Lakoća praznih obećanja

0
1094

Razumni optimizam ne smeta i posustalu naciju je potrebno bodriti, ali u svemu mora biti mere

Otvarajući poslednju deonicu južnog kraka Koridora 10 predsednik Srbije nije odoleo da jedan objektivno važan i radostan događaj začini neutemeljenim obećanjem. Predsednik je izjavio je da će se „Srbija trkati sa svima i prestići mnoge koji su bili daleko ispred nas”. Predsednik nije naveo koje su to „mnoge države” koje Srbija namerava da prestigne, u čemu će ih prestići, niti kada bi se to moglo dogoditi. Ovo nije prvi put da predsednik daje ovako – poslužimo se eufemizmom – neobične izjave.

Ni ministar finansija, inače doktor ekonomskih nauka, nije želeo da zaostane u objavi radosnih vesti. On tvrdi da će Srbija, po procenama MMF-a i Svetske banke, biti dominantna ekonomija u regionu do 2023, te da se Srbija (po stopama rasta) više ne takmiči sa zemljama regiona, već je prešla na širi teren i takmiči se sa zemljama cele Evrope. Ovde nije jasno šta se pod „dominantnom ekonomijom” podrazumeva, šta će se to promeniti u narednih pet godina, i u čemu će to Srbija dominirati do 2023.

Ukratko, sve je nebulozno i u nagoveštaju, mada, mora se priznati, odlično zvuči. Srpski zvaničnici su, nema sumnje, regionalni lideri u ignorisanju činjenica i objavama optimističkih procena bez pokrića.

Bilo bi zanimljivo videti faktografsku podlogu na kojoj počiva optimizam najviših srpskih funkcionera. Kakvom se to ekonomskom alhemijom sa projektovanom, skromnom, godišnjom stopom rasta od četiri procenta stižu i prestižu ekonomije koje su Srbiji daleko odmakle?

Ako se poslužimo raspoloživim podacima i ekstrapolacijama MMF-a do 2023, u narednih pet godina Srbija neće preteći nikoga. Mereno BDP-om po glavi stanovnika, ispred Srbije će i dalje biti sve evropske zemlje koje su i danas ispred nje. Iza Srbije će i dalje biti samo one države koje su i danas iza nje – Albanija, Bosna i Hercegovina, Severna Makedonija, Moldavija i Ukrajina. U narednih pet godina, po projekcijama MMF-a, ništa se neće promeniti – Srbija će i za pet godina biti pri samom dnu Evrope, tačno tamo gde je i danas.

Da Vas podsetimo:  Kampanja u Srbiji: Kosovo donosi poene, EU je tema samo za "političke kamikaze"

Ako podatke i procene MMF-a projektujemo u daleku budućnost, Srbija bi mogla stići svog regionalnog konkurenta – Bugarsku – kada predsednik Srbije bude bio u dubokoj penziji. A ako predsednik bude želeo da vidi kako Srbija pretiče Rumuniju, na primer, moraće da se potrudi i da dobro prebaci stotu godinu. To bi, bože zdravlja, mogao biti i trenutak trijumfa – svi koji su skeptično gledali na sadašnje predsednikove procene ili im se smejali, shvatiće koliko su pogrešili, ako tada budu živi.

Ovakve vrste analiza koje sežu duboko u budućnost su, naravno, besmislene. Daleka budućnost ne može se predvideti ekstrapolacijom današnjih ekonomskih kretanja. Ali i tako besmislene projekcije, smislenije su od izjava koje daju srpski zvaničnici. Prethodne ekstrapolacije ilustruju tužnu sadašnjost Srbije i njeno veliko zaostajanje i za ekonomijama koje se malo čime mogu pohvaliti.

Nije prvi put da državni vrh najavljuje ekonomska čudesa koja se takoreći događaju, ili će se dogoditi već ove, ili najkasnije sledeće godine. Najavljena čudesa, nažalost, nikako da se dogode, a vlast neće uspeti da ih prizove dodolskim pesmicama optimizma.

Razumni optimizam ne smeta i posustalu naciju je potrebno bodriti, ali u svemu mora biti mere. Ono što vlast danas radi izaziva suprotan efekat. Moguće je da vlast ne razume stanje u kome je Srbija. Moguće je i da je digla ruke od ambicioznijeg razvoja i da je zadovoljna tavorenjem Srbije. Šta god da je razlog, izvesno je da vlast „stvarnu stvarnost” pokušava da zameni nekakvom boljom, imaginarnom.

Ako u takvoj stvarnosti vlast i može živeti (bar neko vreme), građani svakako ne mogu. To ignorisanje i negiranje stvarnosti smeta gotovo i više od lošeg života u njoj. Sa lošom stvarnošću se može živeti kad postoji nada, kada građani vide da je država na pravom putu i da se njom profesionalno upravlja. Ali, nada ne može opstati u ambijentu neistina i manipulacija. Talasi emigracije će se i zbog toga nastavljati, a sa svakim talasom šanse za ekonomski oporavak postaju sve tanje. Ekonomija ne raste upošljavanjem Kineza, raste kada se uposle njeni radno sposobni građani, a njih je svakim danom sve manje.

Da Vas podsetimo:  NEVEROVATAN USPEH ZA SRBE: Teodora i Stefan testirali dejstvo svog leka za rane u slučaju kad je telo u bestežinskom stanju!

Tvrdo i uporno odbijanje da se o srpskoj ekonomiji ozbiljno razgovara destimuliše i deprimira. Ne samo da vlast nema interesa da o ekonomiji ozbiljno razgovara, već ni opozicija ne pokazuje veliki interes da se ovom ključnom temom srpske budućnosti bavi. I tako već dvadeset godina.

Nebojša Katić
Izvor: Politika.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime