Gase li se dopunske škole u inostranstvu

4
2231

dopunske skoleStarija generacija iseljenika se priseća, da su Dopunske škole u Nemačkoj bile organizovane još u Titovoj Jugoslaviji. Sve mukotrpniji rad Dopunskih, zatim srpskih škola, nastavljen je i posle raspada zajedničke države 1991. godine pa čak i u vreme sankcija i bombardovanja Srbije. Nastavnike je delegiralo Ministarstvo prosvete iz Beograda a isplata prinadležnosti je vršena i sa kašnjenjem od 6 ili 7 meseci, preko jedne, kako je javno nazvao jedan diskutant na sastanku u Beogradu na Pravnom fakultetu maja 1999. g. „lopovske organizacije po imenu Politehnička akdemija“ iz Beograda. Njihov šef Dopunskih škola, izvesni Stanko Dragićević je bio u stalnom klinču sa nastavnicima koji često bukvalno nisu imali od čega da žive zbog zakidanja i kašnjenja plata. Na protest predstavnika dijaspore, iz organizacije Dopunskih škola je školske 1999/2000.g. izbačena Politehnička i celu brigu je preuzelo Ministarstvo prosvete iz Beograda.

Međutim, i tada se status škole nije mnogo promenio. Ministarstvo je često slalo nastavnike po vezi ili ako su pravom čoveku platili mito od oko 3500 evra, pa je i kvalitet nastave bio mizeran. Stizali su ljudi bez kvalifikacija, bez znanja nekog stranog jezika, ili koji godinama nisu nigde predavali. Neki su bili psihički labilni, jedna nastavnica je naginjala alkoholu, bilo je falsifikatora dokumentacije, umesto nastavnika srpskog dolazili su nastavnici nemačkog jezika itd. Tek u poslednje dve, tri godine, škola se stabilizovala, delegirani su su uglavnom kvalitetni nastavnici.

Već nekoliko godina je, takođe na zahtev dijaspore, ukinuta participacija roditelja pa je sve troškove škole snosila Republika Srbija. Time je udvostručen, negde je čak i utrostručen broj učenika tako da ih je danas oko 3500 u Švajcarskoj, Nemačkoj, Francuskoj, Italiji… Samo u Nemačkoj, umesto sada oko 1300 učenika, moglo bi da ih bude oko tri do četiri hiljade- ali Ministarstvo navodno nema para za dodatni broj nastavnika koji bi pokrili celu teritoriju. Para nema, iako su Srbi sa svojim doznakama od 3-4 milijarde evra godišnje, najbolji srpski „izvozni artikal“!

Stiče se utisak, da sadašnja vlada namerno ne želi ništa da učini protiv sve jače asimilacije srpske dece. Poznato je da je očuvanje maternjeg jezika učenjem u Dopunskim školama i sticanje bar osnovnih pojmova o srpskoj kulturi, poreklu, umotvorinama,najbolji način da se izbegne asimilacija. To je u svom naučnom radu, objavljenom početkom 2014.g. „Kulturni identitet Srba u Nemačkoj“ dokazala dr Danijdela Stepanović, doskorašnji profesor u Dopunskoj školi u Štutgartu. Preko 500 anketiranih roditelja širom pokrajine je potvrdilo da je pravi čuvar srpskog identiteta i brana asimilaciji, baš Dopunska nastava na srpskom jeziku!

Po ustaljenom običaju, da novi funkcioneri žele da što pre unište i ono malo dobrog, preostalog od predhodne generacije poslenika ne nudeći ništa bolje, na udaru novih, nestručnih ljudi u Ministarstvu prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, našla se i Dopunska škola. Novopridošli ministar prosvete dr Srđan Verbić, „doktor“ sa disertacijom na manje od devedeset stranica i njegov pomoćnik dr Milovan Šuvakov, su vredno krenuli u rasturanje srpske prosvete! Obojica su navodno kadar „žutih“ i prema pisanju beogradskog „Tabloida“ debelo su zaglibljeni i u neke afere kao u aferu pokušaja otimanja privatnog Megatrend univerziteta u Beogradu od njegovog vlasnika brojnim mahinacijama i uz lažnu tvrdnju da vlasnik Megatrenda kao rektor nema doktorat!

Da Vas podsetimo:  Tužno pismo sa Kosova i zastava na pola koplja

Trezveni posmatrači scene ne mogu da shvate da je te „stručnjake“, koji pojma nemaju o prosveti, organizovanju Ministarstva, škola i fakulteta, angažovao baš premijer Vučić- i to, kao neke tobože „stručnjake“ a još i iz reda „žutih“. Oni su, naravno, u Ministarstvo dovukli kadrove slične sebi. Tako je nastao haos. Nastavnici su u Srbiji štrajkovali mesecima, bune se i visokoškolci, fakulteti takođe, ukratko propast bez kraja –a nesposobni ministar kao da i ne pokušava bar nešto da reši! Na kraju, zašto da prosveta bude bolja od sve lošije, siromašnije i bednije države? Možda je i to cilj okupatora Srbije.

Posle izazvanog haosa u Srbiji, na red je došla i Dopunska škola. Očigledno prema nečijem nalogu da je treba uništiti, jer zaboga, šta će Srbima van granica Srbije srpski jezik, istorija i srpska kultura. Zašto im treba očuvanje identiteta kada Amerikanci, a po njihovom nalogu i EU, propagiraju globalizaciju? I što gluplju omladinu. Ti novopečeni srpski političari, srljaju u EU kao muve bez glave, bez obzira koliko će Srbija ulaskom u EU da izgubi. Očiglednno su im važniji napunjeni džepovi „donacijama“ sa strane, od sudbine države i naroda.

Pod maskom štednje g. dr Šuvakov je došao na fenomenalnu ideju, da se mimo termina za otkaze- u Pravilniku Ministarstva o radu Dopunskih škola stoji da je to bio 31.mart ove godine jer je dotle trebalo da se raspiše konkurs za nove nastavnike koji bi zamenili one kojima istiće mandat, tek 5. juna raspisao javni konkurs. On je hteo da sve redovne nastavnike zameni honorarcima koje bi angažovao na terenu. Znači, trebalo je do 31. marta da se saopšti nastavnicima u inostranstvu da im mandat prestaje i da će biti povučeni. To naravno niko nije učinio. Šuvakov je likovao u intervjuima novinama tvrdeći da bi honorarci umesto 1500 evra mesečno koliko koštaju redovni nastavnici, koštali samo oko 500 evra po nastavniku!

Obično su fizičari i dobri matematičari, ali to kod dr Šuvakova očigledno nije slučaj. Neko mu je možda šapnuo pogrešnu priču. Ako bi honorarni nastavnici radili sa istim brojem učenika –tj. sa oko 110 do 130 po učitelju, i putovali iz grada u grad da drže nastavu, a bili plaćeni po učeniku kao što je bilo planirano, uz plaćenje troškove prevoza, telefona isl. oni ne bi bili nimalo „jeftiniji“ od stalnih, u nekim slučajevima bi bili i skuplji! Verovatno bi bili i nekvalitetniji jer mnogi honorarci na terenu u školi nikada nisu radili, nemaju nikakvo iskustvo ili su dugo pauzirali.

Osim toga, moralo bi da im se plati i dodatno angažovanje oko priprema školskih i crkvenih proslava, priredbi, za odlaske u klubove radi animiranja novih učenika itd. Sve to rade regularni nastavnici u okviru obaveznih tzv. „vanškolskih aktivnosti“. Uz to, honorarci bi kod tolike „zarade“ sami morali da plaćaju sve doprinose kao i porez na platu itd. Verovatno bi te dažbine zahtevali od Ministarstva iz Beograda, jer im se inače ne bi isplatilo da rade. Zato priča pomenutih u Ministarstvu prosvete da su honorarni nastavnici jeftiniji, jednostavno ne stoji.

Da Vas podsetimo:  Ponos dijaspore: Imaju osam sinova!

Sa manjom platom od 1500 evra redovnim nastavnicima u skupoj Nemačkoj, gde najobičniji stan u većim gradovima gde su stacionirani nastavnici, ne može da se nađe ispod 700 do 800 evra i gde je život veoma skup, preživljavanje je moguće, ali ne i neki iole normalan život.

U međuvremenu, zbog oštrih protesta dijaspore u medijima protiv angažovanja honorarnih nastavnika, Ministarstvo je ostalo pri opozivu svih dosadašnjih učitelja jer će na rad poslati novi kadar. Biće i manje angažovanja honoraraca od planiranog broja. Otkazima dosadašnjim nastavnicima je najverovatnije, baš kao i u Srbiji gde vladajuća stranka pokušava -pa neka košta šta košta, da svuda ubaci svoje ljude, prethodila želja da i u inostranstvu nastavu izvodi kadar SNS-a! Naravno, ako škola opstane.

Verovatno da se zataška čitava situacija i umire roditelji učenika i funkcioneri srpskih udruženja koji su žestoko protestovali protiv pomenutog načina rada Ministarstva u odnosu na dopunsku školu, raspisana su i provedena dva konkursa- jedan za honorarce, drugi za redovne nastavnike koji dolaze iz Srbije. Poznavaoci sutuacije u Ministarstvu kažu, raspisani konkursi su bili farsa jer su protivno Pravilniku veoma kasnili, nisu bili ni potrebni ako se već unapred zna ko će srpsku decu da uči u inostranstvu itd.

Uskoro će se verovatno znati više šta su sve smuvali vlastodršci i koga će poslati na rad u Nemačku i šire da zamene dosadašnje odlične pedagoge i nastavnike, na koje ni učenici ni roditelji a još manje srpske asocijacije i klubovi, nisu imali nikakve primedbe. Time će se ispuniti stara srpska izreka –posle dobrog, po pravilu, uvek dolazi ono najlošije! To je ta „moderna“ Srbija danas o kojoj nam pune uši nesposobni ali često koruptni političari.

Tako će, verovatno, mimo Pravilnika koji je mandat dosadašnje koordinatorke Aleksandre Radović ograničavao, bez mogućnosti produženja, na samo 4 godine a ona je već mandat ipo tobože u Švajcarrskoj, ponovo (p)ostati koordinator. Prema rečima Srba iz Švajcarske, i navoda Zvonimira Jovanovića potpredsednika doskorašnje Skupštine dijaspore, pomenuta je primala visoku deviznu platu ali je najmanje boravila u Bernu. Njen centar življenja i boravka je i dalje bio Beograd a samo retko se pojavljivala u Švajcarskoj. Umesto da obilazi Dopunske škole u Evropi, njoj je očigledno lepše bilo u Beogradu. Na primer, ona se 3 godine nije nijednom pojavila u Nemačkoj da proveri kako funkcioniše škola ili da održi neko nstavničko veće!
Ona, iako bi po Pravilniku bila odavno bez funkcije, i dalje „vedri i oblači“ kada je Dopunska škola u pitanju. Pregovara o rokadama nastavnika –npr. nastavnice iz Berlina u Štutgart gde ima najviše đaka, zabranjuje računopolagaču Generalnog konzulata u Štutgartu isplatu u roku preostalih plata nastavnicima u pokrajini Baden-Virtemberg (Štutgart) čak i iz onog dela novca koji donira pokrajinska vlada itd. To je po mnogima, bar privremena utaja donacija Nemaca!

Do 31.jula u Nemačkoj angažovani nastavnici, iako su učestvovali na pomenutim konkursima jer su na to imali pravo, o kojima takođe nisu zvanično bili obavešteni od Ministarstva nego su za konkurs saznali od rodbine u Srbiji koja je videla oglase u novinama, nisu dobili ni zvanično obaveštenje da li su prošli konkurs ili ne. Ti ljudi su u nedoumici da li da se vraćaju u Srbiju ili ne. Zbog petljancija Minitarstva neki nisu mogli da na brzinu otkažu skupe stanove bez posledica- kao npr. zadržavanja kaucije od strane stanodavca koja je neretko bila i do 2000 i više evra. Možda će stanodavci čak zahtevati nadoknadu za kasno prispele otkaze mimo ugovora isl. Nastavnici, em što još nisu dobili poslednju platu, plaćanje putnih troškova za prvi dolazak na rad i povratak sa rada, em će verovatno morati da plaćaju i oštete stanodavcima! A sve to zbog nesposobnih u Ministarstvu, na čelu sa Šuvakovim, zato što nisu na vreme saopštili otkaze angažovanja i rezultate konkursa za angažman u inostranstvu, na kome su učestovali i dosadašnji nastavnici!

Da Vas podsetimo:  Kosovo je Srbija, to odzvanja u srcu svakog Rumuna

Iz Ministarstva je je tek oko 8. avgusta prispela nezvanična vest da se iz Nemačke i Švajcarske i drugih država povlače skoro svi nastavnici jer će ih zameniti novi, kako roditelji školaraca govore, verovatno iz reda SNS članova. Kako npr. u Švajcarskoj škola počinje već polovinom avgusta meseca, u Nemačkoj je to početak septembra, to će početak nastave kasniti jer propisano dobijanje viza koje omogućuju rad za nove nastavnike može da traje 2, 3 i više meseci. Svako prevremeno opozivanje dobrih nastavnika, u Nemačkoj je to učinjeno posle samo 2. umesto ranije uobičajenih 4. godine angažovanja kao i kašnjenja početka škole, povlači za sobom osipanje broja učenika. Iz ranijih godina, kada je sa Ministarstvom prosvete bilo sličnih trzavica se zna, da je i do 50 odsto učenika iz predhodne školske godine odustajalo od nastave jer mnogi roditelji ne žele da tolerišu glupost i nesposobnost, kako kažu, „lezilebovića u Ministarstvu“ koji stalno menjaju nastavnike na koje su se đaci tek privikli!

Razočarani nastavnici su nam rekli, da su oni bili svesni da je angažman u inostranstvu samo privremen. Ali su očekivali da se Pravilnik o Dopunskim školama ispoštuje i da otkaze angažovanja (ranije su se rešenja automatski produžavala do četiri školske godine) dobiju pismeno i na vreme, a ne ovako zakukuljeno i nezvanično moraju da saznaju gde su. Kažu, svi će podneti kolektivnu tužbu protiv Ministarstva i nekih činovnika, jer je i sastav Konkursne komisije bio nepotpun i nelegalan. Zahtevaće nadoknadu svih nastalih troškova, neisplaćene troškove za vozne karte drugog razreda za dolazak i za povratak kao i hitnu uplatu doprinosa za penziono osiguranje. Poznati su slučajevi da nastavnicima koji su u dva ili tri navrata, naravno sa prekidima, boravili 10 ili 12 godina van Srbije radeći po rešenjima Ministarstva prosvete u Dopunskoj školi, za sve to vreme do danas nisu uplaćivani doprinosi. Neki od ranije angažovanih nastavnika su morali da tuže Ministarstvo kako bi ostvarili svoje puno pravo na penzije u Srbiji.

Ovih dana smo čuli priču, da će grupa opozvanih nastavnika iz Baden-Virtemberga poslati dopis nemačkoj strani, da njihova novčana donacija za Dopunsku nastavu, često leži na računu Konzulata a plate se ne isplaćuju jer se po naredbi koordinatorke Aleksandre Radović, čeka da stigne novac iz Srbije i za nastavnike u Švajcarskoj, Francuskoj, Italiji itd. A na taj novac se nekada čeka i više meseci…

Predrag Rakočević

P. Rakočević

4 KOMENTARA

  1. Roditelj sam ucenika koji je vec par godina redovno isao u nasu skolu u Stutgartu. Ja sam bio kao roditelj prezadovoljan nastavnicom koja je vec duze bila u Stutgartu jer je moje dete bilo veoma zadovoljno. Posle svih obaveza u nemackoj skoli, potom treninga itd.dete je rado islo jos i u nasnu skolu. Nanucilo je mnogo: cita, pise cirilicu,dosta iz istorije, tradicije.
    Sve iz ovog clanka je istina! Nama Srbija ukida sve sto je dobro radi punjenja dzepova pojedinih politicara. A kada dijaspora treba da pomogne onda nas zovu za poplave, za zemljotrese i dr. I uvek smo se rado odazivali.Svesni smo mi svega i jasno nam je sta ovo sve znaci.
    Nista drugo nego ukidanje skole!!! Sve iz clanka je istina i strasno je sto je tako!!! Deca stradaju, nastavnici ostaju bez posla a dovodi se kadar vladajuce partije u Srbiji. Kome ce da predaju ako dece vise nema? Lepo rece ova uciteljica, mi smo kao roditelji povredjeni, razocarani i nepada nam na pamet a dalje saljemo decu i skolu koja ko zna kada i da li ce poceti i da ih jos koriste pojedinci iz Ministsrstva u svoje politicke svrhe. Sramota je sto svoje politicke igre hoce i ovde na nam nametnu!

  2. Penzioner sam a nemam mnogo vremena ali često pročitam Korene. Pre nekoliko godina sam u Ludvigsburgu imao unuka i unuku u našoj školi. Sve što je napisano u članku tog Rakočevića je istina to sam doživijo. Sada drugi sin opet ima dvije unuke u školi koje ja vozim na časove Škola je mlogo bolja od prije. Zašto ti u Beogradu ne ostave dobre nastavnike malo duže a ne samo godinu dana? moje unuke se navikle na nastavnicu i sada plaču za njom jeli to plakanje pravda to da ministar oće da dovede vučićeve ljude u škole. SRAMOTA NEK ih BUDE

  3. Složiću se u potpunosti sa novinarom i koleginicom Ivanom Usorac. I ja sam jedan od nastavnika koji je dve poslednje godine bio angažovan i svedok sam istih dogadjaja.

  4. Poštovani,
    Gospodine Rakočeviču,svaka Vam čast,sve je istina kako ste napisali !.Ja sam jedna od nastavnica koja je bila angažovana u Nemačkoj,
    u oblasti Baden-Wurtemberg,poslednje dve školske godine.Putovala sam 700 km nedeljno,u osam gradova .Postigla sam da Srpska dopunska škola zadobije izgubljeno poverenje učenika,roditelja,SPC,klubova i široke asocijacije naših ljudi,ali nova SNS vlast,me je ,bez ikakvog razloga smenila.Grubo se nase Ministarstvo prosvete,nauke i tehnološkog razvoja POIGRALO NAMA NASTAVNICIMA,UČENICIMA I RODITELJIMA.Verujem da im je upravo cilj,da se ukine Srpska dopunska škola,jer će posle ove farse,većina dece odustati od daljeg školavanja na srpskom jeziku.
    S poštovanjem,Ivana Usorac,profesor srpskog jezika i književnosti

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime