Ko je gazda u našoj kući?

0
976

Drama pred našim vratima: ko je naredio UNHCR-u da obaveže Srbiju na zbrinjavanje više od 300 hiljada imigranata iz islamskih zemalja

2015-09-13_040618

Dok cela Evropa već mesecima strahuje od posledica masovnog useljavanja imigranata iz islamskih zemalja i angažuje sve vojno-policijske snage da se odbrani od ove zastrašujuće okupacije, dotle Srbija, koja je i zvanično najsiromašnija država na kontinentu, sve čini kako bi ih dočekala kao svatove. U tome prednjači i poludeli premijer Aleksandar Vučić, koji je upregnuo sve institucije sistema da služe izbeglicama iz Azije i Afrike, u nadi da će ga to kandidovati za velikog „humanitarca“ pred zlotvorima iz SAD i EU. Srbija već preskupo plaća njegovo ludilo, a koliko će koštati zimovanje više od 300 hiljada imigranata na njenoj teritoriji, to još niko ne zna.

Za samo nekoliko meseci Srbija je postala najveći izbeglički logor u Evropi, a do kraja godine, mogla bi da bude i najveći „sabirni centar“ imigranata iz azijskih i afričkih zemalja u svetu. Mađarska se od imigranata (i Srbije) ogradila bodljikavim žicama kroz koje će i struju uskoro da pusti, a sve ostale zemlje Evropske unije imaju programe za sprečavanje ove nezapamćene najezde.

Samo Vučićeva Srbija, najsiromašnija zemlja na celom kontinentu, u kojoj većina građana gladuje, ostaje bez posle, gde je svaka nada u bolju budućnost pokopana, dočekuje svakog islamskog imigranta kao da je počasni konzul! Vučić im se klanja, od Preševa do Subotice, rukuje se i želi im dobrodošlicu- „Wellcome to Serbia“, klikće poludeli premijer!

Srećom, niko od ove mase nije voljan da ostane u Srbiji, jer je čak i njima jasno da su došli u najbedniju državu u Evropi i da ovde nema hleba i posla čak ni za domaće stanovništvo.

Ipak, siledžije u Vašingtonu, Briselu i Berlinu, smislile su gadan plan, da Srbija bude slepa ulica, da bude ograđena sa svih strana a iznutra popunjena sa barem pola miliona arapskih i afričkih izbeglica, kako ne bi krenuli dalje i dublje u zemlje EU.

Dok u Nemačkoj besne protesti zbog plana Bundestaga da udomi oko 180.000 Sirijaca na svojoj teritoriji (a „ostalo“ da ponudi drugim zemljama EU), u Srbiji su zabranjeni i neki najavljeni protesti protiv masovnog i nekontrolisanog ulaska preko makedonske granice. Zapadne obaveštajne službe jednoglasno tvrde da se među masom imigranata krije dosta „spavača“ takozvane islamske države i da se mnogi od njih već nalaze na teritoriji Evropske unije, a neki od njih na teritoriji zemalja nekadašnje Jugoslavije, Srbije, Bosne i Hercegovine i Makedonije.

Povodom višemesečne drame sa najezdom izbeglica iz azijskih i afričkih zemalja u Srbiju, nijedan srpski intelektualac nije našao za potrebno da se obrati javnosti i upozori na zastrašujuće posledice novog etničkog inženjeringa koji Zapad sprovodi nad skoro ubijenom Srbijom.

Za razliku od njih, u Nemačkoj je ustao čak i veteran političke i intelektualne scene, Jirgen Todenhefer, čovek koji ima 74 godine i počasni je pukovnik američke armije!

Naime, Todenhefner je napao Ameriku sa udarnih strana nekih uglednih medija u Nemačkoj, rekavši između ostalog i ovo: „…Vaši ratovi su uzrok svetskog terorizma. Umesto nekoliko stotina međunarodnih terorista, koliko smo imali pre petnaest godina, sada ih imamo preko sto hiljada. Vaša cinična bezobzirnost vraća nam se kao bumerang…“.

I dok se Todenhefer i mnogi drugi nemački političari i intelektualci svom snagom bore protiv nekontrolisanog useljavanja imigranata u nemačku i drugde po Evropi, nadležni ministar u Srbiji, Aleksandar Vulin, kao plačni Jeremija, ispružio je šaku i prosi kod administracije u Briselu, da dobije bilo šta kako bi imigrantima u napaćenoj Srbiji bilo što bolje.

Između ostalog, : „…Mi ne tražimo od EU da finansira ovu ili onu organizaciju ili projekat, mi kažemo – platite dnevnice našim policajcima, dajte nam platu za radnika Crvenog krsta, dajte nam da platimo gorivo, automobile, da platimo lekare i sistem“.

Ali, već u sledećoj rečenici, Vulin govori ono što njegov šef Vučić stvarno misli: „Ako Italija može da dobije do 2020. godine oko 500 miliona evra, onda bi i Srbija mogla da dobije neku značajniju količinu novca, jer se mi suočavamo sa istim problemom kao Italija“.

Da Vas podsetimo:  27 odsto mladih odustaje od obrazovanja iz ekonomskih razloga

Za vreme dok srpske vlasti traže načina da se kao „humanitarci“ dopadnu administraciji u Briselu i da zato dobiju „neku crkavicu“, portparolka Visokog komesarijata za izbeglice Ujedinjenih nacija (UNHCR), Melisa Fleming, za samo četiri dana dala je dve duboko protivrečne izjave u vezi sa imigrantima iz islamskih zemalja koji poslednjih meseci sve masovnije ulaze u Srbiju.

Naime, Flemingova je najpre „utvrdila“ da daljeg priliva izbeglica iz Avganistana, Iraka i Sirije neće biti, a onda je izjavila da će do kraja godine u Srbiju iz Makedonije ući preko 300 hiljada izbeglica iz azijskih i afričkih zemalja. Istina je da niko, pa ni nadležne službe Ujedinjenih nacija, ne zna šta se tačno događa na ovom delu Balkana. Ali, ima ko zna…Naime, poslednjih mesec dana, jugom Srbije „patrolira“ televizijska ekipa britanskog Skaj Njuza (Sky News), sa najboljom opremom za noćno snimanje. Rezultati njihovih „osmatranja“ su zapanjujući: imigranti među sobom imaju svoje „vodiče“, finansijere, pregovarače (u prvi plan su istaknuti oni sa dobrim znanjem engleskog jezika), a svi oni imaju svoga „računopolagača“ u Saudijskoj Arabiji, Eiratima, Kataru, Omanu, Kuvajtu…

Likovi svetli, uloge mračne

U trenutku kad se u Berlinu i Briselu ozbiljno priprema teren za pretvaranje Srbije u najveći prihvatni centar u Evropi za imigrante iz islamskih zemalja, nova poverenica za ravnopravnost Brankica Janković (u junu ove godine, zamenila prethodnu, Nevenu Petrušić), izašla je u javnost sa idejom koja je najblaže rečeno, kriminalna. Naime, gospođa Janković je javno predložila da Srbija po svaku cenu udomi što više imigranata i tom prilikom posebno istakla: „…Treba razmisliti, ponuditi opciju da ti ljudi ostanu u delovima Srbije koji su pusti. Tu bi trebalo uraditi selekciju, detaljnu bezbednosnu procenu, iako niko u ovoj fazi ne želi da ostane u Srbiji, možda će se to promeniti u nekoj novoj fazi…“.

Da bi bila što ubedljivija, svoju ideju je „ojačala“ i brojnim izjavama prepunim lažnog čovekoljublja. Između ostalog, u svom nastupu na televiziji B92, pokušala je da kreira i idiličnu sliku o imigrantima, pa je posebno naglasila i ovo: „…Oni nemaju primedbe, osim što su uplašeni za svoju budućnost i generalno su uplašeni oko svega što im se dešava. To izaziva određene probleme, nerazumevanja i nejasnoće kod procedure izdavanja potvrda. Postoji jezička barijera, uprkos pričama da je većina izbeglica visoko obrazovana, veći deo njih ne govori englesku, postoje prevodioci, ali to nije dovoljno“.

Poverenicu Janković očigledno ne zanima i nije joj prioritet da u Srbiji još uvek živi na desetina hiljada Srba koji imaju tretman gori nego što ga Kurdi u Turskoj ili Iraku imaju. A sve zbog toga, jer ih ova država tretira kao „interno raseljena lica“, što znači da su građani trećeg reda.

Sudeći prema izjavama ljudi iz njenog najbližeg okruženja, gospođa Janković sve ovo radi po nalogu iz Evropske unije, i po nalogu Nemačke. Na ruku joj idu i svakodnevne izjave Aleksandra Vučića, koji je pretio svakome ko mrko pogleda imigrante iz Avganistana, Iraka, Sirije…

Ona, kako izgleda, verno tumači i pokušava u delo da sprovede politiku Visokog komesarijata za izbeglice Ujedinjenih nacija, na čijem čelu u Srbiji od početka ove godine stoji Hans Fridrih Šoder, besramni podlac i mešetar međunarodnog ranga, koji je zarađivao dobre pare mireći čak i neka zavađena plemena u centralnoj Indiji.

Krajem avgusta meseca ove godine, Šoder je izričito zatražio od srpskih vlasti da prime svakog imigranta koji se pojavi na granici. Ovako nešto drsko ne bi smeo da kaže nijednoj drugoj državnoj administraciji na evropskom kontinentu! Ali, Vučićevi podanici, samo što ga nisu u donji deo leđa poljubili od sreće! Odmah je regagovao državni sekretar Ministarstva za rad, boračka i socijalna pitanja, Nenad Ivanišević izjavom da „Srbija neće primenjivati politiku zatvaranja granica i da odgovor Vlade Srbije na izbegličku krizu neće biti šok bombe i pendreci, kao što je bilo na jugu, ni zid kao na severu…“.

Da Vas podsetimo:  Srbija ima sve više studenata, sve manje brucoša, žene su 60 odsto akademaca

Poslednje procene UNHCR-a govore da bi ove jeseni čak 34.000 imigranata mogli trajno da se naseli u Srbiji, i to govori koliko je jadna i besmislena bila izjava resornog ministra Aleksandra Vulina, data u Preševu krajem juna meseca ove godine, kada je uporno tvrdio da „nijedan imigrant neće ostati u Srbiji“.

Za nepunih dva meseca, stanje se toliko promenilo, da će i oni koji su stigli do Mađarske i Austrije, biti ekspresno vraćeni u Srbiju. Da stvar bude gora, na signal dat iz Berlina i Brisela, Vučić je odmah prihvatio da bude „majka Tereza“ i da dovede Srbiju u poziciju taoca, kojim sada imigranti manipulišu!

Svi raspoloživi podaci govore da je na delu monstruozan plan promene demografske slike Srbije!

To potvrđuju i izjave pojedinih ljudi iz takozvanog nevladinog sektora. Tako, na primer, izvesni Ivan Marinković iz nekakvog Centra za demografska istraživanja, upoznaje domaću javnost, preko svih medija, „sa prednostima“ koje imigranti iz islamskih zemalja imaju, i zbog kojih bi, po njegovom mišljenju, trebalo da ih Srbija oberučke prihvati.

Naime, Marinković tvrdi da je „…Naša starosna struktura takva da je situacija više neizdrživa, i mnogi ne shvataju da su nam migranti jedina šansa. Oni bi pomogli njeno podmlađivanje i obnavljanje i dala bi se šansa da se privredna aktivnost održi, ako ne i poveća. Samim tim bi i penzioni sistem, koji je zasnovan na solidarnosti, i sa našom starosnom strukturom je neodrživ, jer neće imati ko da radi za veliki broj penzionera, opet postao održiv…“.

Nastavljajući u tom pravcu, on tvrdi da je: „…drastičan pad broja stanovnika na severu Banata, ali i na istoku i jugu Srbije“ razlog da su „te oblasti spremne da prime veliki broj migranata, ali Srbija nema šta da im ponudi“.

Da sve ovo nije rečeno slučajno, nego da je ciljano plasirano kako bi se ispitalo raspoloženje javnosti, potvrđuje i činjenica da su lokalne vlasti u jugoistočnoj Srbiju, Zlatiborskom okrugu, Sjenici, Crnoj Travi, Pirotu, Severnom Banatu i drugde, već obaveštene da „snimaju teren“ gde bi uskoro mogli da se trajno nasele imigranti iz Avganistana, Sirije, Iraka…

Interno, među onima koji su na čelu sa Vučićem krenuli da „zbrinjavaju“ imigrante, raspravlja se čak i o ispitivanju njihovih eventualnih profesionalnih kvalifikacija, kako bi im osim stambenog zbrinjavanja, našli i posao! I to u opljačkanoj i rasturenoj Srbiji, gde nema hleba ni za najpoštenije i najbolje građane ove zemlje.

Na nedavnom Samitu o Zapadnom Balkanu, održanom u Beču, Aleksandar Vučić je, sudeći prema izjavama datih Rojtersu, rekao da „imigranti ostaju da žive u Srbiji“, te da „Srbija nikad neće zatvoriti svoje granice za migrante“. Pa je još „ponosno“ digao glavu i začuđenim Austrijancima koji se spremaju da se odbrane od ove pošasti žičanom ogradom, kao i Mađari, rekao i ovo: „…Mi nikad nećemo podići nikakve ograde niti zidove“.

Gospođa poverenica i gospodin glumac, brinu o imigrantima

Već citiranim izjavama o potrebi da Srbija naseljava imigrante na svojoj teritoriji, oglasila se i Brankica Janković, poverenica za ravnopravnost.

Ali, ko je, ustvari, Brankica Janković i kako je izabrana na ovu funkciju?

Rođena je u Čačku, a dostupni podaci govore da je diplomirala na Pravnom fakultetu u Beogradu. Master studije na smeru unutrašnji poslovi završila je na Pravnom fakultetu u Novom Sadu, a nalazi se i na doktorskim studijama Fakulteta bezbednosti u Beogradu.

U dosadašnjoj karijeri, bila je državni sekretar u Ministarstvu rada, direktor Gerontološkog centra Beograd, direktor marketinga TV Politika, šef pregovaračke grupe za poglavlje 19 u pregovorima naše zemlje sa EU, predsednik UO projekta „Socijalna inkluzija“ finansiranog iz IPA fonda, član vladinog Političkog saveta za primenu Rezolucije 1325 „Žene, mir i bezbednost“, šef državne delegacije na predstavljanju Drugog i Trećeg periodičnog izveštaja o primeni Konvencije 2013…

Ovde nije kraj njenim funkcijama koje je obavljala i koje i dalje obavlja.

Za njen izbor na mesto poverenika za ravnopravnost, u Narodnoj Skupštini je glasao 151 poslanik vladajuće koalicije, protiv je bilo sedam njih iz opozicije a četiri poslanika nisu glasala. To jasno govori da je izabrana prekim putem, po nalogu „sa najvišeg mesta“.

Da Vas podsetimo:  Priča o Kosovu i Metohiji i papi kao srpskom savezniku

U njenoj zvaničnoj biografiji piše da je dobitnik republičke nagrade za doprinos razvoju sistema socijalne zaštite, koju dodeljuje Udruženje stručnih radnika socijalne zaštite i „Zlatnog točka“ za doprinos zaštite ljudskih prava romske nacionalne manjine, koju dodeljuje Nacionalni savet Roma…

Sve postaje znatno jasnije kad se pogleda i činjenica da je njen suprug, Miloš Janković, pomoćnik ministra odbrane, Bratislava Gašića, zadužen za ljudske resurse, kao i poštovanje i zaštitu ravnopravnosti u sistemu odbrane! Inače, Brankica je njegova, po redu četvrta žena.

Po svojoj funkciji Brankica Janković, poverenik za ravnopravnost, nadređena je svome suprugu Milošu te u praksi može da se desi da sa pozicije poverenice za ravnopravnost, utiče i na određena kadrovska rešenja među zaposlenim građanskim licima u Ministarstvu odbrane! Ali, tu nije kraj ove bizarne situacije! Naime, zlosrećni Miloš Janković je propali pesnik, a u duši je „romantični Srbin“. To se za njegovu suprugu nikako ne bi moglo reći. Ona radi sve protiv interesa Srba i Srbije, a njena najnovija ideja, da „oživi nenaseljena područja Srbije“ islamskim izbeglicama, jasno govori kakve su joj namere i šta o svojoj domovini misli.

Uz Jankovićevu suprugu Brankicu, novu poverenicu za ravnopravnost, još jedna neobična ličnost, određena je od strane Vučićeve vlasti da se bavi imigrantima iz islamskih zemalja. Reč je, naime, o Danijelu Nikoliću, diplomiranom glumcu koji je studirao na glumačkoj akademiji Braće Karić. Sa tim „neprocenjivim obrazovanjem“, odmah je dobio posao u Vladi Srbije. Nakon niza važnih državnih funkcija koje je vršio kao glumac sa BK akademije, zapalo ga je i mesto sekretara Radne grupe za rešavanje problema migranata.

Nikolić je i šef kabineta generalnog sekretara Vlade Novaka Nedića, šef takozvanog „diliveri junita“ za državnu upravu, član Upravnog odbora Agencije za zaštitu od jonizirajućeg zračenja i nuklearnu sigurnost, član Koordinacionog tela za rodnu ravnopravnost, a od nedavno i sekretar radne grupe koja se bavi problemom izbeglica.

Ali, ono mnogo značajnije od Vučićevih zlosrećnih „kadrova“, jeste pitanje, kako će Srbija koja je ograđena žičanim ogradama sa tri strane, moći da uđe u Evropsku uniju? Da li će Srbija koja je jednostrano skinula vize nekim od najreakcionarnijih islamskih režima, ostati izolovana u sred Evrope?

Konačno, treba se ozbiljno zapitati: da li je neko Srbiju zaista odredio da bude najveći islamski kalifat na evropskom kontinentu? Ili su zapadne siledžije smatrale za potrebno, da Srbiju pretvore u najveći sabirni centar islamske imigracije na celom evroazijskom prostoru? Vučić je smislio da sa svim građanima „podeli odgovornost“ za pogubne odluke koje je u vezi sa tim njegova vlada već donela. Ovo je trenutak kad svi moraju da znaju: ko pristane na to, njegov je saučesnik i odgovaraće za posledice zajedno sa njim.

A 1. Nema para za Vučićeve „humanitarce“, ali ima za borbu protiv Rusa

Umesto da se priključi finansiranju zbrinjavanja imigranata u Grčkoj, Makedoniji i Srbiji, da bi sprečila islamsku invaziju i na sopstvenu državu, vlada Velike Britanije ovih dana ustanovljava fond „namenjen pomoći istočnoevropskim zemljama da se odupru pritisku iz Rusije“. Ovu vest je objavila Agencija Blumberg i televizijska mreža Skaj Njuz, uz propratni komentar da će iz takozvanog „Fonda za dobro upravljanje“ u 2015. i 2016. godine, korisnici raspolagati sa 20 miliona funti (28 miliona evra), a kako je rečeno „biće namenjen jačanju demokratskih institucija u oblastima u kojima se strahuje od ruskog uticaja“. Od toga će pet miliona funti iz ovog fonda biti namenjeno Ukrajini, a ostatak Moldaviji, Gruziji, Bosni i Hercegovini i Srbiji.

Dakle, Srbija ne može da dobije od Britanije nijedan evro za zbrinjavanje imigranata, ali može pet miliona za borbu protiv Rusije!

Nikola Vlahović

Tabloid – List protiv mafije / Foto: Geto Srbija

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime