Merkelova se mora slušati

0
1091

MerkelKada se pročita donji članak Dojče velea, koji je, u stvari, izvod iz intervjua Edija Rame Frankfurter algemajne cajtungu, postaje sasvim očigledno ko vodi glavnu reč u Srbiji. Aleksandar Vučić je pokušao da odglumi jednog doslednog državnika, najpre dovodeći u pitanje dogovoreni susret sa albanskim premijerom Edijem Ranmom, a sve zbog incidenta sa velikoalbanskom mapom koju je na stadion Partizama (tokom fudbalske utakmice Srbija – Albanija) uneo brat albanskog premijera Olsi Rama, upravljajući bespilotnom letelicom putem mobilnog telefona. Srpskom poniženju nigde kraja. Rama se, kako iz donjeg teksta vidimo, zahvaljuje Angeli Merkel. Zašto? Pa zato što je ona pozvala Aleksandra Vučića u subotu (dok je ovaj „odlučivao“ da li da otkaže zakazani susret s Ramom) i jasno mu naredila da do njegovog susreta s albanskim predsednikom vlade mora da dođe. To jeste, da nije tako, zašto bi Merkelova zvala srpskog premijera baš u subotu (mogla je bar da sačeka nedelju), kada je ovaj jasno rekao da će preko subote i nedelje marljivo (udarnički) raditi, da bi mogao da donese odluku da li će primiti ili „uramiti“ Edija Ramu. Eto, srpskom premijeru se nije dalo da se ljudski „naradi“, onako kako je „izmenjenom svešću“ odnedavno „naučio“, i kako tome pokušava da „obuči“ i svoj „voljeni narod“.

D.G.

____________________

Rama: Postoji volja da se teškoće prevaziđu

Poruka iz Tirane: „Sto godina nakon početka Prvog svetskog rata na Balkanu se prvi put u zajedničkoj istoriji doživljava da nema ozbiljnih konflikata, a to je mnogo važnije nego sukobi tokom jedne fudbalske utakmice.“

0,,17231102_303,00

Frankfurter algemajne cajtung donosi intervju sa albanskim premijerom Edijem Ramom čije delove prenosimo.

Frankfurter algemajne cajtung: Gospodine premijeru, trebalo je da u sredu (22.10.) posetite Beograd kao prvi premijer Albanije u poslednjih 68 godina. U nedelju (19.10.) je premijer Srbije Aleksandar Vučić pomerio tu posetu. Shvatate li to kao odbijanje?

Da Vas podsetimo:  Voljena Srbija… Zagađena mržnjom i lažima…

Edi Rama: Mi smo se nakon dugog telefonskog razgovora usaglasili da to bude 10. novembar. Dakle to nije bilo odbijanje. Sigurno je da postoje teškoće, ali postoji i dobra volja da se one prevaziđu. Ono što se dogodilo nakon fudbalske utakmice u Beogradu pokazalo je koliko je labilan mir u našem regionu i koliko je lako vratiti se starim navikama. Sto godina nakon početka Prvog svetskog rata mi na Balkanu prvi put u našoj zajedničkoj istoriji doživljavamo da ne postoje ozbiljni konflikti, a to je mnogo važnije nego sukobi tokom jedne fudbalske utakmice.

Proteklih sedmica podmetani su požari u objektima u vlasništvu Albanaca u Srbiji i u Crnoj Gori. Da li treba računati sa daljom eskalacijom situacije?

Ono što se dogodilo na stadionu u Beogradu kada je 30.000 gledalaca horski vikalo „ubij Albanca“, i ono što se posle toga dešavalo brojnim albanskim građanima u Srbiji, pokazuje koliko je teško osigurati postignuti mir. Duboko sam zahvalan nemačkoj kancelarki Merkel jer je prva shvatila koliko je za Evropu važan mir na Balkanu.

U Beogradu, ali i u drugim susednim zemljama strahuje se od Velike Albanije koju bi činili Kosovo, Albanija i Albancima naseljena područja na jugu Srbije, Crne Gore i severne Grčke. Činjenica je da albanske stranke u tim područjima dobijaju sve veću podršku. Kakav je stav albanske vlade prema velikoalbanskom nacionalizmu?

Velika Albanija je u prvom redu prastari strah Srbije koja se povremeno pojavljuje i u susednim zemljama ili koju spominju jedan ili dva strana novinara koji veruju da su otkrili veliku istinu ako govore o Velikoj Albaniji. Ali već tu se priča završava. Velika Albanija nije naš projekat, baš kao ni komadić tkanine sa albanskim simbolima, sa našom zastavom ili zastavom bilo koje druge Albanije, koji je leteo iznad beogradskog stadiona, a što smo, navodno, mi isplanirali. Takođe nije tačno da jačaju velikoalbanske stranke. U Albaniji postoji stranka koja ide u tom pravcu, ali ona nikada na parlamentarnim izborima nije dobila ni jedan odsto glasova i izgubila se kao kap soli u vodi. Naš stvarni projekt je velika Evropa, a ne velika Albanija. Dozvolite mi da vas podsetim: Albanci u Albaniji, na Kosovu, u Makedoniji, u Srbiji, u Crnoj Gori, u Grčkoj nikada nisu bili problem za druge, već su, naprotiv, uvek nastojali da drugi ne budu problem za njih, da ih ne proteruju, da ih ne marginaliziraju ili diskriminišu na etničkoj osnovi… Velika Albanija je mit koji održavaju oni koji taj mit žele da koriste protiv Albanaca.

Da Vas podsetimo:  Batić Bačević: Hrvatsko-crnogorski čas istorije na brodu Jadran

DW

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime