Kome je Miloš Ković kriv?

0
1901

Zašto ”Nacionalna avangarda”? *

Pre svega, želimo da podvučemo da avangarda kao pojam ne stoji u imenu kako bi opisala status članova Udruženja. Nismo mi, članovi NA, avangarda. Ta reč se ovde ne koristi kako bi se opisala grupa ljudi. U pitanju je nešto drugo. Smatramo da je potreban evolutivni skok u kolektivnoj svesti onoga što nazivamo “srpski nacionalni pokret“. Svi pripadnici srpske nacije koji su politički i/ili kulturno privrženi nacionalnoj ideji u Srba, svi oni koji sebe smatraju nacionalno opredeljenim, a u isto vreme su politički aktivni bar kao glasači na izborima čine ono što nazivamo “srpski nacionalni pokret“. Svi pojedinci, organizacije i partije. Stojimo na stanovištu da je od vitalnog interesa tog pokreta, da kolektivna politička svest pripadnika tog pokreta dostigne novi stupanj razvoja. To je avangardno, to je avangarda – to je nacionalna avangarda. Progres nacionalne ideje. Ne samo u glavama nekolicine, nego da svoju potvrdu ima u javnosti kod većine.

Milos-Kovic011215Iz toga proizilazi da je Nacionalna avangarda skup ljudi koji će biti u funkciji zagovarača avangarde nacionalne svesti u Srba.

Tri su stuba avangardne misli i delovanja.

Prvi stub je ideološki. Profilisaćemo i afirmisaćemo arheofuturistički pristup poimanju nacionalne ideje, kulture i identiteta. Ako je ekonomskoj desnici u fokusu privatna svojina i profit, onda je kulturnoj/društvenoj političkoj desnici u fokusu identitet. Identitet je alfa i omega nacionalne političke zajednice. Kolektivni identitet i bezbednost tog istog kolektiva su usko povezani još od antičkog polisa. Svedoci smo zatiranja nacionalnih identiteta pod udarom procesa mondijalizacije. Arheofuturizam bi kao osnova trebalo da nam omogući da predmoderne obrasce kulturnog identiteta projektujemo u budućnost tehnološkog i društvenog razvoja evropske civilizacije. To znači da ta ideja mora biti postmoderna sa nacionalnim predznakom.

Drugi stub je praktični, politički i društveni. Najjednostavnije rečeno istorijski cilj srpske nacije je oslobođenje i ujedinjenje, kao i kod svih ostalih evropskih nacija. Iz toga proizilazi da je potrebna aktivna državna politika Srbije prema Kosovu i Metohiji, Crnoj Gori, Republici Srpskoj, prema nacionalnim manjinama Srba u susednim državama. To je istorijski cilj. Takvi ciljevi se postižu kroz borbu više generacija cele jedne nacije koja je politički ujedinjena i usmerena ka tom cilju. Smatramo da je greška pojedinaca, organizacija i partija koje nisu na vlasti da se uopšte bave tim pitanjima. To je kao kada bi građanin sa prosečnom platom, prosečnim imetkom i prosečnom porodicom iza sebe planirao i zaista očekivao da za svog života izgradi kosmički brod kojim bi izašao iz zemljine atmosfere. Da to nije tako, ne bi ni nastao taj polis o kojem smo govorili. LJudi se udružuju i formiraju kolektivitete koji mogu mnogo više za kraće vreme da postignu od pojedinca ili male grupe. Iz toga proizilazi naš stav da srpski nacionalni pokret danas ne može da utiče ni na donošenje običnog zakona, a kamo li na to da Srbija povrati kontrolu nad KiM. Pogotovo u stanju potpune razbijenosti i razjedinjenosti u kojem se danas nalazi. Zbog toga je neophodna prioritizacija ciljeva, postavljanje dugoročnog plana za koji će se kasnije pridobijati podrška kako bi se sprovodio na nacionalnom nivou. Smatramo, da prvi i najvažniji srpski front nije ni u Kninu, ni u Republici Srpskoj, ni na Kosovu i Metohiji, već u Beogradu. Beograd je glavni grad, mozak nervnog sistema Srbije. Tim mozgom u kulturnoj, političkoj, obrazovnoj i svakoj drugoj sferi dominira nenacionalna elita. “Druga Srbija“, geografski smeštena pre svega u “Krug dvojke“. NJihova moć postoji i obnavlja se decenijama. Stotinu potpisa koje je dobio predsednički kandidat Saša Janković je akcija te elite koja poseduje izuzetno snažnu političku svest. Ta elita ima visoko razvijenu svest o kolektivnom identitetu i svojim društvenim ciljevima. Nije Janković taj koji je okupio njih, nego su oni odabrali da njemu pruže podršku. Njihova politička svest ima kominternovske korene.

Da Vas podsetimo:  Tužno pismo sa Kosova i zastava na pola koplja

Iz svega ovoga proizilazi naš stav da je zadatak naše generacije da se Beograd kroz institucije savremene, građanske, liberalne, demokratske Srbije mora povratiti. Ono što je još uvek, ali ne zadugo, naša prednost je to što nas ima više. To znači da u demokratskom, izbornom procesu Beograd možemo da oslobodimo anti-nacionalnih naslaga “duboke države“. Dakle, maršem kroz institucije. Da bi to mogli, potreban je subjekat srpskog nacionalnog pokreta, a to je novi krug, nacionalni krug koji bi se suprotstavio drugosrbijanskom krugu dvojke. Ako u tome uspemo, postavili smo temelje da sutra nova generacija patriota politički ujedini Srbiju ka daljem ostvarenju istorijskog cilja srpske nacije – ka oslobođenju i ujedinjenju.

Da bismo postigli stvaranje nove nacionalne elite, ona mora da usvoji obrasce društvenog i tehnološkog razvoja. Srpski nacionalni pokret mora da se oslobodi svih anahronih društvenih i tehnoloških obrazaca kako bi identitetska matrica mogla da se uklopi u progresivno i građansko.

Treći stub se tiče upravo pomenutog subjekta nacionalne avangarde. Subjekat nacionalne avangarde mora biti nova elita koja kao kolektivitet ne postoji. Postoje pojedinci koji kao svetionici nacionalne slobode ukazuju put. To znači da moramo koristiti sva postojeća iskutva i sve postojeće istaknute intelektualce u planiranju razvoja novog socijalnog kapitala. Nove generacije mladih, obrazovanih ljudi koji neguju nacionalna osećanja i svest o istorijskom nacionalnom interesu i kao mestu Srpstva u savremenosti.

Zašto hoplitski šlem i knjiga?

Ideja arheofuturizma podrazumeva pojektovanje predmodernog u postmoderno kako bi se prevazišlo (zaobišlo) moderno. Cilj je da se u budućnost unese nasleđe i identitet. Hoplitski šlem je simbol antičke, helenske, ali i mediteranske civilizacije. Da nije bilo helenske kulture, ni Rim ne bi bio ono što jeste bio. Da nije Rima, ne bi bilo ni hrišćanske Evrope. Da nije bilo Rima, ne bi bilo ni Drugog Rima oličenog u Romejskom carstvu – Vizantiji. Ne bi bilo ni Trećeg Rima, oličenog u imperijalnoj Moskvi. Da nije bilo tih civilizacija, ne bi bilo ni hristijanizovanih srpskih plemena, pa shodno tome ni Nemanjića i cele naše kulture. Taj simbol isto može da važi za sve ostale evropske nacije i on je pancivilizacijski. On je simbol želje da utvrdimo šta je koren našeg identiteta – arhe, kako bismo mogli to da projektujemo u nove društvene i tehnološke forme budućnosti. Vizir šlema je okrenut u desno.

Da Vas podsetimo:  STRAHOLOGIJA GENOCIDAŠA

Knjiga je tu da potvrdi da se radi o intelektualnom krugu. Knjiga simboliše našu nameru da stvaramo novu misao i novu elitu srpskog nacionalnog pokreta.

Ljubičasta boja je boja Romejske (vizantijske) carske porodice.

**********************

Kome je Miloš Ković kriv?

Nenad Uzelac

Da bismo odbranili pravo profesora Kovića da bude deklarisani srpski patriota i da zbog toga ne bude proganjan, moramo javno izreći istinu da se proganja zbog svog patriotskog angažmana

Na Filozofskom fakultetu u Beogradu u toku je progon doktora istorijskih nauka, profesora Miloša Kovića, sa ciljem njegovog uklanjanja samo zato što je deklarisani srpski patriota. Naučno-nastavno veće, koje bi trebalo da reizabere profesora Kovića, već duži period je pod blokadom, a njemu je u međuvremenu istekao ugovor o radu. Kako nezvanično saznajemo, iza miniranja profesora Kovića stoji redovni profesor Filozofskog fakulteta, Nikola Samardžić.

Kao neko ko je imao lični „susret“ sa profesorom Samardžićem smatram da je značajno da istaknem lični kontekst u odbrani profesora Kovića, jer se time daje dodatni legitimitet njegovom moralnom i naučnom kredibilitetu, a preko antinacionalnog angažmana profesora Samardžića koji stoji iza ove hajke. Tišina, odnosno, ćutanje javnosti je najbolji metod drugosrbijanskog delovanja, te tako i „slučaj Ković“ zahteva izgovorenu reč!

Na jednom seminaru evroatlantizma u Baru 2011. godine slušao sam predavanje profesora Samardžića o raspadu SFRJ. Pošto sam bio upoznat sa njegovim radom, snimao sam predavanje, koje sam, brzo po dolasku u Beograd, prekucao, verujući da će mi jednom zatrebati kao dokaz njegovog antisrpskog naučnog delovanja. Metod njegovog predavanja podrazumevao je neznanje suprotne strane kojoj se šalju poruke, odnosno, tišinu iste kako bi se njegov cilj ostvario, a on je bio – što više demonizovati Srbe.

Da Vas podsetimo:  MRAČNE IGRE OKO KOSOVA

Značaj izgovorene reči

Demonizacija je počela već od Slovenije, gde je ista napadnuta od strane JNA i preko Hrvatske, gde su Srbi okupirali Krajinu. Rat u BiH izazvala je JNA i Srbija, a floskule o srpskoj krivici za ulicu Vase Miškina, Markale 1 i 2 i slične stvari nisu izostale. Na kraju, NATO intervencija se desila zbog propasti pregovora u Rambujeu, imlicirajući da je za propast kriva srpska strana. Smatrajući da ćutanjem odobravam ove nenaučne i perfidne metode rada profesora Samardžića, postavio sam par pitanja među kojima i to da li je Voren Cimerman u svojoj knjizi priznao da je naterao Izetbegovića da povuče potpis sa Kutiljerovog plana kojim je garantovan mir i sprečavanje rata u BiH, na šta sam, posle insistiranja, dobio konkretan odgovor: “Jeste“.

Moja izgovorena reč u toj mikro javnosti i prekidanje tišine koja je garantovala antisrpski usmeren uspeh predavanja bili su dovoljni da se pred tim malim auditorijumom skine bačena ljaga sa srpskog naroda o navodnoj krivici za rat u BiH, ali i da se ostali studenti zaintrigiraju i, umesto sa profesorom Samardžićem, požele da se upoznaju sa mnom, sa ciljem daljeg zajedničkog rada. Pobeda u ovom susretu je bila moja, jer su na mojoj strani bili istina, izgovorena reč i javnost koja me je podržala.

Da bismo odbranili pravo profesora Kovića da bude deklarisani srpski patriota i da zbog toga ne bude proganjan, moramo javno izreći istinu da se proganja zbog svog patriotskog angažmana i time ukloniti sredstvo kojim se u ovom slučaju služe drugosrbijanci – ćutanje javnosti, a time ćemo im iz ruku oduzeti i drugo sredstvo drugorbijanskih metoda – ignorisanje i blokada demokratskih principa kada im ne koriste, sa ciljem da se ne reizabere profesor Ković. Zato „slučaj Ković“ zahteva izgovorenu reč!

* Ovim Srpska Akcija predstavlja novoosnovano udruženje- Nacionalna avangarda, i njihovu prvu, javno izrečenu reč! Pratićemo ih…

www.srpskaakcija.com / www.nacionalnaavangarda.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime