Moje pismo Valjevskoj Gračanici

0
772

2016-03-05_062945I dok Sveta Valjevska Gračanica stoji tužna, sama u svoj svojoj bijelini i čistoti, pogled na Njenu posebnost, na Njenu istoriju na sve ispričane i neispričane priče u Njoj, i o Njoj, stoje ostavljene za neko bolje vrijeme,za neke druge dane. Za neke bolje ljude kojima će pričati o svim stradalnim herojima za Njen opstanak i vjeru svoju, o svoj svojoj duhovnoj dijeci koju je grlila nevidljivo, nježno, Majčinski.

Imali smo biser koje su svinje pogazile i ni jedna riječ ne može da se otrgne sa usana koja bi iskazala ovu bol i nijemo svedočenje propasti naše. Kako duhovne, tako i fizičke uskoro.

Stoji Sveti Arhangel Mihailo sa svojim mačem na vratima nevjeste bijele i zapisuje sve duše koje pohuliše na ime Gospoda Boga našeg Životvornog. Voda će Je progutati uskoro. Ne znam da li se boji da li je strašno čekati svoj neumitni kraj i odbrojavati dane, sate… Ne znam da li je bolnije što se sva Njena ljepota pokriva muljem i blatom i otpadima ljudskim onda kada smo trebali samo hrliti u zagrljaj Njen jer svu utjehu i Ljubav nam je davala u svim danima, godinama, vijekovima… Bilo ih je dvadeset. I niko, niko u tim vijekovima u kojima su Srbi imali mnogo neprijatelja nije digao ruku na NjU! NIKO DO DANAS!

Danas i za sve naredne vijekove će stajati krik, SRAM, GRDOBA srpskih IMENA ONIH KOJI SE NI BOGA NE UPLAŠIŠE! Ne samo za sebe, VEĆ, ZA SVOJE NAJVAŽNIJE – DJECU SVOJU! Stoji danas sama i čeka svoj sramni kraj i gleda u sve nas! Malo nas je oko Nje dok joj je najteže! A Ona je bila uz nas kad nam je bilo najteže. Kada smo toplim suzama umivali svoja lica tražeći Milost od Boga u Njoj i kada smo sve naše skrivene želje izlivali pred lice Njeno i nadali se da će nas čuti Gospod.

Ona je bila u sve vijekove prošle i teške uz nas a mi je guramo pod vodu! DA SE UDAVI, DA NESTANE ZAUVIJEK! Kome ćete kukavci sada slati molbe svoje? Hoće te li imati obraza moliti i za šta? Ali vi nemate obraza ni stida! Vi ni ne molite, vi samo otimate! Otimate i prisvajate. Ali nesrećnici, niste ni svjesni da ono što nije vaše niti posjedujete niti imate. Vi samo mislite da je to vaše. Pitaće vas Bog čije ste svojim nazivali i na koga ste svu prljavu vodu bacili. Bolje vam je u te dane da se nikada ni rodili niste. Do tad, ostaće zapisano u vremenu kako dijete diže ruku na Roditelja svog i Hranioca i kako se nedostojno nazvasmo imenom predaka naših.

Ne znam kako da Ti pomognem Sveta Valjevska Gračanice. Osjećam se bespomoćno i tužno. Plačem skupa sa tobom ali ne zbog sebe, već zbog tebe. A ti isto tako ne plačeš zbog Tebe već nas što će nas teški jadi, stradanje i nevolje snaći uskoro.

valj gracanicaI neka te i potapaju neće taj Sjaj moći odvratiti od Tebe niti će moći zatomiti snagu glasa Tvog o kojima su vjekovi prepričavali. Ali neće moći zatomiti ni svoju prljavu savjest koja će ih proganjati i koje će govoriti u ime njihovo… Ako te nestane Golubice bijela i nježna, želim da Ti kažem da svu Ljubav koju sam osjetila u njedrima Tvojim nikada neću zaboraviti. Želim da Ti se zahvalim za radost poslije onih suza kada sam stupila nogom u tišinu priprati Tvoje.

Već tamo se osjećao mir i sigurnost onoga koji dugo putuje i dođe kući svojoj. A tek kad se u lađu Tvoju uđe koliko mirnih talasa blagodati zapljuskuje srca i očišćuje svu garež sa duša naših. Želim da Ti još i ovo kažem… Zagrlila bih Te i nekako otrgla iz ralja te prljave vode a Ti si nam uzvraćala čistom izvorskom vodom, najčistijom u Evropi, zagrlila bih Te ali nemam tako velike ruke da obujme svo to Tvoje veliko srce.

Ako odeš Golubice bijela, (a možda i Sveti Arhangel Mihailo i ne dozvoli to, nadam se i vjerujem da smo ipak još malo dostojni TVOG POSTOJANjA) TI NISI OTIŠLA U ZABORAV KAKO SE OVI BEZUMNICI NADAJU. OTIŠLA SI U JOŠ VEĆI SJAJ, OTIŠLA SI TAMO GDJE SAMO PROBRANI IDU, GDJE SE ONI NIKADA NEĆE NAĆI I NIKADA TI VIŠE NEĆE MOĆI NAUDITI.

Ako odeš želim da na svojim krilima poneseš sve naše suze i krikove i makar nas tako još jednom udostojiš sebe. Neću da kažem, leti Golubice do najvećih visina, jer želim da vjerujem da ćeš nas još gledati i radovati nam se ovde. Kao što se i nadam da ćeš one koji su Te dostojni, makar nekog od nas, dočekati u svom punom Sjaju i Ljepoti radosna što se opet vidimo. Ako ipak odeš…

Aleksandra Stojković

facebookreporter.org

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime