„Moderno“ i morbidno: Odložen koncert na mestu gde su ustaše pobile na hiljade Srba i Jevreja

1
4765
Ustaše bacaju ljude u jamu / Foto: printskrin

Grad Bihać preduzeo je krajnje čudnu kampanju kako bi promovisao prirodne lepote i istorijsku zaostavštinu – organizuje muzički festival, ni manje ni više, nego na stratištu Garavice, na kome su u Drugom svetskom ratu ustaše ubile na hiljade Srba i Jevreja.

Kampanja koju je pokrenula Turistička zajednica grada Bihaća, u saradnji sa Inisom Bihićem, na Fejsbuk stranici ove organizacije predstavljenim kao jednim „od prvih umetnika bihaćke elektronske scene“, mogla je da bude ocenjena kao izuzetno moderna, inovativna i kreativna, da se jedan njen deo ne odvija i na stratištu Garavice, trećem najvećem stratištu Srba u Drugom svetskom ratu.

Koncert urbane muzike na stratištu Garavice

Ideja Turističke zajednice Bihaća je da prikaže „turističke potencijale i istorijsku baštinu našeg grada kroz prizmu elektrobitova, te ih predstaviti kao atraktivne lokacije u gradu koje savršeno komplementiraju prirodnim bogatstvima Bihaća“. Manifestacija je, za sada, pod pritiskom javnosti odložena, ali ne i otkazana.

„Zamišljeni koncept je upravo onaj koji priliči ovoj vrsti muzike, iskoristiti ambijentalno savršenstvo prirode poput zalaska sunca i ukomponirati sa historijskim građevinama i spomenicima i na taj način doprijeti do urbane publike koja je u konstantnoj potrazi za muzičkim setovima koji se snimaju u takvim nesvakidašnjem ambijentima“, stoji u objavi na Fejsbuk stranici organizacije.

Oštra reakcija Srba

Puštanje elektronske muzike na Garavicama pokrenulo je oštru reakciju malobrojne srpske zajednice u Bihaću, gradu u kome su Srbi pre Drugog svetskog rata činili većinu (bilo ih je između 16.000 i 17.000, a danas ih je tek nekoliko stotina).

„Da li su pravoslavni Srbi u Bihaću ravnopravni građani ovog grada ili ove države? Ovim činom se vrijeđa mir i dostojanstvo žrtava na Garavicama, kao i njihovih potomaka. Garavice su groblje, a ne bilo kakav park. Po ovoj logici koncerti ili slične kulturne manifestacije se mogu izvoditi na bilo kojem groblju“, stoji na Fejsbuk stranici pravoslavne bihaćke parohije.

Da Vas podsetimo:  PONUDA I DALJE ČEKA NA ODGOVOR: Hoće li vlast u Podgorici prihvatiti Sporazum o specijalnim vezama između Crne Gore i Republike Srpske?

Garavice jesu groblje, ali ne obično groblje. One su stratište oko 12.000 Srba i Jevreja bihaćkog kraja, mnogo dece ubijene u ustaškim pokoljima u leto 1941. godine.

Treća najveća kosturnica u NDH

Dok se o ustaškim pokoljima u Hercegovini zna dosta, o pokoljima u bihaćkom kraju zna se malo. Bihać je, tokom postojanja Titove Jugoslavije, uglavnom bio poznat po tome što je bio jedna od partizanskih prestonica, u kojoj je održano Prvo zasedanje AVNOJ-a. Međutim, ovaj grad je, zahvaljujući Ljubomiru Kvaterniku, nikada osuđenom ustaškom zločincu (umro je u Minhenu 1980. godine), postao, posle Jasenovca i Jadovna, treće najveće stratište Srba u NDH.

Kada je Kvaternik, rođeni brat drugog čoveka NDH Slavka Kvaternika, postao župan u Bihaću, prvo je, u junu 1941. godine, zabranio Srbima i Jevrejima ulazak u grad, a pokolji su počeli u julu. Srbi i Jevreji zatvarani su u kazamat Kula, a odatle ih, pod izgovorom da ih vode na prinudni rad u Nemačku, prebacuju na stratišta na Garavicama, Karađorđevom selu i Ceravicama.

„Ustaško divljanje počelo je 25. jula 1941. godine, kada je iz Pritoke (selo u okolini Bihaća) odvedeno prvih dvanaest seljana. Drugu noć otjerali su još sto šezdeset Pritočana. Među njima najviše djece. Odveli su ih i najvjerovatnije im i presudili ustaški dželati Mate Kolić, Marko Grgić i Dušan Mihaljić. (…) Ustaše su tražile da onima koje su otjerali rodbina pošalje hranu, iako su ti isti već bili poubijani“, pričala je u svedočanstvu o pokoljima u Bihaću i okolini očevidac Milka Pepić-Kovačević.

Manje živih od žrtava

Iz sela Pritoke ubijeno i trideset i sedam mališana, učenika tamošnje osnovne škole.

Komisija koju su 1942. godine formirali partizani utvrdila je da je na Garavicama i drugim stratištima u okolini Bihaća ubijeno između 12.000 i 15.000 Srba i Jevreja.

Da Vas podsetimo:  Bolno, ali istinito! Srbija već dugo nije jedinstvena…

Iste godine partizani zarobljavaju jednog ustašu kod koga su našli naređenje za klanje Srba u kome se navodi da je do tada na području Bihaća ubijen upravo onaj broj Srba koji je utvrdila partizanska komisija. Kada je 1949. godine na Garavicama podignut prvi spomenik, grad Bihać imao je manje stanovnika nego što je bilo ubijenih.

Garavice u posleratnoj jugoslovenskoj partizanskoj mitologiji nisu pominjane kao jedno od velikih stratišta. Današnje spomen-obeležje, delo arhitekte Bogdana Bogdanovića, otvoreno je tek 1986. godine. I tada je visoki partijski funkcioner Hakija Pozderac menjao novinarske izveštaje u kojima je pisalo da na Garavicama leži 12.000 ubijenih Srba u „12.000 rodoljuba“.

Događaj ipak odložen – menja se vreme, ali ne i mesto

Ipak, pod pritiskom javnosti, organizatori događaja na Garavici morali su da odustanu od onoga što su nameravali da urade, pozivajući se navodni govor mržnje koji su svojom namerom izazvali, kao i na to da nisu imali nameru da ikoga uvrede, već da stratištu na ovaj način daju na značaju, „po uzoru na mnoge takve projekte diljem svijeta“, ne odustajući od namere da događaj organizuju na Garavici.

„Obavještavamo vas da ćemo video predstaviti u nekom drugom vremenu kada ćemo moći slaviti život i onih koji nisu više sa nama putem muzike i ljubavi. Još jednom izražavamo žaljenje, ako smo našim projektom nekoga povrijedili i uvjeravamo vas da Bihać ostaje grad otvoren za sve njegove goste„, stoji u saopštenju organizatora.

Nikola Joksimović
Izvor: Sputnik

1 KOMENTAR

  1. http://www.novinar.de/2009/07/26/sporazum-ustasa-i-komunista-iz-1935-godine.html
    Sporazum ustaša i komunista iz 1935 godine
    Sporazum ustaša i komunista iz 1935 godine (isečak iz knjige gde je sporazum prepisan ćirilicom)Svesni teškoće u borbi, bez obzira na podvojenost u pоgledu na društveni poredak, vođstvo hrvatskog narodnog ustaškog pokreta i vođstvo jugoslovsnske komunističke stranke u Kraljevini Jugoslaviji,

    +++

    ovlašćeno i sporazumno sa svima prvacima legalnih i ilegalnih formacija sklapa sledeći

    SPORAZUM

    1) Vođstvo hrvatskog narodnog oslobodilačkog ustaškog pokreta s jedne strane i vođstvo komunističke stranke s drugs strane svesni su težine svoga položaja koji dolazi od zajedničkog neprijatelja, svake jugoslovenske vlade i srpskog naroda kao nosioca srpske hegemonije (nadmoćnost) i podržavaoca svakog režima koji sputava, smeta i tupi nade:

    a) kod hrvatskog naroda da će ikada doći čas oslobođenja ispod srpskog jarma,

    b) kod komunističkih masa da traže saveznike u rušenju postojećeg stanja, ma kakve poglede taj saveznik imao na poredak i formu države po postignutom uspehu.

    2) Vođstvo jugoslovenske komunističke stranke svijesne svoje uloge, priznaje da do komuniziranja Balkanskog poluostrva ne može doći dok se ne slomi kičma srpstvu i pravoslavlju, jer je poznato da su to dva faktora koja su omela prodiranju Osmanlija na Zapad i komunizma i Austrije na Istok. Sporazumni su da uništavanjem svega što je srpsko i pravoslavno utire se teren za komuniziranje Jugoslavije i Balkanskog poluostrava.

    Vođstvo hrvatskog oslobodilačkog ustaškog pokreta predoseća da bi bez promene postojećeg stanja hrvatski narod podlegao jugoslovenskoj lukavosti i srpskoj hegemoniji i nudi saradnju svima porobljenima Jugoslavije i komunističkoj stranci posebno, da ubrzaju tok događaja sredstvima i načinima prema uputima svoga vođstva.

    3) Vođstvo hrvatskog ustaškog pokreta obavezuje se da će sve štrajkaške demonstracije, manifestacije i sve razne izgrede koje izvode komunističke formacije potpomagati i u njima učestvovati. Vođstvo komuniegičke partije smatrajući hrvatski ustaški pokret jakim činiocem i pomagačem urušеnju postojećeg stanja, obećanje svaki podržak i potporu u ostvarivanju ustaških ideala.

    Vođstvo i jedne i druge strane obavezuje se da će izbegavati, sve svađe i zadevice između jednih i drugih; u napisima, ličnom razgovoru i itd…, a u slučajevima demonstracija, revolucija i ratova, jedne druge bez prigovora pomagati, naročito uništavanjem svega što je srpsko i pravoslavno, kao što je istaknuto u tačci dva ovog sporazuma.

    4) U slučaju lokalnih nesporazuma dužnost je lokalnog vođstva ustaškog pokreta i komunistrpke stranke da sve sukobe odnah likvidiraju, a svaka formacija o tome svoje starije jedinice obavjestnti. Neskladnost načelne naravi rešava vođstvo hrvatskog ustaškog pokreta i vođstvo jugoslovenske komunističke partije.

    CILJ

    Jugoslovenska komunnstička stranka kojoj je Zakon o zaštiti države od 1922. god., onemogućena akcija slobodnog kretanja i rada sa jedne, i vođstvo hrvatskog oslobodilačkog pokreta s druge strane, primaju na sebe zajednički i sporazumo DUŽNOST zajedničke borbe i međusobnog pomaganja u svakom slučaju potrebe do postignutog cilja: raspadanja jugoslovenske države i uništavanje svega što je srpsko i pravoslavno.

    Sremska Mitrovica, juni-lipanj 1935. godine

    Za komunistnčku stranku
    Moša Pijade, s.r.

    Za ustaški oslobod. hrv. pokret
    Dr. Mile Budak, s.r. advokat

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime