Košmar…

Čas istorije nakon priznanja genocida

3
1398

bratunacNastavnik „povijesti“ u srednjoj školi u Sokocu Marko L. ustaljenim pokretom namjestio svoje naočale, nalaktio se na katedru i pogledom prošarao po razredu. Dočekali su ga zabrinuti izrazi djece. A kako i ne bi, danas ih ispituje. Na testu je njihovo znanje iz bliske prošlosti, o tome šta su njihovi očevi, djedovi, braća, rođaci, komšije… radili u proteklom ratu u BiH? U ratu koji se nakon usvojenih rezulucija u evropskim parlamentima i Savjetu bezbjednosti UN-a, zvanično u udžbenicima u BiH naziva agresorski. Da ne bude zabune, agresor je Srbija i njihovi pomagači, domaći izdajnici, Srbi iz BiH.

Prozva profesor Gorana, mladog momka iz Podrinja. Ajde, veli profesor „reci Ti nama Gorane kako su to Srbi počinili genocid u Srebrenici“? Učio je Goran lekcije iz skore prošlosti danima pa i noćima. Želi dijete dobru ocjenu, treba mu za prosjeka, skoro će kraj školske godine, ma neće da se obruka pred drugarima. Počne da veze: Vojska i Policija Republike Srpske u julu 95. godine zauzeli su Srebrenicu i u samo jednom danu pobili 8373 …. Bošnjaka. „To su neoborive činjenice,tako piše u Rezolucijama, tako kažu Englezi, Amerikanci i sav ostali slobodoljubivi svijet.“

„Što me tako gledate“, okreće se po razredu Goran. Ove tačke, nakon broja 8373 znače da Amor Mašović nije otkopao sve grobnice u BiH, pronašao posmrtne ostatke, treba i narednih godina 11.jula nekoga sahranjivati, objašnjava Goran profesoru, fasciniranom njegovim znanjem. Zarobili, pobili i „naslagali“ po masovnim grobnicama. Prethodno je pred srpskim vojnicima kaže Goran iščitana naredba da se po zauzimanju Srebrenice mora počiniti genocid, prvi poslije 2-og svjetskog rata u Evropi. Da i Srbi budu prvi u nečemu. Naravno takvu naredbu ranije je verifikovala i Narodna skupština RS, uz podršku svih poslanika bez obzira na političku pripadnost. A legitimitet je, navodi se u mudrim knjigama iz kojih je učio Goran, potvrđen na referendumu na kome se srpski narod iz RS plebiscitarno saglasio da se u njihovo ime počini genocid.

Da Vas podsetimo:  O srpskim žrtvama Jasenovca – nepostavljena ključna pitanja

U toku su pregovori zvaničnika bošnjačkog i srpskog naroda na nivou BiH koliko će Srbi narednih decenija morati da plaćaju ratnu odštetu Bošnjacima za počinjeni genocid a s obzirom na pokazanu servilnost odnosno mudrost srpskih predstavnika nema sumnje da će i nerođene generacije biti opterećene reparacijom–prenosi Goran svoja saznanja iz medija, kao dopunu naučenoj lekciji o genocidnim Srbima. Profesor ne može da sakrije zadovoljstvo kako je dobro prenio lekcije o genocidu iz knjiga svojim učenicima.Uvjeren je da pred njim stoje novi Srbi, neopterećeni „guslarskom“ istorijom i kosovskim mitovima iz slavne prošlosti. Srbi koji će čvrsto da koračaju na evropskom putu mondijalizma, odricanja bilo kakvih veza sa Rusijom, putu ravnopravnosti gej i lezbo brakova.

Evropo raširi ruke stižu Ti „pročišćeni“, preoblikovani Srbi. Profesorova ruka već je počela da ispisuje peticu (5) za pokazanao znanje o srpskom genocidu ali odluči da postavi još jedno pitanje Goranu. Da li se On, kao mladi Srbin, možda stidi svojih predaka, zbog zla koje naniješe Bošnjacima u Srebrenici, cijeloj BiH, na Kosovu i Metohiji, ama za sva zla od kada dođoše na Balkan? Što ih neko, kada krenuše iz stepa Crnog mora, ne upravi ka današnjoj Njemačkoj i dalje, ka Francuskoj, nego su baš morali ovdje na Balkan, mrmlja sebi u bradu Profesor.

Goran ćuti, ne zna šta da kaže. Odgovor na postavljeno pitanje nije pronašao u „nabubanim“ lekcijama o skorijoj prošlosti BiH. Čudilo ga je i ranije što u udžbenicima niko ne spominje niti pojašnjava kako je njegov otac poginuo kao „agresor“ na kućnom pragu s lijeve strane Drine, štiteći odstupnicu ženi i djeci koji su spas od „branilaca“ Bosne tražili na desnoj strani Drine, u „agresorskoj“ Srbiji. Mučio se da u svojoj glavi stvori sliku dva mala „genocidna“ dječaka iz Skelana upucana u glavu na mostu, na korak do Srbije. Kakvo su zlo Oni spremali Bošnjacima? Šta su njih dvojica zgriješila te su „branioci“ Bosne s ljiljanima morali da ih ubiju? Zašto ih niko ne spominje u Rezolucijama? Zašto nam silne NVO, nastale i opstale na mantri o „zlim“ Srbima, ne objasne ko ih ubi i zbog čega? Zašto su zapadni mediji nijemi na takve priče? Pitao se Goran i ranije od kuda tolika pravoslavna groblja duž Drine, ko je sahranjen u njima, kako su stradali? Zašto se o tome čuti? Zašto kada odem kod svojih u Podrinje na slavu, stariji u potaji nešto prièčaju o Naserovoj vojsci koja je od 92. do 95-te, pod zaštitom UN-a, ubijala po srebreničkim i bratunačkim selima? Zašto kada ih pitam o čemu to govore, odmah ućute, kao da ih je strah. Pokušavao je Goran da pronađe u medijskim natpisima, arhivi Evropskog parlamenta Rezoluciju o genocidu nad Srbima tokom drugog svetskog rata u nacističkoj tvorevini NDH-a, jer bi samo u tom slučaju hrvatski poslanici, decenijama nakon pogroma Srba, Jevreja i Roma, imali moralno pravo da u evropskom parlamentu predlažu Rezoluciju o Srebrenici, koja stigmatizuje Srbe. Nije pronašao takvu Rezoluciju. Ali jeste knjige i svjedočenja o strašnom pokolju i sistematskom satrinju Srba tokom Drugog svjetskog rata na obalama Drine počinjene od strane Crne legije pod komandom Jura Francetića, u čijem sastavu su većinom bili Muslimani iz Podrinja?

Da Vas podsetimo:  Svetionik – rat

Zašto istorija počinje od 11.jula i zašto moji vršnjaci, Bošnjaci iz Bratunca i Srebrenice se osjećaju toliko osiono, nadmeno, stalno mi govoreći da sam sin jednog od onih koji su počinili genocid. Kako –pita se Goran pa moj otac je samo branio svoju kuću, čeljad! Zašto je to genocid? Ja sam sve naučio, hoću peticu, zaslužio sam, naučio sam na pamet da su Srbi genocidni.

Profesora Marka oblio je hladan znoj, kao oparen skočio je iz udobne fotelje. Unezvjereno je pogledao oko sobe da utvrdi gdje se nalazi. Orden Miloša Obilića za vojne zasluge, okačen na zidu smiri ga, uvjeri ga da nije u učionici.

Zadrijemao je u dnevnom boravku dok je pregledao đačke radove na temu kako se oni sjećaju i vide Odbrambeno-otadžbinski rat. Uh djeco moja, pomisli profesor, ne zaboravite, pišite, pamtite Vaše očeve, braću, rođake, komšije, pamtite div junake s hajdučke Romanije, iz ljute Krajine, stradalnog Podrinja, krševite Hercegovine, ponosne Majevice. Ne zaboravite dječake Aleksandra i Radisava iz Skelana čije živote ugasiše muslimanski meci, Natašu i Milicu desetogodišnje djevojčice ubijene snajperom na Grbavici, 18-mjesečnog Miluna Tešanovića koga na Tresakvici ubiše „junaci“ iz tzv ARBiH, 13-godišnjeg Željka Mašića koga unakaziše u zbjegu kod Čajniča. Duboku uzdahnu profesor, strese se od pomisli kakvu bi istoriju učili, kako bi kao narod propali. Uze đačke radove i svima, redom upisa petice, zaslužio je svaki koji je makar i red napisao o pravdenoj borbi srpskog naroda.

Probudite se Srbi jer košmar u koji nas uvlači dio međunarodne zajednice i naše komšije, vodi nestanku.

Gvozden Šarac

3 KOMENTARA

  1. Hm,hmm..to je,opsta krvna slija,deca ce da deklaju na izust,o Cici,Nedicu,Ljoticu..“ Pa na ovamo“, a ustupak je ucinjen Ivica Dacic,nije uklonio tablu Acif efendije..pa,ko u onom vicu “ do Banja Luke,ako guzica izdrzi“

  2. Hvala na tekstu Gvozdene
    Molim se Bogu da nije kasno, jer da bi se vratilo sve na svoje mesto moramo isponova da krečimo.

    P.S. Nadam se da nisam u pravu.

    • Vjerujem da nije kasno,vjerujem da je vecina Srba svjesna svoje proslosti,da razumije sadasnjost,da je spremna za buducnost,vjerujem zbog svoje dvoje djece,hvala i pozdrav.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime