudi pokušati da izbegnu gubitke nego da pokušaju da nešto osvoje.

Evo još nekoliko primera ovog efekta:

Ljudi više reaguju na reč „preplata“ nego na reč „popust“.

  • 93% ljudi se čekira za let ranije kada znaju da će morati da plate više za kasnije čekiranje. Samo 67% оdluči da se čekira ranije kada je za to ponuđen popust. Radi se o istom novčanom iznosu.
  • Više je verovatno da ćete kupiti meso za koje piše da je 80% čista junetina, nego isto to na kom piše da sadrži 20% masti.
  • I u  svakodnevnom životu takođe kreiramo sopstvenu stvarnost, birajući reči kako bismo opisali neku stvar ili događaj. Ako imate staru garderobu koju ste nasledili od bake, možete biti srećni vlasnik porodične relikvije ili vlasnik komada starog đubreta.

Semelvajsov refleks

Vidim samo ono što želim da vidim.
Od mnogih činjenica koje su u etru, naš mozak bira samo one koje odgovaraju našim očekivanjima i idejama. Istovremeno, odbija da prihvati nova saznanja i nove činjenice koje su u suprotnosti sa stereotipima koje imamo (Semelvajsov refleks). Baš zato radije gledamo iste televizijske i Youtube kanale i idemo na iste sajtove. Zbog toga i verujemo vestima, one su u skladu s onim što mislimo i lako ih svarimo. Ako ste sigurni da je GMO opasan, lako ćete poverovati čak i najneprofesionalnijem tekstu o ovoj temi i ignorisaćete članke koje govore suprotno koje su pisali dobri novinari.

Isto vađi i za naš odnos prema poznatima – hejteri obično obraćaju pažnju samo da mane i greške, a fanovi ignorišu i najočiglednije greške.

Efekat žrtve s kojom se identifikuješ

Smrt jedne osobe je tragedija, a milion smrtnih slučajeva su statistika.

Da Vas podsetimo:  Najbolje ubijaju, a samo najgori ćute

Širom sveta hiljade ljudi nestaju i umiru od gladi, ali o tome retko čujemo u medijima. Priča o jednoj osobi koja je silovana postaje tema o kojoj se mesecima najviše raspravlja na društvenim medijima i u štampi.

Do toga dolazi jer poruka o jednoj konkretnoj osobi zvuči ubedljivije od statističkih podataka, ona stvara osećaj kao da poznajete tu osobu i budi vaš emotivni odgovor.

Ova pojava ne utiče samo na prosečnog čoveka već i na politiku.

Konkretan čovek s imenom i prezimenom dobija pomoć češće od grupe ljudi. Priča o bebi Džesiki, koja je pala u bunar 1987. godine, prikazana je uživo. Posle 58 sati rada spasilačke ekipe, devojčica je spašena. Rezultat prenosa – iznos doniranog novca bio je oko 800.000 dolara. Istovremeno, 830.000 dece svake godine umre od slučajnih povreda i mnogi od tih slučajeva su mogli da se spreče. Ali nikad nema dovoljno novca za prevenciju.

Efekat treće osobe

Često potcenujemo koliko društvene mreže utiču na nas i precenjujemo isto to kada su u pitanju drugi. Ovaj efekat je vrlo vidljiv kada osoba dobije neke negativne informacije (nasilje na TV-u, porno filmovima, čitajući neke rasističke ili seksističke članke). Efekat treće osobe direktno je povezan sa teorijom atribucije. Postupke koje smo mi napravili pravdamo situacijom, a kada drugi učine nešto pogrešno, to je zato što su loši ljudi.

O sebi: „Vikao sam na svoje dete ne zato što sam nervozan i frustriran, već zato što me je naljutilo kad je prosulo sok po stolu.“

O drugima: „Ona je loša majka jer viče na dete zbog prokletog soka.“

ŠTA DA RADITE

Pokušajte da budete kritičniji prema vestima na društvenim mrežama. Istina je da se lažne vesti šire šest puta brže od istinite informacije. Fejk vesti takođe mnogo duže traju, jer cirkulišu jako dugo pošto je dokazano da su lažne. Sajtovi na kojima možete proveriti istinitost su truthorfiction.com i hoax-slayer.com.

Da Vas podsetimo:  Savet za štampu: „Novosti“, „Dnevnik“, „Kurir“, „Nova.rs“ , „Vranjska plus“ i RTV Vranje prekršili Kodeks
Ivana Stojanov

Izvor: Noizz.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime