Košare

Nismo mi dostojni naših heroja!

3
1978

Tibor Cerna je herojski poginuo na Košarama.

Drugačije se i nije moglo ginuti gore, u vrletima Prokletija gde su deca- arhangeli do nogu potukla zveri ne želeći da uzmaknu ni pedalj pred njima, znajući da pred sobom brane „samo“ život a za sobom Srbiju celu!

Tan2017-6-14_123345281_0Heroji su ginuli da bi kukavice danas govorile o njima, ali vazda je naš usud bio da najbolji ginu kako bi najgori vladali i davali sebi za pravo da im pominju imena umesto da ćute doveka!

O Tiboru Cerni danas je govorio Aleksandar Vučić otkrivajući mu spomenik u Debeljači.

Bez zadrške, bez stida, bez iole premišljanja govorio je znajući da laže, ili još strašnije- ubeđen da govori istinu!

Slagao je rekavši da se 18 godina ćutalo o herojima Košara, sve dok, eto, on u šestoj godini svoje despotovine nije progovorio o njima! Strašno!

Pa, vajni gospodine predsedniče- nije se o herojima Košara, Morine, Đeravice, Gorožupa…ćutalo već niste želeli da čujete ni reč o njima, ni reč od njih, jer heroji Košara nisu ćutali ali jesu bili ućutkivani minulih 18 leta!

Znam ih bezmalo sve koji su se, Bogu hvala, vratili s Košara, kao i porodice junaka kojima su Košare ostale zadnja vojna pošta- punih 18 godina govore ne tražeći baš ništa za sebe, već pravdu i poštovanje za svoje pale drugove!

Znali ste sve to, odlično ste znali, baš kao i svi Vaši prethodnici ali ste ćutali dok nije došlo vreme da od svega napravite rijaliti, sprdnju bezmalo otimajući se o leševe zarad kadra i kojeg sramnog političkog poena!

Vi ste, predsedniče Srbije, ponajviše znali jer ste u dane kada je ta mladost padala ko snoplje na Košarama bili ministar informisanja!

Da Vas podsetimo:  Proglas ili Renesansa politikantskog besmisla

Svi smo tada znali pred vrata kakvog pakla su stali srpski graničari i apostolski jurnuli na njih, ali Vi ste imali najveću moć da o tome ponešto i kažete Srbiji, ali ne…

Nije Vas u to vreme interesovalo Kosovo i Metohija, baš koliko Vas ni danas ne interesuje, osim kada se na nekom lešu il stradalništvu može strvinarski zgrabti kakav otužni benefit!

Rekoh, znali ste tada, ’98. i ’99. godine ali Košare nisu bile dovoljno rijaliti da biste ih rečju pomenuli!

Ćutali ste i potom, svih onih godina kada ste kao treći čovek najveće opozicone stranke mogli da ih se setite i pomenete u parlamentu, ali ne, nisu bile dovoljno rijaliti ni tada.

Znali ste i 2012. kada je onu „žutu“ lepru smenila Vaša kuga i kada ste umislili da ste veći i značajniji od Stefana Nemanje ali ste ćutali još bezmalo šest godina da biste danas rekli kako se čitavo punoletstvo ćutalo o herojima Košara, zaboravljajući na ostale karaule (ne zameram Vam, ne znate Vi ni gde su Košara tačno, a kamoli koje su ostale karaule), policajce, dobrovoljce, braću Ruse koji su branili Kosovo i Metohiju jednako kao da brane prag doma svog!

Ćutali ste jer Vam, rekoh, ništa od toga nije bilo dovoljno rijaliti kao što danas jeste, pa ostaje još samo da Stanija, Soraja il neka treća iz te fele istetovira na guzici „Košare forevr“, ubeđena da je reč o kakvom letnjem modnom hitiću…

Zapravo i jeste. Sve ovo o čemu pišem a Vi govorite kad usfali tema za sve vas jeste samo prolazni hit, ko slana „plazma“, pa ni toliko.

Svako ima prava i treba da govori o Košarama i herojstvu stradalnika na Kosovu i Metohiji, ali Vi ne!

Da Vas podsetimo:  Srećan Badnji dan i Božić

Zapravo, imate i Vi, naravno, ali pre nego što kažete da se o tome ćutalo dok Vi niste prohodali po vodi objasnite koji je od Aleksandara Vučića i zbog čega ćutao 18 godina, a znao je sve, ili još gore- nije znao ništa, jer ga ništa što se nije dalo pretvoriti u rijaliti nije interesovalo!

Slava braći koji su ostali da zauvek stražare kraj karaule čuvajući je za neke bolje od nas!

Slava braći koja su nam se, Bogu hvala, vratila, oni nikada zaćutali nisu, samo što ni za koga od vas nisu bili dovoljno atraktivne rijaliti zvezde…

medenica

Mihailo Medenica

www.dvaujedan.wordpress.com

3 KOMENTARA

  1. Bravo za Vučića tog dripca i slugu eu-a konačno nam je uxxxxx Anu postavio u na čelo srbistana. Hrvatska kolonija srbistan svakim danom je sve bednija a narod srpski sve go kukavica do kukavice i ćuti. Po naredbi vođe srpske njive i preduzeća se prodaju Hrvatima. Puše se hrvatske cigare soli vegetom jede hrvatsko smeće od hrane koje ujke jedino u srbistan mogu izvesti. Jadni Srbi jedini narod bez države i pod OKUPACIJOM neprijatelja.

  2. U Debeljači se,inače, ovih dana ubrzano dovršavaju radovi na objektima bivše industrije „Novi dom“, gde će biti smeštena prva grupa migranata koja se već duže vreme nalazi u tom mestu. Sledeća mesta namenjena novom, smatra se većem talasu migranata, u istoj opštini, Kovačica, jesu Uzdin i Samoš. Postoje stotine praznih kuća koje se mogu dobiti po cenama od 5-10 ooo. Smanjenje cena nekretnina traje već godinama, do neke granice ispod koje se verovatno ne može ići, jer i apsurd ima mere. Legalizacija objekata koja je takođe u toku sada se od strane građana posmatra iz sasvim drugog ugla. Vlasti hoće preciznije da vide čime opština u stvari raspolaže, šta može da ponudi. Priča se da migranti iz ovog talasa kao jedine papire imaju naše dokumente. Zaustaviće se bela kuga, a stranke, odnosno stranka će dobiti nove glasače. Tako to ide. Zli jezici kažu da je Vojvodina tako nešto i zaslužila, pogotovu Banat kao njen daleko najprimitivniji deo; dugo se kolebala i nećkala da li da ide (!) ili da ostane. Sada su te dileme bespredmetne. Na redu je razmišljanje kako da opstane.

  3. pa gde bi ta sila od titove vojske,zar nije ta mašinerija mogla da oduva šiptare da im ne priđu na pet kilometara.kome je trebalo žrtveno jagnje.znači titova vojska je samo bila sposobna da izvodi tenkove protiv srba kada su izašli na demonstracije u beogradu,protiv crvene tiranije.sada titovi omladinci dižu neke spomenike za žrtvovanu decu koja su poturena da izginu,da bi oni prikazali žrtve.žrtve da, ali komunističke.ovaj je tada bio deo te iste komunističke vlasti koja je i dovela do te propasti.ko zna šta sada spremaju,ali ništa dobro.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime