Kuda ide ovaj svet

0
1800

Jedan naizgled manje atraktivan događaj mogao bi da pokrene lanac ozbiljnih globalnih promena. Bela kuća je 17. septembra 2018. izdala saopštenje da je predsednik (Tramp) naložio Kancelariji direktora nacionalnih obaveštajaca i Sekretarijtu pravde (uključujučujući FBI) da obezbede trenutno skidanje poverljivosti sa predloga spacijalnom sudu i izveštaja FBI o razgovorima u vezi sa istragom o Rusiji, kao i da bez redakcije objave sve tekstualne poruke vezane za istragu o Rusiji visokih funkcionera FBI uključenih u tu istragu. Na moguće radikalne posledice ovog naloga ukazuju njena pozadina i predistorija.

Do sada je predsednik Tramp prilično defanzivno prihvatao neprijateljsku kampanju svojih obaveštajnih birokrata. Da li je verovao da će ga posle izborne pobede režim neoliberala poštovati, ili da će ga nevinost štititi od korumpiranog obaveštajnog sistema, ili je bio pod pritiskom republikanskog okruženja, teško je oceniti. Činjenica je, a posebno kad je dopustio da ostane bez svih savetnika koji su bili sa njim u kampanji, da nije bio pripremljen za političku kampanju usmerenu da ga svrgne po svaku cenu, bar ne na fanatičnu upornost i rešenost. Trampova sreća bila je u tome što je on verziran zabavljač, izraženog ega, koji uživa da se njegovo ime stalno pominje (a iz iskustva zna da je povod manje bitan od prilike), a nesreća zaverenika u tome da su ga u gnevu zbog gubitka vlasti napadali neprestano, čime su ga držali u žiži javnosti i hranili ego.

KOMPROMITACIJA OBAVEŠTAJNIH SLUŽBI

U toj kamppanji najveću kompromitaciju doživele su obaveštajne službe države koja važi za primer demokratije. Iz tužbi koje su podnete protiv Trampovih bliskih saradnika (Papadopulos, Manafort i Flin), vidi se da nema ničega što oni mogu svedočiti o navodnom povodu kampanje protiv Trampa – ruskom mešanju u izbore – što bi ovoj konstrukciji dalo težinu. Tako je postalo jasno da se obaveštajno-bezbednosni sistem služi provociranjem tzv. samoodržavajućih informacija koje koriste za razrađivanje priče u javnosti.

Sada je Tramp istupio kao šef izvršne vlasti i naložio podređenima, telu nadležnom za usklađivanje i koordinaciju rada obaveštajnih službi, resornom sekretarijatu i agenciji nadležnoj za bezbednosno-informativne i istražne poslove, da javnost obaveste o svojim podacima na osnovu kojih je stvorena fama protiv njegovog izbora, što do sada nisu uspeli da izdejstvuju resorni komiteti predstavničkog tela. Ovaj potez ima dva bitna aspekta. Prvo, manje od dva meseca pred predstavničke izbore, Tramp je izvukao predizborni adut kojim preti da drugu stranu razobliči kao kabalu. Drugo, još važnije, podriven je zid tajni oko moćnog bastiona proizvodnje laži u funkciji sistemske korupcije i represivne vladavine, naviknutog na nedodirljivost.

Da Vas podsetimo:  Nova priredba lažnih bogova u Davosu

Uzdrmavanje najmoćnije obaveštajne fabrike laži moglo bi nepovratno da pokrene globalni proces. Nisu tu bitni sluge i korisni idioti režima, već ono što bi njihovo razobličavanje moglo da otvori. S tim u vezi, valja se podsetiti da početni podatak o „ruskom mešanju“ datira iz aprila 2016. godine. Plasirala ga je Centralna obaveštajna agencija (CIA). U međuvremenu, vrh tada vladajuće Demokratske partije naručio je od privatne firme kompromitujući materijal o opozicionom kandidatu, Trampu. Taj materijal FBI je iskoristio da procesno validira početni podatak CIA, podnoseći preko Sekretrijata pravde predlog specijalnom sudu (FISA) za nadzor jednog od Trampovih saradnika (Kartera Pejdža), kao i da u njegovom izbrnom štabu angažuje živog izvora (Stivena Halpera).

Dakle, nadležni organi su službene radnje zakonom predviđene za borbu protiv terorizma i delovanja stranih obaveštajnih službi preduzeli u izbornom štabu opozicionog kandidata, bez svojih dokaza (osim dosijea koji je vladajuća klika kupila). Predsednički kandidat Tramp pritom nije bio upozoren da u svom štabu ima nekoga ko radi za stranu državu. O preduzetim merama i metodima, s obzirom da se insinuira uticaj glavnog geopolitičkog rivala i da se preduzimaju u okviru izborne kampanje, morao je biti obavešten tadašnji šef izvršne vlasti, demokrata, Barak Obama. Na to ukazuje i jedan od vodećih ljudi kompromitovanog obaveštajnog sistema, bivši šef nacionalnih obeveštajaca Džejms Klaper: „Obama je počeo tajno praćenje“.

Ako je tako, nalog za skidanje oznake tajnosti sa dokumenata na osnovu kojih je pokrenuta hajka protiv predsednika može da pokrene javno razobličavanje prirode bulumente u obaveštajnim službama, koje su servisirale vladajući establišment protiv nekoga ko je njihova politička opozicija. Takvo otkriće bi eksponiralo da je čak i Amerika bila pod režimom spremnim na represiju i totalitarizam samo da održi sve poluge moći.

U predizbornom periodu Obama je morao biti zabrinut zbog objavljenih mejlova kandidatkinje koju je Demokratski nacionalni kongres nametao a on morao da podržava, Hilari Klinton. Dok je bila državni sekretar u njegovoj administraciji, ona je koristila privatni server (kako se ispostavilo kineski). Sumnju pobuđuje izjava Obame da to nije znao, što je čudno kad se (sada javno) zna da je poruke na njen mejl je slao pod pseudonimom. On je, po logici stvari, morao činiti sve da ublaži negativne strane koje je opozicija mogla da iskoristi. Ako se zna da su obaveštajne službe i demokrate imali kontrolu nad vodećim medijima, industrijom zabave i naučnom zajednicom, Obami je preostao četvrti stub informativnog uticaja – kontrolori kiber (sajber) prostora.

Da Vas podsetimo:  Nadgrobnici – jedini „javni“ prostor za ćirilicu i nacionalne zasluge

Sudeći po tome da su tehnološki giganti Silikonske doline suzbijali naloge i prisustvo desnice, a da ih danas čak i ukidaju bez formalnog postupka i transparentnog osnova, teško je poverovati da je to slučajnost. Razlog za to nisu mogli biti stavovi Trampa, već ostanak režima demokrata, čemu je sve bilo podređeno. Ako se i to ispostavi kao tačno, odnosno ako se ispostavi da se radi o mreži sa globalnim domašajem, sumnja bi pala na partnere takvog režima po svetu.

Običnog čoveka mora da zabrine ako se država koja ima ulogu svojevrsnog globalnog policajca pretvorila u bastion prikrivenog represivnog režima koji krši ljudska prava, demokratska pravila i slobodu govora. Taj režim je inicirao brojne obojene revolucije i svrgavanja režima, pozivajući se na vrednosti za koje se sada ispostavlja da su ih možda sve vreme kršili u sopstvenoj zemlji. Kakve onda mogu biti nove vlasti koje su instalirali po svetu?

Taj režim je udomio i republikanske jastrebove (neokonzervativce). Radi se o grupaciji koju je politički predvodio Džon Mekejn, čiji je prijatelj i saveznik Džon Bolton, koji danas vrši funkciju Trampovog savetnika za nacionalnu bezbednost. O tome da ovi ljudi vide svet kao svoju prćiju u kojoj im je sve dozvoljeno (poput Mekejnove operacije stvaranja ISIS-a tokom rata protiv terorizma) svedoči izjava Džona Boltona da je Međunarodni krivični sud „opasan“ (po američke interese). Razobličavanje obaveštajne bulumente moglo bi da osvetli ulogu državne sekretarke Hilari Klinton i šefa CIA Džona Brenana u podršci terorizmu, ali, još važnije, i komplot sa britanskom dubokom državom, odakle je CIA i započela kampanju protiv Trampa. Ovo, čak i ako se sve ne otkrije odmah, više neće biti lako skrivati od istraživača.

LAKIRANI POREDAK ZLA

Trampov nalog mogao bi da motiviše i globalne vrednosne promene. Prvo, vezano za fenomen da se svi koji bi da žive slobodno od svog rada, da se posvete sebi, svojoj porodici, zajednici i tradicionalnim vrednostima, danas nazivaju populisti. To ukazuje da se politička vrhuška, nastala krajem 20. veka, izrodila u otuđenu upravljačku elitu. U SAD danas takvi ne mogu i ne žele da prihvate da ih birači neće. Ukoliko budu ekponirani kao represivna globalna elita, teško će proći njihova predstava o potrebi ekspertske vladavine nad „nazadnim“ populizmom. Suština je da demokratska vlast mora da uživa saglasnost podređenih, a tu saglasnost ne mogu proizvoditi prikrivni elementi, već informisana javnost.

Da Vas podsetimo:  Nemačku i sigurne poslove zamenili za život u Krnjeuvama

Drugo, u ekonomskoj doktrini današnji svet je podređen isključivo finansijama. Tako su SAD i EU, a po ugledu na njih i ostale države, dale moć emisionim institucijama, bankama, odnosno kontrolorima novca. Ignoriše se ekonomska zakonitost da realnu ekonomiju ne pokreću finansije, već rad, zemljište i prirodni resursi, kapitalna oprema i preduzetništvo (kreativnost).

Treće, u vraćanju istorijske perspektive, koju neoliberalni globalizam relativizuje. Danas je ogoljen duh neljudskog. Trenutno se u svetu odvijaju velike tragedije, a klike u senci samo vrebaju kako da ih iskoriste za svoje lične interese. Primer savremenog uspešnog čoveka, Džef Bezos, vlasnik Amazona i Vašington posta, zgrće bilione, dok 10 odsto njegovih radnika koristi markice za hranu. Oni koji prezadužuju države žive raskalašno od imovine koju su stekli dok su uništavali zemlju i građane.

Sve to globalistički mediji prećutkuju. Oni samo okupiraju informativni prostor lažnim narativima i propagandom, zbog čega niti uživaju poverenje niti imaju gledanost, ali glume da veruju da imaju publiku i da im ta publika (od koje više ne žive) znači. U nastojanju da se sistem zla održi na površini, prekoračene su granice normalnog. Postalo je očito da retorika i lažne vesti služe za nametanje teme; njihovim upornim plasiranjem okupira se svest i suzbija kapacitet za prepoznavanje istine.

Ljudi se, u samoodbrani, spontano povezuju pred preostalim linijama odbrane – nacijom i populizmom. Linije raskola su tržišna privreda, koju zagovaraju populisti, naspram otvorenog tržišta, koju zagovaraju neoliberali predvođeni Sorošem, te sloboda govora naspram političke korektnosti. Društveni inženjering pretvorio je uređene zajednice u elitističke posede u kojima praksa kompromituje vrednosti, liderstvo ideju demokratije, mrtvi glasači ideju slobodnih izbora, lažna predizborna obećanja ideju političke zajednice, a korupcija ideju pravne države. Sve to zarad sistema u kojem političari izvlače ličnu korist od davanja privilegija investitorima, a propagandu koriste da prikriju svoje niske porive. O tome je u SAD, najmoćnijoj sili takvog sveta, počelo da se govori. Ako se tamo promeni, u Britaniji – a ni drugde –više neće moći da se ćuti o lakiranom poretku zla.

Miroslav Stevanović
intermagazin.rs/Standard

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime