KiM između “mita” i stvarnosti

0
1273

Oteto, okupirano ili “predato” Kosovo

kosovo poljeKosovo i Metohija je od 1389 godine postalo mitsko svetilište nacionalnih ciljeva, oslobođanja, narodne sabornosti i i nacionalnog dostojanstva. Vekovima Kosovska bitka je bila duhovna energija za jačanje patriotizma i očuvanja pravoslavlja, ali i srpske državnosti. Već dugo Kosovo je počelo da gubi duhovnu vertikalu u srpskom narodu, i danas je Kosovo “oteto” od Srbije i okupirano od strane NATO, i postalo “hibridna” i “neuspela” država koju Srbija ni u jednoj opciji ne može da prizna ili će biti pritiscima da je ipak prizna preko vlasti u Srbiji. Ono što je oteto kroz nasilje i silu teži da bude kad tad vraćeno. Tako je Srbija učinila u Balkanskim ratovima 1912-1913 godine kada je Kosovo oslobođeno od Otomanske imperije. Kosovo je vekovima bilo i “mit” , duhovna vertikala, ali i istorijska i politička i državna realnost. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izražava nameru da otvori “unutrašnji dijalog” po pitanju Kosova i Metohije, uz sve naše razlike, bez predrasuda, a poštujući Ustav Srbije. Predsednik Vučić kaže: „Moramo da budemo otvoreni, da se oslobodimo mitskog pristupa, ali i olakog davanja onoga na šta imamo svako pravo. Naš unutrašnji dijalog po tom pitanju možda je i važniji od onog koji treba da vodimo sa Albancima”. Unutrašnji dijalog je stvar nacionalnog jedinstva i opšte političke saglasnosti i konsenzusa. Kosovo je sada predmet i međunarodne poltike i interesa i Albanije, SAD, EU, NATO, ali i rezolucije 1244SBUN. Nacionalni konsezus je dogovor kako očuvati ili poništiti deo državnosti Srbije na Kosovu i Metohiji.

Kako priznati Kosovo na “meki način”?

Kosovo je istorijski i duhovno mit i od njega ne treba bežati kao deo nacionalnog pamćenja, jer svaki narod ima svoj nacionalni, istorijski ili politički mit. Od države i unutrašnje snage nacije racionalizuje se se „mitska slika” kao arhetip od političke realnosti. Rasim Ljajić, potpredsednik vlade Srbije smatra da Srbija treba da se se oslobodi zabluda i krajnosti. Minstar Ljajić kaže “Jedna krajnost je da je Kosovo mit, a druga krajnost je da je Kosovo parče izgubljene zemlje”. Oslabađanje od mita je poništavanje svoje istorije i kolektivnog pamćenja. Kosovski mit je vekovna snaga srpskog naroda i ona ne smeta državnoj politici da se bori za nacionalne interese i ciljeve. Drugi deo nacionalne strategije je da je Kosovo suviše “skupo” da bi se tretiralo kao “parče izgubljene zemlje”. Mirenje sa gubitkom dela svoje teritorije, države i indentiteta i svega onoga što je na njoj je oblik nacionalne i političke ravnodušnosti, defetizma ili nacionalne kapitulacije i prodaje nacionalnih interesa. Zabluda kako kaže ministar Rasim Ljajić da podela Kosova može da bude rešenje, jer je ona zakasnela i mogla bi da bude izvedena samo dogovorom velikih sila ili novim konfliktom. Ministar Ljajić smatra da je “Zabluda i da u našu korist možemo da održavamo stanje zamrznutog konflikta, zato što vreme u ovom slučaju nije saveznik Srbije, a još manje Srba na Kosovu i Metohiji. Ministar Ljajić kaže da razgovori o konačnom statusu Kosova u ovom trenutku nisu realna opcija zato što ovakva, slaba, međunarodna zajednica za to nije sposobna, a javnost za to nije spremna”. Zamrznutih konflikta u svetu ima mnogo i oni su po pravilu okidač raznih interesa da se sukobi obnove ili se vrši pritisak na pronalaženje rešenja.

Da Vas podsetimo:  Kosovo je Srbija, to odzvanja u srcu svakog Rumuna

Danteovi krugovi “nacionalnog” pakla?

Šta predalaže dr Rasim Ljajić kao uticajni potpredsednik vlade Srbije i „glasnik” vlade i Predsednika Srbije? Miinstar Ljajić kaže “Zato kao rešenje mi predlažemo opciju normalizacije bez priznanja“, koja bi se odvijala na četiri nivoa. Prvi nivo je ekonomski, što znači da bi trebalo da razvijamo sve vidove ekonomskih odnosa sa Kosovom. Drugi nivo pretpostavlja otvaranje razgovora o statusu Srba na Kosovu, statusu srpske imovine na Kosovu, kao i srpske kulturne baštine na Kosovu. Treći nivo su razgovori o članstvu Kosova u međunarodnim organizacijama, bez članstva u Ujedinjenim nacijama. Ali, uz jasne benefite koje bi Srbija imala za davanje saglasnosti za to. Četvrti nivo, uz realizaciju prethodnih, jesu razgovori o konačnom statusu. Ovo što govori dr Rasim Ljajić je suštinski ublažni deo zahteva za poglavlje 35 pristupanja Srbije EU, a to je normalizacija odnosa ili prihvatanje državnosti Kosova bez priznanja Srbije i članstva Kosova u UN ali ne i u EU ili NATO. Ovde je reč o „mekom” priznanju Kosova kao države. Svi vidovi ekonomskih odnosa sa „državom“ Kosova podrazumeva i priznanje zakona „države” Kosova u sferi ekonomije, trgovine, carina kao sa svakom drugom državom. Status Srba na Kosovu uređen je rezolucijom 1244SBUN koji se sve manje tretira. Srpska odnosno državna ili privatna imovina već je privatizovana ili „nacionalizovana” i pod kontrolom je i stranih kompanija i vlada. Srbija bi preko „arbitraže” u međunarodnom sudu morala da potražuje svoju imovinu ali uz tretiranja Kosova kao države. EU i poglavlje 35 za pristupanje Srbije traže da Kosovo može biti u EU, NATO. Ili na nižem nivou u-UNESCO. Interpol i drugim organizacijama koje se daju državama. Samo ostaje sporni status u UN, što u konačnoj koncepciji međunarodnih odnosa danas i više nije presudno. Dakle ovo što govori dr Rasim Ljajić, a misli i predsendik Srbije i sadašnja vlada je deo tog “unutrašnjeg” dijaloga na putu za poglavlje 35 i punu normalizaciju Beograda i Prištine.

Da Vas podsetimo:  Ponižavanja i zajebavanja građana…

Tomislav Kresović

www,vidovdan,org

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime