Milan Dendić pred kućom predaka u Bileći

0
1430

„Moj đed Vujadin rodio se na Kosovu, ali je Hercegovinu volio više nego svoj rodni kraj i zauvijek je ostao vezan za nju i njen narod. Cijeli život mi je pričao o Šobadinama i sve me je toliko snažno vuklo ovamo da sam morao da dođem“, počinje priču za „Moju Hercegovinu“ Milan Dendić, prvi u ogranku svoje loze koji je, posle više od jednog stoljeća, došao na temelje rodne kuće svog pradjeda Jovana Dende.

milan_vujadin_radivoje_denda_mojahercegovina
Milan, Vujadin i Radivoje Denda ispred ruševina rodne kuće Jovana Dende (FOTO: Moja Hercegovina)

Milan se, kao i njegov otac Zoran i djed Vujadin, rodio na Kosovu i Metohiji. Posle ratnih sukoba na ovom području, 1999. godine, njegova porodica preselila se u Kragujevac, gdje i danas živi. Odrastanje uz priče djeda Vujadina o bilećkom selu Šobadine (koji ih je, opet, slušao od svog oca Jovana), učinilo je da Milan zavoli ovo hercegovačko mjesto mnogo snažnije nego svoj rodni kraj.

Stoga je ovog ljeta riješio da konačno ostvari svoju davnu želju i da zajedno sa sinom Vujadinom, nazvanom po svom djedu, dođe na temelje kuće u kojoj se 1882. godine rodio njegov pradjed Jovan.

U Šobadine iz Bileće krećemo preko sela Torič. Vođa puta je Radivoje Denda, praunuk Jovanovog rođenog strica Mihajla. Makadamskim putem stižemo do Ravne čatrnje, odakle put vodi prema kućama Denda u zaseoku Dušina rupa. Ovdje danas žive svega dvije porodice. U ostala četiri zaseoka: Lokvicama, Potprisoju, Selini i Latkovom selu, živjele su, ili još žive, porodice Milićević, Jokanović, Šešlija i Tabaković.

Kako Milan pamti iz kazivanja djeda Vujadina, u Šobadinama je život bio izuzetno težak, pa je Jovan nekolike godine proveo radeći u rudnicima u Americi. Kada se vraćao kući iz daleke Amerike, vidio je Kosovo i Metohiju. Učinilo mu se da bi na ovom mjestu život bio lakši i bolji, pa je odlučio da se tu preseli iz svog rodnog sela.

Da Vas podsetimo:  Dugo sam živio u gradu, zato sam se lako navikao na selo!
stablo_jovan_denda_mojahercegovina
Porodično stablo Jovana Dende (pisano prije nego je Milan dobio svoje potomke)

– Zlatnicima koje je zaradio u Americi kupio je zemlju na Kosovu. Krenuo je za lakšim životom, a nije ni slutio da će to platiti glavom. Godine 1943. ubili su ga albanski balisti – priča Milan.

Jovanovi potomci ostali su na Kosovu i Metohiji do kraja rata. Međutim, iako je rođen tu, Milan kaže da ga ništa ne vuče da opet ode u mjesto svog rođenja i djetinjstva. Sa druge strane, u Šobadine je, kaže, prosto morao doći.

– Vuklo me je to svih ovih godina – ističe.

Dok stojimo na ostacima rodne kuće njegovog pradjeda, pitamo ga kako se osjeća sada kad je njegova želja konačno ostvarena.

– Osjećaj je, ne znam kako bih ga opisao. Sad bih kleknuo i poljubio temelje ove kuće odakle smo potekli – kaže Milan.

Za uspomenu, iz temelja je uzeo kamen, kako bi rodbini i prijateljima mogao da pokaže da je neko iz njegove loze ponovo došao na ovo ognjište. Vremenom će, kaže, odlučiti gdje će ga ugraditi.

Proveli smo nekoliko sati u obilasku zaseoka. Mali Vujadin ovdje je po prvi put probao plodove duda ili, kako ga Hercegovci češće zovu, murve. Svidjelo mu se.

Emocije koje su Milana preplavile tog dana ne mogu se prepričati. One se moraju osjetiti. Budući da sam, osim kao autorka ovih redova, u Šobadine krenula i kao čukununuka Mihajla, Jovanovog strica, koja je djeliće svog djetinjstva provela ovdje, nisam bila ništa manje uzbuđena nego moji saputnici.

Dan je ljetni, vreo. Nebo plavo kako, čini se, samo u Hercegovini može biti. Udišemo svježi dašak vjetra koji dolazi sa planine Viduše i sjedamo u kola. Krećemo nazad u Bileću – svako sa svojim uspomenama.

Da Vas podsetimo:  Tijana je završila psihologiju, otišla u preduzetnike i PRVA U SRBIJI osmislila personalizovane knjige za decu

denda

Jelena Denda

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime