Mladost

0
1397

Hotel “Mladost” na Miljakovcu, godina skoro osamdeseta. 
Muzika trešti po dobro poznatim notama starijeg bračnog para sa harmonikama. Tu smo svako veče. Ponekad nekoliko puta u toku dana svratimo na tek postavljene flipere i koju ruku šlage[1], ne bi li ako smo talije[2] prikupili dovoljno para za muziku i večernji izlaz. Sa devojkom, ili bez nje, namršteni ušetamo u zadimljenu salu, ljuljajući ramenima svoje prve strukirane teget sakoe na preklop. Najpre gledamo gde ćemo i sa kim sesti, jer to je tako značajno i prestižno.

“Debeli”, naš  idejni vođa, mangup na najjačem glasu u kraju, sedi na čelu stola rezervisanog za redovne posetioce, odmah desno kad se uđe u salu, leđima do zida.

Do njega je Kreza, njemu sličan pajtos po navikama, koji tek što je izašao iz tvorza[3]. Šapuću jedan drugom na uvo male, poverljive tajne, praveći novu kombinaciju i proslavljajući trenutnu slobodu. Vojnik iz pajser brigade voždovačkog klana retko svraća, a inače bi mogao da bira mesto koje hoće u kafani! Sa njima sedi od pre nekoliko dana punoletni simpatičan momak omiljen kod starijih mangupa i vešto ih oponaša. Već se nametnuo i ustalio svoje mesto u društvu i redovno šacuje pridošle ribe, koje su prvi put došle to veče da slušaju lokalnog pevača, našeg Tomu iz kraja. I te kako je bitno ko, gde i sa kim sedi zbog renomea, ali još nije tako opasno po život. Zašto bi bilo?

To pitanje se ne postavlja dok skoro svi gosti kafane, uglavnom mladi u horu euforično pevaju sa podignutim rukama u vis.

– Štoooo je tužnaaaa,tako,ova noć!

A još ne znamo zašto je i koliko je stvarno tužna, jer se priča po gradu da je kod nas ama baš svako veče urnebesno veselo. Često između stolova pred fajront zatalasa “pijano kolo”, okićeno napuderisanim lepojkama, koje ponosno i u ritmu slobodno treskaju svoje zategnute grudi. Tu je mladić koji ima više robijaškog staža od dana provedenih van zatvorskog kruga i išaran je tetovažama k’o Politikin zabavnik. Stalno ide sa lopovima, jer im je ortak, pravi zid ponekad, a štimung uvek, a ne zna šibicu da ukrade, kako kažu zlobnici. On namiguje pevaljki i naručuje pesmu za pesmom za dobrodošlicu svojim produktivnim ortacima, koji svakodnevno vredno rade na liniji[4].

Da Vas podsetimo:  Kad se vojska na Kosovo vrati

Za razliku od njega, evropskom slavom ovenčan džeparoš sa ožiljcima po licu i opreznim pogledom, zna svoj posao i često sedi sam za stolom jer tako kaže njegova omiljena pesma i tako on hoće skoro svako veče, dok se smeška pevaču koji peva gledajući u njega. Estradni umetnik dobro zna gde je lova. Šampanjcem u kofi  na svom stolu, šalje nam poruku da je ponovo pun k’o brod.

Petu stolicu na vreme je privukao kratko ošišani tip, kasnije prozvan Bravica, budući da su mu specijalnost vale[5]. Buckasti, razroki konobar mu pridodaje “pola od stola”, da se otmeni šef sale ne bi ljutio što navodno narušavamo imidž prestižne kafane mada se šuška da je većina osoblja ovde po kazni strogih direktora preduzeća Stadion.

Nailaze redovno i ovi mlađi bubuljičavi posetioci, sa crnim jaknama i zadignutim kragnama, pa prođu do pola sale u nadi da ima slobodnih stolova. Jednom već visi skoro neupotrebljiva leva ruka povređena u nekoj zabelskoj tuči, a namrgođeni brat mu gleda okolo tražeći razlog sa kim da se potuče i ugrabi na brzaka malo slave, dok za njima kaska njihov verni pajtos, a moj problematični komšija. Ambiciozni, hrabar, bivši juniorski bokserski talenat za posebnim stolom sa svojom klapom[6]. Oseća se da je dečko koji obećava, a i videlo se kad je ciglom gađao neprikosnovenog kralja beogradskog podzemlja Gišku ispred restorana. Svi su oni odavno na oku strogih inspektora mračnih pogleda i crnih mantila, koji uvek ali tek na kraju balade, iznenada ulaze u najveću gužvu, sa par žandara pride, u akciji zvanoj racija! 

Mlađani komšija je prvi dobio metak upozorenja za sve svoje drugare po sred grudi u pucnjavi sa momcima iz rivalske bande “Braće Jerković”.

– Bilo je baš kao u filmu sa Žan Pol Belmondom i Delonom, kako je uzbuđen pričao.

Da Vas podsetimo:  Loših 100 čine Srbiji zlo...(4)

Dva dana posle toga radio je sklekove u bolnici da dokaže i pokaže da mu metak ne može skoro ništa. Baš tada se prvi ranjeni regrut iz ulice, sklon alkoholu vratio iz vojske bez desne šake. Krenulo je.

To veče, dok je pevao i šarao sa devojkama, tada punoletni, dopadljivi momak nije mogao da zna da će biti ubijen desetak godina posle, banalnom greškom. Došavši u drugu kafanu, pridružio se poznanicima i seo slučajno na mesto jednog od najvećih kriminalaca u gradu.  Ovaj je trenutak pre toga otišao u toalet a da maler bude veći, veoma je ličio na čoveka koji je bio meta napadača! Iako mu se poslovni san ostvario i postao vlasnik lanca kockarnica, “ambiciozni” nije slutio da će ga, zbog nelojalne konkurencije profesionalno izrešetati plaćeni ubica. Baš se vraćao te večeri sa randevua iz stana poznate lepe sportiskinje, gde su ga u mraku rutinski čekali da sedne za volan.

Robija nije ni u snu pretpostavljao da će se predozirati, iako je delovao srećno posle ženidbe sa pevačicom i redovnog sedenja za stolom rezervisanim samo za muzičare i VIP. Bivšeg vojnika neizvesnost hazardnog barbuta[7] odvela je na iglu, a ova ga ubrzo upoznala sa modernom bolešću, sidom pa je ekspresno je iz korpulentne super teške kategorije prešao u najlakšu muva, da bi ubrzo potom potpuno nestao.

Da umiru od srčke samo tamo neki drugi mislio je Kreza dok je obilazio kockarnice u gradu, ne dočekavši da sedne na zubarsku stolicu i proba već urađene nove porculanske zube. Ne bi verovali burazeri da će stariji dobiti metak u negde Zemunu, a mlađi umreti verovatno otrovan u zatvoru u Italiji, jer je bez razmišljanja nokautirao italijanskog karabinjera pri hapšenju. 

Da Vas podsetimo:  SRPSKI KUVARI ZABLISTALI U ŠTUTGARTU: Na Kulinarskoj olimpijadi osvojili 2 medalje!

Poslednji je otputovao Debeli, prirodnom smrću i to iz staračkog doma. Pre toga je u svom stanu prosvirao sebi grudi pištoljem, ali nažalost metak je na svom putu ranio njegovog sina u mošnice, jer je dete na nesreću sedelo preko puta teško ranjenog tate. Nisam li počeo priču o važnosti mesta gde sediš?

Spasili su se!

Kaže mi za svoju kćerku i bivšu ženu koje žive u Nemačkoj, kratko ošišani u trenucima iskrenosti, kad na slobodi sedi u svojoj omiljenoj kockarnici dve stanice od Mladosti. 
Zna da je za njega kasno.

O mladosti, šta si ti još znala dok si se sa nama nehajno igrala, dok si sa nama zajedno varljivo pevala, a nisi iskreno pričala?

Nenad Simić – Tajka


[1] kockarska igra sa brojevima na novčanici
[2] sreća
[3] zatvor (šatrovački)
[4] džepare u prevozu
[5] provalne krađe stanova
[6] društvo
[7] igra na sreću bacanjem kockica

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime