Ko je Federika Mogerini?

0
5636

Svi znamo da je ova relativno mlada žena na fotografiji, koju svakodnevno viđamo na svim TV kanalima u Srbiji, naslednica baronice Ketrin Ešton u farsičnim „pregovorima“ između Srbije,“Kosova“ i Evropske Unije, povodom nekakvih „poglavlja“ koja se „otvaraju“ tokom procesa navodnog pristupanja novih članica mitskom Evrosojuzu, sa sedištem u Briselu. Ove „pregovore“ Evrosojuz vodi preko svojih ovlašćenih predstavnika, tzv. „komesara“ koji se brinu kako bi zemlje kandidati što bolje sprovele u određene kriterijume u procesu „pridruživanja“ Svetoj Evropskoj uniji, to jest NATO paktu u jagnjećoj koži

dacic-federika-mogerini-foto-msp-1427458427-629720
Mogerini i Dačić: Protivnika treba zbuniti

U odvratnoj i licemernoj farsi „Evrope koja nema alternativu“(to je modifikacija srborusožderskog „komunizma koji nema alternativu“ Mordekaja-Marksa), jednu od najvažnijih uloga igra tzv. ministar spoljnih poslova EU, gospođa Mogerini.

Naravno, pogodili ste, režiseri ove tragikomedije (sa skoro izvesnim nuklearnim ishodom)ne prisustvuju izvođenju same predstave. Oni su hiljadama kilometara daleko od evropskog multietničkog raja, na bezbednoj udaljenosti.

Kako dočarati čitaocima i to iz rodne Italije, stvarnu biografiju gospođe Federike Mogerini, nije jednostavan zadatak. Ona je rođena u Rimu 16.6.1973. godine, udata je za Matea Rabezanija i imaju dve devojčice, dok joj je pokojni otac Flavio bio scenarista i kostimograf u italijanskoj filmskoj industriji. Otac joj je čak dogurao do režije par manje značajnih filmova.

Ono sto odmah „bode oči“ jeste profesija muža koji se nalazio na mestu pomoćnika bivšeg gradonačelnika Rima Valtera Veltronija,visokog komunističkog funkcionera liberalnih shvatanja, dok je njena tetka Iza slovila za najbolju prijateljicu Veltronijeve rođene majke Ivanke Kotnik Veltoni, ćerke Cirila Kotnika-bivšeg diplomate Kraljevine SHS i dobrovoljca u balkanskim ratovima na strani Srbije (bio je nosilac najviših odlikovanja-Karađorđeve Zvezde).

Žestoki četnik-srbofil, ambasador izbegličke jugoslovenske vlade pri Vatikanu i saradnik legendarnog „Čiče“, Kotnik je skupo platio svoj antinacizam i pomaganje žrtvama hitlerovskih progona. Surovo mučen od strane Gestapoa, Kotnik umire od posledica torture 1948. godine,do kraja zbrinjavajući slovenske izbeglice iz komunističke Brozoslavije.

Koga predstavlja danas bivši gradonačelnik Rima, unuk neustrašivog četnika Cirila Kotnika i sin Vitorija (novinara iz perioda Musolinija), Valter Veltroni, zvani „Gusenica“ (barem su ga tako najčešće crtali najpoznatiji italijanski karikaturisti), sa kojim je naša Federika imala najprisniju saradnju?

„Gusenica“je neprikosnoveni lider tzv. jezuitsko-proameričke frakcije unutar vladajuće Demokratske stranke Matea Rencija (to je ona stara KP Italije koja je promenila vise imena, da se Vlasi ne dosete), liberalne frakcije za koju upućeni Enriko Karotenuto tvrdi da je bespogovorni izvršilac naloga kontroverznog biznismena sa švajcarskim pasošem-Karla de Benedetija (zvanog“Inženjer“), jednog od najagresivnijih zakulisnih finansijera sa moćnim vezama i preporukama (član je upravnog odbora Rotšild banke).

Da Vas podsetimo:  Nemačku i sigurne poslove zamenili za život u Krnjeuvama

Karlo de Benedetti je inače vlasnik partijske knjižice broj 1 Demokratske stranke i poseduje, između ostalog, uticajnu medijsku imperiju „Espresso-LaRepubblica“ (koja je volšebno na istoj talasnoj dužini sa Sorošem i Hodorovskim).

Što se tiče dugogodišnje Veltronijeve vladavine Rimom, ona će ostati upamćena po skandalima, velikom prilivu afroislamskih migranata u prestonicu, kao i po podizanju biste i trga posvećenog Kemalu Ataturku, istrebitelju hrišćana i osnivaču nacionalističke Turske! Jermenska dijaspora se jedno vreme bunila, ali kada su čuli za statuu Gajdara Alijeva usred beogradskog Tašmajdana…

Sa ovako moćnim lobističkim vetrom u leđa, naša mlada Federika vredno uči za partijskog omladinskog kadra, učestvujući sasvim volonterski u kampanjama protiv rasizma i ksenofobije, spremajući se za diplomski ispit na fakultetu političkih nauka u Rimu iz oblasti „političkog islama“. Vođena pravom vehabističkom pasijom, Mogerini u to vreme često putuje u Palestinu i Liban, sastajući se sa starim Titovim prijateljem Arafatom kao i drugim arapskim versko-političkim vođama.

Naravno, i ovde naša komsomolka ide utabanim stazama starih poznanstava Masima Daleme, notornog zaštitnika kosovsko-metohijskih Albanaca, kao i same Federike. Njega su mnogi italijani prozvali „Hitler“, prema duhovitim karikaturama legendarnog italijanskog crtača Foratinija.

Munjevito napredujući u političkoj karijeri, Federika Mogerini još 2008. godine ulazi u italijanski parlament kao poslanik Demokratske stranke, bivajući već inicirana u IAI (Istituto Affari Internazionali), predsoblje krem društva Italije „levice“ i „desnice“ (tu su bivši predsednik Italije Campi, Sakomani, Skonjamiljo, Andreata…).

Nakon ove važne etape i odskočne daske, mlađanu Federiku usmeravaju ka mnogo značajnijoj i moćnijoj strukturi italijanske zakulisne scene- radi se o Savetu za odnose između Italije i SAD (CONSIUSA), koji su osnovali jos 1983. godine Dejvid Rokfeler i Đani Anjeli pod strogom dirigentskom palicom jezuita sa Lojola univerziteta iz Čikaga. Jedno vreme je funkciju direktora CONSIUSA vršio i italoamerički bankar-mason Robert Agostineli…U takvom društvu, pliva se samo nizvodno!

Večito poslušna i klimoglava, a sa moćnom zaleđinom, Mogerini uspešno preživljava sve unutarpartijske trzavice u Demokratskoj stranci i, tako, 22. februara. 2014. godine, postaje najmlađa žena ministarka inostranih poslova u istoriji Italije!

Kako nam saopštava Đankarlo Perna, ostaće zauvek zapamćen zabezeknuti izraz lica predsednika Italije, devedesetogodišnjeg Đorđa Napolitana (inače omiljenog Kisindžerovog „komuniste“), na svečanosti prilikom zakletve Mogerinijeve kao ministra spoljnih poslova. Uzrok zaprepašćenja na licu starca svakako nije bio strabizam Federike, već činjenica da je upravo proizveo u šefa diplomatije goluždravu radikalsku levičarku bez neophodnog višedecenijskog iskustva u diplomatskoj službi. Čak je i predsednikov favorit, stara i teško bolesna Ema Bonino, inače ostrašćeni rusomrzac i samouka čedomoriteljka, bila kudikamo bolji izbor…

Da Vas podsetimo:  Kad se vojska na Kosovo vrati

Naravno, iza meteorskog uspona Mogerinijeve kao i samog Rencija stoje one iste snage koje oduvek upravljaju italijanskim političkim pozorištem-američka republikanska desnica i njeni „izvođači i podizvođači radova“.

Mogerini je u decembru 2013. godine izabrana i za predsednika italijanske delegacije pri parlamentarnoj skupštini NATO pakta, a Vikiliks kao i Franko Frakasi nam potvrđuju da su dokumentovani njeni kontakti sa CIA agentima kalibra Kurta Volkera, desne ruke fanatičnog rusofoba senatora Mekejna (i najboljeg prijatelja Džona Kerija).

Prema bivšem italijanskom senatoru Đovani Palegrinu, cela Italija nije ništa drugo do „neke vrste NATO nosača aviona na Sredozemnom moru“, te da ona nije „normalna zemlja“ sa „normalnom demokratijom“.

Srećom po italijansko Ministarstvo spoljnih poslova (kažu da su diplomate slavile do zore!), američki cirkus odgajivačnice razrokih ministara diplomatije (Srbi, setite te „vašeg“ Franka Fratinija!) preselio se u Brisel, gde već 30. avgusta Federika Mogerini biva „izabrana“ za visokog predstavnika EU za spoljne poslove i i bezbednosnu politiku, prethodno snažno osudivši „rusku invaziju“ Ukrajine i predloživši sankcije ekonomske prirode. Ima li boljeg početka za nju?

Međutim, hladni tuš za Mogerini stiže već početkom februara 2015. godine, kada je Putin, Oland i Merkelova isključuju sa pregovora o ukrajinskoj krizi, jer su tada ruskom predsedniku izgleda bile sasvim potaman dve ozbiljnije lutke na koncu, matrjoški već ima napretek!

Paradoksalno, čini se da su jedini uspešni evropski pregovori upravo oni u kojima Federika Mogerini – ne učestvuje. Italijanska štampa je razularena, ugledni Đani Mikalesin iz „Đornala“ je apostofira kao „jadnicu“,“malu šibicarku“, „nestručnu i nepostojeću figuru „koja će nam „doći glave“, dok ona za bivšeg direktora „L’Avvenire“ Mauricija Blondeta jednostavno „patetična“.

Severnoj ligi u evropskom parlamentu ona služi za sprdnju, kao i sam premijer Renci („rob bankarskog kartela“), poslanici Borgecio i Buonano je otvoreno nazivaju „ništarijom“ i „manjom od nule“, dok „evropska privreda gubi milijarde na sankcijama protiv Rusije“ ona bi da se „igra nuklearnog rata sa Rusijom“…Englezi, tradicionalno uljudni i obazrivi, postavljaju na Jutub i Tviter kolekciju njenih diplomatskih gafova i evrofanatičnih „bisera premudrosti“ o islamu, imigraciji, integraciji…Tek sada su oni shvatili šta je Čerčil želeo da kaže sa onim njegovim proročanstvom : „…Antifašisti će biti najveći fašisti budućnosti“.

Za utehu, Federika obožava putovanja(tako barem veli na tviteru), te se odmah laća aviona i diplomatskih špartanja po svim kontinentima (uz neizbežni šoping, a sve na račun poreskih obveznika), što nikako ne promiče tradicionalno osetljivoj nemačkoj i britanskoj štampi. Pa i stari komunista Napolitano (dok još beše evroposlanik) je voleo da se „omasti“ naplaćujuci „low cost“ plaćene letove i putne takse po 800 evra svaki, i tako vise puta svakog meseca…dok ga nemačka štampa nije javno razotkrila! Ah, kakva je to tada zemlja dembelija bila, dobri stari Evrosojuz!

Da Vas podsetimo:  Prva Srpkinja koja je preveslala Atlantik za Sputnjik: „Noću sam ulazila u dom ajkula i sabljarki“

Konačno, 17.02.2015. godine Žan Klod Junker lišava italijansku ministarku dela njenog mandata koji se odnosi na vojno-odbrambena pitanja i odmah ga poverava iskusnom francuskom političaru Mišelu Barnijeu.

Najzad, juna 2015. godine, britanska i italijanska štampa osuđuju gospođu Mogerini zbog prekomernog trošenja novca iz budžeta radi nabavke pribora za ručavanje i stolnjaka za potrebe njenog ministarstva. Tada je ona na tu nabavku potrošila tričavih 3 miliona evra!

I pored očigledne nedoraslosti i nestručnosti, Federika Mogerini i dalje ostaje u sedlu EU komesara za spoljnu politiku ponajviše zbog ispoljavanja svoje otvorene rusofobije koju deli uglavnom sa poljsko-baltičkim kolegama u Evropskoj komisiji.

Što se Italije tiče, većina građana je prezire u otadžbini zbog neobjektivnosti i ratnohušačke retorike prema Iranu i Rusiji. Čuven je njen legendarni gaf(jedan od bezbroj)kada je pretila iranskom šefu diplomatije da će napustiti pregovore o nuklearnom programu Irana, dobijajući zauzvrat odgovor od Zarifa „neka se niko ne usudi da preti jednom Irancu!“; a kažu da je odmah odreagovao i uvek odmereni i uglađeni Lavrov sa „ni Rusu takođe!“.

Mogerini i previše podseća na Angelu Merkel i Hilari Klinton, vesnice ratova i divlje imigracije koje niko više ne želi u Evropi.

I, naravno, Federika Mogerini je najomraženija ponajviše zbog svojih provokativnih stavova o radikalnom islamu kao „legitimnoj političkoj snazi u Evropi“, o islamu kao prvoj „žrtvi“ terorističkih akcija kao i „islamskoj sadašnjosti i budućnosti Evrope“. U ovom trenutku, ovakve izjave predstavljaju zabadanje prsta u oko svim normalnim ljudima u Evropi.

Ali, ona ne haje za mišljenje običnih ljudi,jer se bas to u današnjoj tehnokratsko-bankarskoj Uniji smatra za najveću jeres, za „populizam“i „demagogiju“.

Poznati bloger Rikardo Gambi zato punopravno podvlači da Mogerini jeste „angloamerička marioneta koja nikoga ne predstavlja osim sebe same i korumpiranih institucija“…On se nada da će predsednik Putin imati razumevanja za ovu žalosnu situaciju i da će znati da razreši nadolazeću krizu, podsećajući na reci koje je izgovorio pre samo nekoliko dana. „Nadam se da upotreba atomskog oružja neće biti neophodna.“

A šta mi Srbi da tražimo od naše majčice Rusije povodom ovakve upotrebe ludila u političke svrhe?

Srđan Novaković

magazin-tabloid.com

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime