Mila Alečković: Emanacija lične pohlepe i kolektivne zbunjenosti

5
3394

U petak, tačno u podne, u prostorijama UNS-a održana je konferencija za štampu, na kojoj se objavila kandidatura Mile Alečković za predsednika Republike Srbije. Kao jedan od glavnih razloga zbog kojeg je Mila odlučila da se kandiduje na mesto predsednika Srbije, navodi se njena želja da se „napuni državna kasa, a ne lični bankovni račun“. Odmah, u startu, takva njena „želja“ deluje groteskno, pošto je svakome jasno da Mila nema nikakve šanse da na najavljenim predsedničkim izborima dobije barem minimalni procenat glasača. Ili, tačnije, za Milu će glasati možda onaj broj ljudi koji se nalazi u pokretu „Otadžbina“, a koji su sa njom zajedno nastupili na pomenutoj konferenciji za štampu. Ako se tome doda i to da Mila tvrdi da su izbori ovog puta zasnovani na „krađi srpskog budžeta“, tada nije jasno šta će ona uraditi sa novcem koji će na ime kandidature primiti iz tog istog budžeta. Da li će deo tog „pokradenog“ novca (koji joj pripada po zakonu) zadržati, ili će, kao član „poštene srpske inteligencije“ odbiti da ga primi?

2017-03-04_002122Da bi se fascinirala srpska javnost, naročito ona neuka, Mila je zamislila da se „gromoglasno“ obrati „domaćoj i svetskoj javnosti“. Pitanje je, naravno, kako će se Mila obratiti barem domaćoj javnosti, pošto na promociji njene kandidature nije bilo nijednog novinara, osim kamera UNS-a i internet prenosa uživo. S druge strane, oni retki radoznalci, koji su njen nastup pratili, morali su biti prilično zbunjeni, kada je Mila, nakon kratkog uvoda na srpskom, nastavila da se obraća „strancima“ (ne zna se kojim). Najpre je to učinila na francuskom jeziku, kobajagi, da bi obavestila „svetsku javnost“ na „svetskim jezicima“ (koje, eto, ona zna i govori). Nakon što je pročitala tekst na francuskom, na isti način pročitala je i englesku verziju tog teksta i, konačno, „najvažnije“, učinila je to i na ruskom. Osim solidnog francuskog, čitanje teksta na engleskom bilo je na nivou jednog prosečnog srpskog srednjoškolca (solidna četvorka), a onaj na ruskom jedva da je zaslužio prelaznu ocenu (više je „udarao“ na slovački). Da bi se uštedelo vreme, Mila je odustala da najavu svoje kandidature pročita na nemačkom i španskom jeziku i time dodatno pokaže onu svoju vanrednu „poliglotnu veličinu“.

Da Vas podsetimo:  Đoković: Da ne dolazim iz Srbije, odavno bi me dizali u nebesa

Samo čitanje pomenutog teksta, koje se svelo na kritiku neočekivanog skraćivanja vremena za  kampanju i teškoća oko pribavljanja 10.000 potpisa (putem notara) u jednoj nedelji (o čemu inače trenutno bruji cela Srbija), trebalo je da ukaže na „visoko obrazovanje“ i „vanredni intelektualni potencijal“ ovog kandidata, koji, eto (za razliku od drugih pretendenata na srpski „tron“), „govori svetske jezike“ i „razume svetske tokove“.

Jedna od stvari koja je ovde bila posebno zbunjujuća, jeste činjenica da je Mila potvrdila da ona i pokret „Otadžbina“ nemaju problema oko onih 10.000 potpisa građana, što je veoma čudno. Naime, Mila je najpre konstatovala da notari u Srbiji nisu u stanju da odrade „fizički, matematički, po zakonima koji važe u kosmosu(!)“ sav posao oko potpisa u šest radnih dana. Otuda i logično pitanje, kako je moguće da Mila i „Otadžbina“ prikupe sve potrebne potpise za svega nekoliko sati (u petak do podneva), ako i sami tvrde kako je to nemoguće fizički obaviti za šest dana? Ako se tome doda i Milina tvrdnja da većina kandidata na ovim izborima služi režimu, da bi se glasovi odvukli na neke „besmislene strane“, tada nije jasno gde ona sebe tu vidi. Zar uistinu veruje da je njena kandidatura „smislena strana“? Ako tako misli i veruje, onda se moramo ozbiljno zapitati kolika je njena sposobnost da racionalno razmišlja. Ipak, neće biti da je Mila tu u tolikoj zabludi.

Iako je Mila poznata po tome što o sebi pokušava da izgradi imidž jednog vrhunskog intelektualca, iz njenog psihološkog profila oduvek je izbijala velika nesigurnost, pošto podsvesno shvata da nije, niti će ikada biti to što bi želela da bude. To je i razlog zbog kojeg se ona neprestano poziva na „intelektualce“, profesore, doktore, akademike, na hiljade takvih „veličina“, koje njoj, navodno, pružaju svesrdnu podršku. Otuda, pored „ukradenog novca“ građana Srbije, koji je u ovom „izbornom“ času Mili od primarnog značaja, tu je i njena narcisoidnost, koja u ovakvim prilikama kod nje maksimalno dolazi do izražaja.

Da Vas podsetimo:  Stiže odgovor na nasrtaje sa Zapada – Srbija se neće predati!

Pokret „Otadžbina“, po rečima članova tog pokreta (Đokić, Babić, Petrović) , još nema program, iako je Mila prethodno rekla da „imaju detaljan program“. Zoran Đokić je čak mudro zaključio, da, iako programa i plana još nema, ima da ga bude, jer „će ga svi zajedno sačiniti“. Koji svi, ostalo je nejasno, ali je Đokić na kraju „filozofski“ zaključio, da „ne može biti da ne može“. To jeste, „Otadžbina“ i Mila imaju detaljan program o tome kako će taj detaljan program biti uskoro sačinjen, a sve uz pomoć „osvešćenih narodnih masa“.

Ako se ovom predsedničko-kandidatskom galimatijasu doda i zvezdani plač nad srpskom gorkom sudbinom izvesnog „astrologa“ Božidara Popovića, dobija se slika jednog totalnog političkog amaterizma i psihološkog ambisa u kome se odmerava sudbina naroda i onih preko 450 miliona dinara, koji su, po Milinim rečima, „ukradeni iz budžeta Republike Srbije“. Naravno, ne treba zaboraviti da deo od onih silnih miliona, koji su namenjeni za izbore, ide na račun Mile i mile joj „Otadžbine“.

Konačno, čitava ova priča o kandidaturi veoma je nesvakidašnja i dosta je sumnjiva. Mila je pokušala da napravi paralelu između njenog političkog angažovanja i Marin le Pen, s jedne strane, da bi to sve potom povezala sa Jelenom Anžujskom i potrebom da Srbija konačno dobije ženu predsednika. A ta žena predsednik trebalo bi da bude baš Mila Alečković, koja je, po mišljenju jedne gospođe iz konferencijske publike, „sunce koje ide kroz mutne (srpske) vode“.

I da se opet vratimo na onih 10.000 ekspresno sakupljenih glasova za kandidaturu. Kako je moguće da, na primer, čak i neki predsednički kandidati, čije stranke poseduju infrastrukturu, imaju problem da dođu do notara i overe potreban broj potpisa, a da to Mila (i „Otadžbina“) urade tako brzo i jednostavno. Pokret „Otadžbina“ osnovan je u Srbiji nedavno, pre dva tri meseca, tako da su mogli za takvo brzo pribavljanje neophodnih potpisa samo da iskoriste sedišta neke od već postojećih političkih stranaka. A koja bi to stranka mogla da bude, pretpostavimo sami.

Da Vas podsetimo:  EXPO 2027 = Skok u bunar

N. Momirov

5 KOMENTARA

  1. Ova Galla (sa dva slova l) je baš pametna đena i treba poštovati njen glas Mili. Imamo mi jednu tetkicu koja je takođe oduševljena sa Milom njoj sličnim Milama pa bi voleli da nam Galla javi gde može tetkica da se glasa za tu ćerku pesnikinje Mire Alecković, da kažemo tetkici da zna i da se ne sekira…

  2. Bila sam na konferenciji partije OTADZBINA i odusevila sam se Milinim nastupom. Ona jeste jedna od najumnijih Srpkinja, cerka nase poznate pesnikinje Mire Aleckovic. Mila je erudita, obrazovana, dr. psihologije, govori vise stranih jezika, postena je u svom nastupu, to se oseca …
    Licno, glasacu za nju.

    • Ne znam čime ste mogli da se oduševite, ali dobro, mnogo je Srba koji se lako oduševljavaju onima koji nas prave budalama.
      Mila je daleko od erudite. Pročitajte ovaj odgovor na Milin članak „http://opstanaksrpstva.blogspot.rs/2005/01/blog-post_110491987473084835.html“ ili ovaj protest „Politici“ http://vukotic.atspace.com/komfor.html, pa ćete možda shvatiti o kakvoj se u stvari osobi tu radi.

      A što se tiče poznavanja jezika, Mila govori francuski, pošto je tamo odrasla, a druge jezike natuca, što se moglo videti na njenoj konf. za štampu (bez novinara) gde je s mukom čitala tekst napisan na engleskom i ruskom jeziku. Takvo poznavanje jezika ima svaki osrednji učenik adolescent.

      Zapravo, Mila je običan prevarant, koji za nos vuče srpske kvazi-intelektualce, mada je povremeno znala da prevari i značajne srpske umove. Naravno, kad ljudi shvate da su prevareni, oni o njoj ništa ne govore, jer bi time samo sebe dalje brukali.

  3. ima li neko da nas obavesti,jel ona u nekom rodu sa munirom ili ti mirom alečkovi.nešto me to podseti na radni sto milana nedića koji je kako se pričalo poklonjen muniri.

    • Hm,hmm..,a,uuu,sunce ti hebem,dali su joj i onu sliku Milana Nedica,koju je skinuo Ivica Dacic,sa zida vlade,i okacio svoju umesto nje,to su “ krucijalni priblemi “ Srbske inteligencije,skolovane,kod Ive cevabdzije u Vrancuskoj 7, u Beogradu.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime