Kako se Srbija oprostila od Slobodana Miloševića

Lažne i prave suze

2
1735

04-Tan109816Zbogom, druže moj! – tiho, brišući suze, daleko od gomile koja se tiskala pred kapijom imanja, od svog školskog druga oprostio se Rajko. Oprostila se tog dana i cela Srbija. Plač, psovke, bes…

Piše: Brankica Ristić

Izgažene crvene ruže, simbol Socijalističke partije Srbije, pod naletom metle gradskog čistača polako su nestajale sa ulica Požarevca one subotnje večeri. Svetla reflektora televizijskih kamera su pogašena. Slobodan Milošević, lider SPS i čovek koji je obeležio Srbiju proteklu deceniju je – sahranjen. Vrata porodičnog imanja njegove supruge na kome će počivati su zatvorene. Devedesete su zauvek ostale iza njih. Ispred njih, na požarevačkim ulicama ostao je narod koji je iz svih delova Srbije i Republike Srpske, došao da se oprosti od njega.

Zbogom, druže moj! – tiho, brišući suze, daleko od gomile koja se tiskala pred kapijom imanja, od svog školskog druga oprostio se Rajko. Oprostila se tog dana i cela Srbija. Plač, psovke, bes… Sve se slilo na jedno mesto: na plato ispred saveznog parlamenta u Beogradu, mesta na kome je pre šest godina njegov režim srušen, a odakle ga je sada put Požarevca ispratilo gotovo pola milona ljudi. Beogradom je odzvanjalo: “Slobo, Slobodo!” Auto sa njegovim telom savki čas je zastajao. Hiljade ruku pokušavalo je da ga na trenutak dodirne.

“Slobodane, oprosti nam! – dovikivao je čovek u invalidskim kolicima – izdali smo te. Oprosti nam!” – gušeći se sopstvenim jecajima grcao je on. Zvuke posmrtnog marša nadglašavao je plač ljudi.

“Ubili su ga dušmani” – reće neko u gomili.

“Ne, mi smo ga izdali” – nadoveza se neki glas.

“Sramota je šta se sa njim radi. Pa da zar ko pas da leži sedam dana po belom svetu!” – vrteći glavom sa upaljenom svećom u rukama govorila je žena iz Republike Srpske.

Masa se zatalasala.

“Rusija, Rusija” – odjednom je narod počeo da uzvikuje.

“Rusija će uvek biti uz srpski narod” – obećao je Zjuganov Srbima pred mrtvim Miloševićem.

Čuju se zvona sa crkve Svetog Marka. Pola milona ljudi ćuti kao jedan. Tišinu prekida Jelana Žigon, recituje omiljenu pesmu Slobodana Miloševića “Prkosnu pesmu”. Narod jeca. Sanduk sa Milosevicevim telom polazi put Požarevca.

Spalir dugačak četiri kilometra dočekao je Miloševića u njegovm gradu. Njegovi prijatelji i komšije bili su jedini prisutni u momentu kada je spuštan u grob. Uz zvuke ruskih pesama “Rjabinuske” i “Podmoskovskih večeri” otišao je na večni počinak. Sahranjen je ispod lipe, mestu gde je upoznao svoju suprugu Mirijanu Marković, koja nije bila na sahrani. Ni njegov sin Marko, ni ćerka Marija, ali ni mali Marko unuk, nisu bili tu da ga isprate. Od oca i muža oprostili su se porukama.

Na ispraćaju Miloševića ispred Skupštine SCG govorili su njegovi sledbenici. Skup je organizovala Socijalistička partija Srbije, a saradnici, prijatelji i poštovaoci lika i dela Miloševića poručili su da će nastaviti njegov put i Haški tribunal, svetske sile i demokratske snage u zemlji optužili za njegovu smrt. Na skupu su govorili funkcioneri socijalista i radikala. Predsednik UO Udruženja Sloboda Bogoljub Bjelica je pročitao Miloševićev govor iz oktobra 2000, u kom je jednog od tadašnjih lidera opozicije Zorana Ðinđića optužio da u ime stranih službi želi da preko DOS-a uspostavi marionetski režim u Srbiji. Bjelica je tom prilikom izneo i lični stav: „Živ je Slobodan, umro nije dok je Srba i Srbije“.

Poštu su odali i funkcioneri Srpke radikalne stranke, a generalni sekretar radikala Aleksandar Vučić pročitao je deo pisma Vojislava Šešelja, koji je uputio poslednji pozdrav, kako je naveo, svom velikim prijatelju. „A tebi, dragi prijatelju, dajem obećanje da ću se protiv haških kriminalaca boriti s istom žestinom s kojom si ti to činio, braneći istinu i našu srpsku otadžbinu“, pročitao je Vučić.

Tokom skupa na bini na kojoj je bio izložen kovčeg prekriven srpskom zastavom i crvenim ružama i karanfilima, među onima koji su Miloševiću odavali poštu bili su i Aco Tomić, savetnik Vojislava Koštunice, dok je ovaj bio na mestu predsednika Jugoslavije, za bezbednost, akademik i ideolog SPS-a Mihailo Marković, lider ruskih komunista Genadij Zjuganov i kopredsednik Međunarodnog komiteta za odbranu Miloševića i bivši ministar pravde SAD Remzi Klark.

Pored kovčega su stajali i Miloševićev haški svedok i penzionisani general VJ Božidar Delić, general u penziji Ljubiša Stojmirović, ruski general Leonid Ivašev, potpredsednik Parlamenta Rusije Sergej Baburin, bivši predsednik Crne Gore i premijer Jugoslavije Momir Bulatović, bivši predsednik Jugoslavije Zoran Lilić, bivši šef diplomatije Živadin Jovanović, bivši prvi čovek Politike Hadži Dragan Antić i bivši direktor Savezne uprave carina Mihalj Kertes.

Iako je bilo najavljeno, vladika Mileševski Filaret, nije obavio opelo.

2 KOMENTARA

  1. Тужно је да они које је највише, и једино задужио – Амери, Немци, неоусташе, необалије и косметски Албанци – нису дошли да се поклоне његовој сени. Што кажу браћа Французи: c’est la vie (у преводу: живот је такав, чупав и длакав).

    Тиме су ми сумњивији ови што су преузели њихову улогу…

  2. strašno.skup bagre i nepismenih.poznata komunistička kombinacija.a to što je u crno zavio sav srpski narod,ma to nema veze.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime