Kultura nekažnjivosti – od „Pande” do Olivera

2
1236
Oliver Ivanović/Foto: printskrin Youtube/N1

Potrebni su nam odgovori. Koji „kompletni idiot” je Olivera proglasio za neprijatelјa, a koji „kompletni idiot” se usudio da deluje na svoju ruku? Koje su to strane države umešane u ubistvo? Da li treba sakriti umešanost u ubistvo dve bratske države?

Oliver Ivanović (1953-2018)

Četvrti je mesec kako ne znamo ko su osumnjičeni za ubistvo Olivera Ivanovića. Na primeru Oliverovog ubistva vidlјiva je sva tragika srpskog naroda. Ona leži u kulturi nekažnjivosti koju Republika Srbija uporno neguje.

Kada god je sadašnja garnitura stranaka na vlasti, iščezavaju ne samo lјudi, nego i stvari i čitavi prostori. Nije zgoreg podsetiti se da su politički kameleoni, Aleksandar Vučić i Ivica Dačić, bili deo vlasti i kada je izvršen zločin u kafiću „Panda” u Peći, kada su na ulicama ubijani novinari i opozicionari, kada su braća Bitići misteriozno izvedena iz zatvora i strelјana, a sada i kada je ubijen Oliver. Zajedničko svim ovim slučajevima je obećanje najmoćnijeg čoveka u državi da će se ovi slučajevi razrešiti i obelodaniti istina. Naivni su to poverovali i posle mučkog ubistva Olivera, zaboravlјajući da nam je predsednik države rekao da za njega pravna država nije prioritet već pitanje Kosova i Metohije.

Suočavanje sa prošlošću podrazumeva prihvatanje činjenice da je mnogo onih lica srpske nacionalnosti koji su izvršili brojne zločine u ratovima tokom 90-ih godina HH veka koji su vođeni na prostorima bivše Jugoslavije. A koji su na slobodi i podložni ucenama. Imao sam priliku da vidim mnogo dokumenata prvog reda o tim zločinima, ali da upoznam i neke od izvršilaca tih zločina.

Republika Srbija je svojim građanima dužna brojne odgovore. Srpskom društvu je potrebna istina. Istina, iako bolna, vremenom postaje katarza. Srpskom društvu je potrebno da se obelodani iz kog kabineta je stigla naredba da se izvrši zločin u kafiću „Panda”, iz koje kancelarije da se ubije Oliver i iz koje uprave da se ubiju braća Bitići. Ubice su među nama. To znamo. A naši su i nalogodavci. Zato je celo društvo ugroženo. Svako od nas. Štiteći svoje zločince, ne vidimo kakvi smo tirani postali. Štiteći svoje zločince, dovodimo u opasnost sve nas. Jer, mete naših zločinaca i nalogodavaca nisu bili Ramuš Haradinaj ili Hašim Tači, već naši mladići u kafiću „Panda” i naš Oliver.

Da Vas podsetimo:  SRPSKA ISTORIJA: Komunisti krili zločine i pravili jaz između Srba i Rusa!

Potrebni su nam odgovori. Koji „kompletni idiot” je Olivera proglasio za neprijatelјa, a koji „kompletni idiot” se usudio da deluje na svoju ruku? Koje su to strane države umešane u ubistvo? Da li treba sakriti umešanost u ubistvo dve bratske države? Zato služi majka Srbija, da sakrije zločine izvršene nad srpskim stanovništvom na Kosovu i Metohiji. Ima u tome višedecenijsko iskustvo.

Oliver Ivanović je bio čovek koji nije pristajao na smeštanje u nečije kalupe. Hrabro bi od državnih organa bilo istupiti u javnosti i kazati istinu: „Da, Oliver je bio u sukobu sa Kancelarijom za KiM, jer nije želeo da uđe u ’Srpsku‘ listu. Da, mi smo naredili da se uhapsi i tri godine drži u zatvoru, slali mu žestoke momke na stan, pretili i uništavali imovinu. Ništa od toga nije pomoglo da se disciplinuje.”

Došlo je vreme da obrišemo imaginarnu granicu između srpskih i albanskih zločina. Zločin(ac) je zločin(ac). Nјegova vera, nacionalna pripadnost, starost ili bilo koje drugo lično svojstvo je sporedna stvar. Prvo smo lјudi, a tek posle toga pripadnici jednog naroda. Decu u porodilištima nam nisu krali drugi narodi, decu na pešačkim prelazima nam nisu gazili drugi narodi. Plašimo se da priznamo da su neki naši pripadnici ubijali civile u tuđim narodima? Građanima Republike Srbije decenijama je usađivana ona otrovom poškroplјena ideja poništavanja tuđeg bivstvovanja. Zato smo na ratove iz devedesetih godina gledali kroz jednu dimenziju, dok nam je izmicala ona druga. Međutim, vreme nam pokazuje da je bilo zala i surovosti i među srpskim vojnicima.

Štampa je moćna kad progovori, ali u domenu „naših” zločina uporno ćuti. Tako je u svim državama bivše Jugoslavije. Srpski mediji decenijama obmanjuju društvo da su srpski zločini izvršeni iz opravdanih razloga: ideala, nacionalnih cilјeva, osvete… Tuđi zločinci su nam privlačniji od naših, koji su po starom pravilu „manje” značajni. Malih i nevažnih zločina nema. Svi su vrlo veliki. Međutim, za Republiku Srbiju ništavne su samo žrtve. Republika Srbija je izneverila svoje žrtve, a ispunila očekivanja svojih zločinaca. Obistinili su nam se stihovi Vaska Pope:

Da Vas podsetimo:  Stiže odgovor na nasrtaje sa Zapada – Srbija se neće predati!

Ismejali smo pesmu,
uhvatili i vezali istinu
i tu je pod lipom preklali
”.

Srpska elita je za svoje zločine krivicu svalјivala na narod, a ne na svoje zločince. Zato nam je potrebna katarza. Neka se jaram odgovornosti prebaci sa naroda na njegove zločince. Neka se sramota svih nas skine osudama naših zločinaca. Međutim, u dobrom delu srpske javnosti još postoji nesaglediv nesporazum. Za taj deo javnosti, tuđe civilne žrtve su zasluženo stradale. Svakom zločincu se pronalazi alibi za ubijanje i pri tom dokazuje trivijalnost naših zločina. Koliko to zločina treba da bude izvršeno, pa da počnemo sa procesiranjem zločinaca? Naši zločinci nam izgledaju benignije od drugih. To ne znači da i jesu.

Bojim se da nas po pitanju ubistva Olivera čeka agonija i iščekivanje. Kao što je to bivalo kod svakog zločina koji je izvršila „bratska ruka”. Vreme će pokazati da ubistvo Olivera nije slučajno i da prethodi burnijim događajima. Ubistvo je došlo u trenutku kada je državi bila potrebna homogenizacija i strah. Nјegovo ubistvo je koristilo i drugim stranama. Svima, osim njegovoj porodici i njegovom narodu.

Sada je valјda svima jasno da nam se (ne)kultura (ne)kažnjivosti vratila kao bumerang dobačen drugima. Ubistvo Olivera Ivanovića je dokaz zašto kultura nekažnjivosti nije staza kojom treba hodati. Zato borba sa svojim zločinima mora biti nemilosrdnija od borbe protiv tuđih.

Bojan Đokić

stanjestvari.com

2 KOMENTARA

  1. Sve se zna.Vlast je ona ista kada su počela masovna ubistva,samo nema Miloševića,ostali su i sada vlast,kao u vreme kafea panda i sad Ivanovića.Prema tome,zna se nalagodavac,a oni znaju koga su poslaki da izvrši.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime