Kosovo – izgubljeno i u predizbornoj kampanji

0
781

a81be93940358242d9413bf4993a8f7f_LKoalicija Dveri-DSS, navodno je objavila kartu Srbije bez Kosova i Metohije i, naravno, napadnuta je kao nepatriotska, izdajnička. To je bio dan kada je Kosovo konačno pomenuto u izbornoj kampanji. Onda su usledila saopštenja u kojima se pominju nezavisni mediji. Ali, ruku na srce, i ne samo u Srbiji, uvek je neko od nekoga zavisan: novine od budžetskih sredstava, od projekata kojima država podržava medije, male države zavisne su od velikih, predsednici vlada, posebno malih zemalja, od velkih zemalja, finasije od MMF-a, suverenitet i teritorijalni integritet od EU i NATO, ministri od predsednika, direktori od vlade i ministara, ili opštine, učenici od nastavnika, nastavnici od direktora, radnici od direktora ili vlasnika, poljoprivredno zemljište i carine od propisa EU, Srbija od dobre volje činovnika EU i ambasadora velikih sila, novinari od urednika, urednici od nekog drugog, vlasnici od građenja prijateljstava i prilagođavanja… Jednostavno, nema kraja zavisnosti.

Da nije bile te “karte Srbije bez Kosova”, u šta ne verujem, Kosovo niko i ne bi pomenuo kao Autonomnu pokrajinu Srbije. Ako mu izgovore kojim slučajem ime (Kosovo), ne izgovare mu prezime (Metohija), a svi znaju da jedno bez drugog ne ide, jer je reč o dokazivanju identiteta. Govori se o Kosovu, o predsedniku i Vladi Kosova, ministrima, razgovara se sa njima i dogovara, potpisuju važna dokumenta, pa čak nema ni navodnika. Tu i tamo, neko kaže nešto o lažnoj državi, koja to, posle Briselskih dogovora, više nije. Ima sve atribute jedne države, od uspostavljene granice, carine, školstva, zdravstva, policije, vojske, svečane garde, ima ambasade više od stotinu država koje su ovu državu priznale kao sebi ravnopravan međunarodni subjekt. Nije još u Ujedinjenim nacijama, ali ni to nije isključeno, jer će se i to kad-tad dogoditi. Na prste se mogu izbrojati srpske paralelne strukture, koje se jedna po jedna ukidaju, a umalo da se ukine i Univerzitet, da se kojim slučajem inicijativa o tome nije poklopila sa izborima.

Da Vas podsetimo:  Kako je Željko Mitrović zavoleo Zapad?

Tako Kosovo više nije ni tema ove izborne kampanje. One partije koje su ga svih ovih godina pominjale, one to i sada čine, pa tako i DSS-Dveri, pa je tako nastao i njihov navodni spot “bez Kosova”. Na Kosovu su se nekada gradile političke karijere, na Kosovu i oko njega i srpskog naroda, dizali su se rejtinzi stranaka, izuzev onih koje o tome nisu ni govorile, ni tada ni danas. One su ostale dosledne. Tu su se dobijali izbori. Danas, je glavno biti evropejac, grabiti ka Evropi, razvijati se ekonomski, svejedno da li sa smanjenjim ili povećanjem penzija. Danas je važno pretiti da penzija neće biti, da poštar neće zvoniti ako se ne glasa za PUPS, kao da su penzije oduvek zavisile od Krkobabića, i kao da od njega zavisi da li će ih biti ili neće biti. Važno je govoriti o prijateljstvu, o poverenju, podrškama i pohvalama. A Kosovo – ono se rešava u Briselu i ništa ne zavisi od Srbije. Jedino što je od te, nekada najskuplje reči ostalo, samo je da se veruje u reč političara da “Kosovo nikada neće priznati”, ili da “to od njih niko nije tražio”. Kosovo je za nekoga tema, onako usputna, od izbora do izbora, kada se tamo ode u posetu, da se ohrabri narod. Nije dobro govoriti ni o Rusiji, koja je danas uz Srbiju sa Kosovom, ali ni to ne zavisi od ove, nama prijateljske zemlje. Nekada je bilo “I Kosovo i Srbija”, zatim Kosovo i Evropska unija, pa Kosovo–EU, Rusija, pa i istok i zapad, i u tom lutanju, konačno će onaj ko bude na vlasti i ko bude odlučivao, morati da se opredeli.

Da Vas podsetimo:  Može li država bez obrazovanja?

Nedavno je bila inauguracija predsednika Kosova, kako su mnogi mediji predstavili ovaj događaj. Ali, kada se oni čitaju ili slušaju, kao da su na inauguraciji bili samo hrvatski i predsednik Albanije. A bilo ih je više od stotinu, gotovo 1.200 zvanica. Među njima, sve naši prijatelji.

Kao što se prećutalo ono što je Sulejman Ugljanin rekao, kada je pozivao posmatračke misije UN-a i ko zna koga sve. Državnog reagovanja nije bilo, samo informacije i po neki komentar. Ali, država nije reagovala. Nije htela da kvari prijateljstvo, valjda Bošnjaka i Srba, iako nije o tome reč. Reč je o jednom čoveku koji prima platu od iste države na koju je sasuo drvlje i kamenje. To je moralo da prođe bez reagovanja, a šta misle Bošnjaci, pokazaće predtojeći izbori. To ćemo videti, ali smo videli još poodavno da “Sandžak” ima svoje prijatelje, a to, mora se priznati, daje vetar u leđa pojedincima, koji je duvao i mnogo ranije. Niko se nije zbog toga zabrinuo. Mi smo i ovim pokazali da smo u demokratiji prevazišli mnoge demokratske zemlje, od kojih i danas učimo šta je demokratija, koje nas uče da zaboravimo prošlost i okrenemo se budućnosti. Zar bačena atomska bomba na Japan nije prošlost. Ali, oni to ne zaboravljaju već gotovo 70 godina. Nama u Srbiji se govori da prošlost zaboravimo, a niko ne pita želimo li i može li neko da zaboravi NATO bombardovanje, smrti, rušenja. Često i previše se oboljeva od uranijuma koji je bačen na zemlju. To i da hoćemo da zaboravimo – ne možemo. Broj obolelih od najteže bolesti je povećan, a to će nas pratiti još tri miliona godina, ako preživimo. Ali o tome ne govorimo. Možda je i to demokratija, možda i to da li ćemo nešto reći ili ne, ne zavisi od nas.

Da Vas podsetimo:  Zločinačka uloga Nemačke na prostoru Srbije

Nezavisnih nema. Danas, u eri sveopšteg napretka, kompjutera, čipova, tehnika, nije teško dodavati, docrtati, montirati. To se događalo. Ali kako će se to predstaviti zavisi od drugih, sa ili bez, kao zver ili lepotica, kao neprijatelja ili prijatelja, evropejca ili lažnog patriotu. Sve je lako. Nacrtaš, sastaviš, obojiš i gotovo. Samo, neko to treba da primeti. Neki i jesu. I to je bila zgodna prilika da se konačno pomene Kosovo. Iako je takvih slučajeva bilo, jer se takve karte Srbije bez Kosova nalaze i u raznim brošurama, mnogih naših prijatelja. Ali je u svemu valjda važno one koji drugačije misle svrstati na istu stranu, “dokazati” da se džaba predstavljaju kao patriotska stranka i da varaju.

A da narod misli jedno, a njihova rukovodstva drugo, pokazao je turski glumac, koga mnogi pamte kao Bali bega, kada je na prištinskom aerodromu rekao da mu je drago što se nalazi u Srbiji. To je sasvim sigurno mnoge podsetilo gde je Kosovo stvarno nekada bilo. Na to je u izbornoj kampanji, gde na trgovima i skupovima govori o svemu i svačemu, morao da ih podseća stranac, čija je zemlja prva priznala Republiku Kosovo.

Zejnel-Zejneli

Zejnel Zejneli

Vidovdan

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime