Kandidatura za predsednika

Vučićev program u četiri tačke

3
943

U danu kada je Predsedništvo SNS obznanilo Vučićevu kandidaturu za predsednika Srbije, on je na RTS-u urgentno predstavio i osnove svog predizbornog programa.1) Ovaj program ukratko i u najbitnijem izgleda ovako:

Tan2017-2-14_163621280_1_620x0-620x330
Aleksandar Vučić

1. Prema Vučiću, Srbi u centralnoj Srbiji, pa čak i oni na severu Kosova, mogu da se „odvoje” od Albanaca, jedino to ne mogu da učine Srbi u Gračanici, Kosovskom Pomoravlju, Štrpcu. Time je kandidat Vučić poručio da će funkciju predsednika Republike obavljati gaženjem predsedničke zakletve propisane u čl. 114. Ustava Republike Srbije. Jer, upotreba reči „odvajanje” nedvosmisleno upućuje na zaključak da je za Vučića secesija tzv. Kosova svršena stvar. Nasuprot tome, zakletvom se predsednik Republike obavezuje „da sve svoje snage posveti očuvanju suverenosti i celine teritorije Republike Srbije, uključujući i Kosovo i Metohiju kao njen sastavni deo“. Sledstveno, kao predsednik Republike Vučić ne samo da ne bi preduzeo ni jednu radnju kojom bi se obnovio Srbijin suverenitet nad KiM, već bi zbog očuvanja regionalnog (čitaj NATO) mira učinio sve da cepanje teritorijalne celovitosti Srbije bude trajno zacementirano, a suverenost tzv. Kosova postane politički i ekonomski održiva.

Otuda će Srbija, kao čuvar regionalnog (čitaj NATO) mira, razvoj svoje sabraćajne infrastrukture usklađivati sa ekonomskim potrebama tzv. Kosova, a ne sa interesima države Srbije kao celine. To u pojedinostima izgleda, primera radi, ovako: mada je poreskim obveznicima u centralnoj Srbiji preko potrebna izgradnja tzv. Moravskog koridor, oni će ipak svojom sirotinjom finansirati izgradnju auto-puta Niš-Priština-Drač, koji za tzv. Republiku Kosovo predstavlja „koridor života”. Ovaj auto-put treba da omogući velikoalbanskom pokretu lakši pristup moravskoj dolini, kao saobraćajnoj aorti Balkana.

2. Iako Srbi i Srbija, prema Vučićevoj viziji, treba da se „odvoje” od Albanaca (čitaj Kosova), sa Bošnjacima Srbi mora trajno da ostanu vezani, i to ne samo u Republici Srbiji, već, Vučićevom rečju, i u BiH. Ovim stavom se kandidat Vučić preporučio Briselu kao dosledni lokalni zastupnik tradicionalnog postulata zapadne politike, po kome između nacionalnih prava Albanaca (i svih drugih nesrba) i Srba ne postoji reciprocitet. Nasilno albanizovano Kosovo mora da se „odvoji“ od ostatka Srbije, dok istorijska srpska teritorija Republike Srpske ni u kom slučaju ne može da se odvoji od islamističkog Sarajeva; naravno, opet zbog interesa očuvanja regionalnog (čitaj NATO) mira.

Da Vas podsetimo:  Da nije bilo Srpske vojske, ne bi bilo Slovenaca, Hrvata, „Bošnjaka“, „Makedonaca“…

U ime istog tog mira, a radi očuvanja teritorijalne celovitosti i ekonomske održivosti BiH, Vučić planira izgradnju još jednog „koridora života”, u ovom slučaju za sarajevske vehabije i unitariste. I ovaj putni koridor, kao i auto-put Niš-Priština, trebali da jednim delom finansiraju Srbijini poreski obveznici. Svojim predlogom trase auto-puta između BiH i Srbije, Vučić zapravo realizuju stari islamistički san o „zelenoj transferzali” kao najkraćoj i najbržoj vezi između Sarajeva i tzv. Sandžaka. Jer, prema onome što je Vučić rekao na RTS, ovaj put bi išao pravcem Sarajevo-Goražde, to znači preko uske teritorijalne prevlake Bosansko-podrinjskog kantona, i dalje preko Višegrada i Kotromana za Užice i Požegu. U Požegi bi se ovaj auto-put ukrštao sa koridorom 11, koji odatle treba da se spusti na jug ka Sjenici, odnosno tzv. Sandžaku i granici sa Crnom Gorom.

Vučićeva trasa nije nikakav originalni izum, već projekat auto-puta koji je izvorno nastao u Sarajevu, sa ciljem da omogući drumsko povezivanje do sada saobraćajno nepovezanih delova Federacije, Bosansko-podrinjskog kantona i Sarajeva. Na ovaj načini bi se značajno skratilo putovanje između Goražda i Sarajeva i između Sarajeva i tzv. Sandžak.2) Ukoliko bi Srbija podržala ovaj predlog trase auto-puta direktno bi pomogla islamistički projekat goraždanskog privrednog buma, koji treba da omogući reislamizaciju Gornjeg Podrinja i stvaranje muslimanske tampon zone izmeđ srpske Hercegovine i ostalog dela Srpske i Srbije. S druge strane, realizacijom Vučić-Zvizdićevog plana Romanijsko-jahorinska regija (Rogatica, Sokolac, Pale) bi se pretvorila u saobraćajno slepo crevo, što bi dovelo do demografskog i privrednog pražnjenja prostora koji ima svojstvo srpske strateške prepreke koja sprečava promenu postojeće demografske strukture u Podrinju, kao geostrateškoj kičmi jedinstvenog srpskog nacionalnog prostora.

Uz to, saobraćajna, a posle nje i svaka druga marginalizacija Romanijsko-jahorinske regije, pomogla bi islamističkom Sarajevu da lakše privredno i demografski apsorbuje turistički i bezbedonosno atraktivno istočno srpsko pobrđe. Jednom rečju, realizacijom Vučić-Zvizdićeve ideje Republika Srpska bi umesto autoputa za Beograd, koji bi povezao i privredno oživeo celokupni istočni deo Republike Srpske, od Pala do Zvornika, dobila autoput za Novi Pazar.

Da Vas podsetimo:  Post-izborna kriza, legitimitet i "krvavo zarađeni" mandati

3. U prvom predizbornom nastupu na RTS-u, Vučić nije ostavio ni najmanje sumnji u to kako bi kao predsednik Srbije zastupao prava Srba u Crnoj Gori. Crna Gora je nezavisna država i zato on, u interesu očuvanja regionalnog (čitaj NATO) mira, ne sme ni da prokomentariše montirani sudski postupak koji se vodi protiv političkih lidera Srba u Crnoj Gori. Najviše što za njih može da uradi je da uputi poniznu molba neoustaškom podgoričkom režimu. Naravno da stvar nije u nezavisnosti Crne Gore, već u lekciji koju je nedavno u Beogradu predsednik podgoričke Vlade očitao Vučiću, podsećajući ga na lične dugove prema montenegrinskom poglavniku i njegovoj bratiji koja kontroliše mnogo što šta u Srbiji.

4. I najzad, u svom prvom predizbornom nastupu Vučić nije ostavio ni najmanju dilemu u vezi sa tim koga smatra krivcem za sadašnju destabilizaciju Balkana. Učinio je to tako što je, kao i po prethodnim tačkama predizbornog programa, izašao u susret davnašnjem zahtevu Čedomira Jovanovića da već jednom obelodani ime države koja ruši balkansku NATO idilu. S druge strane, politički pragmatizam je nalagao Vučiću da kod označavanja krivca za destabilizaciju Balkana sačuva kakvu takvu diskreciju, koja će mu omogućiti da u očima prosečnog birača SNS-a ostane i dalje mali, navodno neutralni Broz. Svakome ko, pak, nije takav prosečan birač, jasno je na koga je Vučić ciljao kada je, govoreći o destabilizaciji Balkana, kao primer naveo, ni manje ni više, nego Rumuniju. Jer, uz Poljsku, Rumunija je najvažnija NATO tvrđava na antiruskom koridoru Baltik-Jadran; dakle Vučić je zabrinut zbog toga što neko izaziva nestabilnost unutar zidina jednog NATO bastiona. Ko može da bude optužen za takvu političko-bezbedonosnu subverziju? Pri tom, Vučićev žal za nekakvim rumunskim privrednim bumom predstavlja najočigledniji oblik pronatovskog spinovanja, jer svakome ko poznaje rumunske prilike jasno je da novac sa Zapada stiže u Bukurešt, kao i u Varšavu, samo sa jednim ciljem i u toj meri – da se podgoji meso za novi pohod na Istok.

Da Vas podsetimo:  Nova školska godina: kuda, kako, sa kim?

Osim u delu u kome je govorio o lažnoj borbi protiv korupcije i u kome se kleo u nova Potemkinova sela zapadnih investicija, iz nekog razloga posebno pothranjujući nadu Kraljevčanima, prvi Vučićev predizborni nastup i nije bio usmeren ka biračima. Bila je to još jedna Vučićeva Kanosa pred globalnom plutokratskom vrhuškom, kojom je trebao da potvrdi odanost ideji očuvanja regionalnog (čitaj NATO) mira i spremnost da do poslednjeg Srbina radi na podršci nezavisnoj tzv. Republici Kosovo, neoustaškom Montenegru i islamističko-unitarističkom Sarajevu. Uz to, Vučić je svoju pravovernost dokazivao i pred nezamenljivim okupatorovim super-komesarima – Čedom, Čankom i LJajićem, ne bi li dobio njihovu podršku za svoju kandidaturu. Ovakvim izborom publike, Vučić je, zapravo, poručio da rezultat izbora u okupiranoj Srbiji mnogo više zavisi od briselskog vojne i civilne komande, nego od volje birača u Srbiji. Birači su posle Vučićevog nastupa na RTS mogli jedino da zaključe da je otpočela predizborna trka sa jednim troglavim prozapadnim trkačem, čime je aktuelizovana dilema koju je odavno istakao potpisnik ovih redova – lažni izbori ili stvarna sloboda.

Zoran Čvorović

http://www.fsksrb.ru

___________

1) www.rts.rs/page/stories/ci/story/1/politika/2631640/vucic-za-rts-ponosan-sam-na-posao-premijera-postignuti-su-znacajni-rezultati.html
2) www.radiosarajevo.ba/vijesti/lokalne-teme/cesta-sarajevo-gorazde-u-planu-tunel-duzine-pet-kilometara/227848

3 KOMENTARA

  1. samo da ne bude posle izbora da njegovi glasači kukaju što je prećutno priznao kosovo.ne treba sumnjati da bi to uradili,janković i jeremić,jer im je isti zadatak.ti isti glasači će biti odgovorni koliko i vučić.nisu komunisti bez razloga dovodili kosovare i zapošljavali ih u državnim sčlužbama,da bi ćutali i da ostane što manje srba na kosovu,da bi što lakše njima manipulisali.e ove godine je kraj priče.kad prodju izbori do kraja godine će to i zvanično priznati.prvo su srušili taj zid,u čemu su im pomogli oni sa kosova članovi sns na vlasti.tako će ono malo mučenika pobeći sa kosova i nikom ništa.al neće biti nikom ništa.one stare titove podrepaše i ove mlade titovce u sns i sps uz šešelja i jovanovića će kad tad narod izvesti na optuženičku klupu,to važi i za ove što ih podržavaju.ništa oni ne bi mogli sami da ih ovi svojim glasovima nisu podržali.tako i danas mnogi komunisti peru ruke zbog titovog uništenja srbije,oni su mu to omogućili.nije tito išao po srbiji i iz kuća izvlačio srbe i ubijao ih već su to radile naše komšije,e sad se kao oni toga ne sećaju,pa kao ne trebamo biti revanšisti,i ne trbamo,ali ih treba izvesti na sud i suditi im.medju prvima bi bila ova trojica.

  2. Hm,hmm..ovoga trenutka, nekoliko hiljada Belorusa,otpocelo je proteste protiv Lukasenka,oni, izmedju ostalog, traze ukidanje „clana 3 „, zakona,kojim se kaznjavaju, sva punoletna lica,osim penzionera,ukoliko su nezaposlena duze od 6 meseci !

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime