U Nišu održana sednica Skupštine grada, 25. juna koja je trajala čitavih 60 sekundi. Zamislite, 60 sekundi je dovoljno da nekolicina ljudi reši da se poigra u ovom slučaju sa još jednim bitnim i velikim potencijalom grada…i tako svaki bogovetni put… iskreno bih podelio svim odbornicima i Gradskoj vlasti po jednu sveću da je upale i zamolio da održimo jedan minut ćutanja za ovaj tužni grad, na jugu jadne nam Srbije. Jedino je to ostalao da se odradi i pošteno završi sa nekadašnjim gradom, a danas velikim selom pod imenom „Niš“.
Ova odluka na Skupštini grada i neka dešavanja u gradu su me naterala da napišem par reči o ovom mom „Gradu“. U ovom slučaju, još jedan dobro poznat film pod nazivom „Upropasti, što se upropastiti može (hiljadu i neki deo)“, scenario potpisuju aktuelna vlast, režiju potpisuju odbornici u Skupštini grada, a u glavnoj ulozi master ekonomije mladi „iskusni“ direktor. U cilju manjka stručne prakse na fakultetima, odbornici vlasti su rešili da kroz jedan primer promene malo tu praksu i daju šansu Gospodinu „Direktoru“ da se malo uči i vežba, pa šta bude – biće. Ne sumnjam ja u znanje Gospodina, daleko od toga, ali da budemo pošteni krajnje je NEozbiljno postaviti nekog na direktorsko mesto firme sa ozbiljnim potencijalom i da mu to bude prvo radno mesto. Odmaralište u Divljanama je odlično radilo u neko „zlatno“ vreme i dokazalo da se tu može lepo poslovati i iskoristiti pametno te potencijale. Sad, kad je to palo u vodu, treba da diže neko bez dana radnog iskustva. Alo ljudi, ovo je za rubriku „verovali ili ne“ a ne za skupštinu i izglasavanje.
‘Ajde, kao i da zažmurim na jedno oko i da ne vidim prethodno pomenuta dešavanja…ah, na drugo ću videti hiljade besnih Nišlija ispred Gradske toplane. Besnih? Pa „normalno“, muka im je više od harača i zloupotrebe monopola toplane sa „taksama“, ( ne )mogućim raskidima ugovora itd… Više nije humano to šta se radi… Razumemo, potrebno je isplatiti plate svim zaposlenima, plus ovi „novi“…. ipak, nije to malo, ali preteraše ga.
Zažmuriću i na drugo oko… ali opet mi nešto ne daje mira… nezadovoljstvo Nišlija se polako ali sigurno sve glasnije čuje… jeste, nije još to dovoljno glasno za neke promene ( to će biti vrlo verovatno da je iz nekog straha, potencijalnih otkaza i sl ), ali je sve glasnije… grad u kome su sve velike fabrike propale, a kvazi nove se otvaraju ( za 12 sati rada dnevno, 20000 mesečno )… grad u kome je četvrtina stanovnika nezaposleno… grad u kome je prosečna plata značajno ispod republičkog proseka… grad u kome se ponavljaju mafijaški obračuni kao iz devedesetih… grad… ma šta ja koga lažem i kažem „grad“, Niš je postao jedno veliko selo u kome se ne zna „ni ko pije,a ni ko plaća“… i neće još dugo moći ovako… kome odgovara uništavaće još ovaj grad iz ličnih interesa, ali većina ovako više neće moći… ako se nešto ne promeni u glavi stanovnika ovog „grada“, samo ćemo zajedno sa svim političarima moći da održimo minut ćutanja Istom.
Uroš Tasković
građanin.rs