Mokra gora Dream: Državni hotel bez dozvole, Kusturičin Drvengrad pun gostiju

1
1109

Na Mokroj gori se nalaze državni Nacionalni ekološki centar kojim upravlja Park prirode i naselje Drvengrad, čiji je vlasnik Emir Kusturica. Dok Drvengrad posluje uspešno i ugošćava hiljade posetilaca, Centar ni šest godina posle otvaranja ne prima turiste. Kusturica je ranije bio direktor, a sad je predsednik skupštine Parka prirode.

Emir Kusturica, Foto: Beta
Emir Kusturica, Foto: Beta

Tog 11. februara 2011. godine Emir Kusturica i Oliver Dulić su u Parku prirode Mokra Gora otvorili Nacionalni ekološki centar Čarobni breg. Iako je uloga Parka bila i sprečavanje divlje gradnje, tadašnji ministar zaštite životne sredine i prostornog planiranja Dulić je zapravo otvarao objekat građen bez odobrenja. Njegovo ministarstvo je građevinsku dozvolu Centru dalo tek dan pred otvaranje.

Izgradnja ovog objekta državu je koštala oko 89,5 miliona dinara, ali Nacionalni ekološki centar ni danas, šest godina kasnije, nema upotrebnu dozvolu i ne radi. U januaru 2017. godine tražili su upotrebnu dozvolu, ali ih je Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture odbilo zbog nepotpune dokumentacije. Početkom marta podneli su novi zahtev, ali iz Ministarstva navode da će i on biti odbijen.

Mokra Gora spada među značajnije turističke potencijale Srbije, a na tom području godinama važnu ulogu ima filmski reditelj Emir Kusturica.

Ekološkim centrom, koji se u pojedinim dokumentima naziva i Vizitorski centar, upravlja državno preduzeće Park prirode Mokra Gora, čiji je predsednik Skupštine upravo Kusturica. On je funkciju direktora Parka prirode obavljao od osnivanja 2006. do 2013. godine, što obuhvata i period u kome je Centar građen.

Kusturica je podneo ostavku na mesto direktora nakon što su službenici Državne revizorske institucije ukazali na nepravilnosti u radu Parka, poput problematičnih javnih nabavki i nepopisivanja imovine i obaveza.

Park prirode godinama posluje uz pomoć subvencija države. Istovremeno, na istom prostoru, Kusturičina privatna firma Lotika uspešno posluje od turizma, zahvaljujući pre svega naselju Drvengrad, poznatom kao mestu održavanja filmskog festivala Kustendorf. Iako Nacionalni ekološki centar nema dozvolu, na stranici festivala se navodi da gosti festivala imaju smeštaj u njemu.

Kusturica je mejlom novinarki Centra za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) poručio da zbog muzičke turneje i završetka filma na kome radi neće biti u prilici da razgovara „prije kraja jeseni“. Dodao je da više nije direktor Parka, kao i da se svi podaci o poslovanju ove i njegovih privatnih firmi nalaze u javno dostupnim dokumentima.

Prema njegovim rečima, objekat može da se koristi bez upotrebne dozvole, a jedino ga nije moguće uknjižiti. Dodaje da u Srbiji postoji veliki broj drugih objekata koji se koriste, a nemaju ovu dozvolu.

Ipak, kada je novinarka CINS-a u decembru 2016. godine pozvala Nacionalni ekološki centar, objasnili su da ne mogu da prime goste jer nemaju upotrebnu dozvolu.

Radomir Stojić, vršilac dužnosti direktora Parka prirode, u pisanom odgovoru za CINS navodi da su „dinamika radova i potrebna finansijska sredstva“ razlog zbog kog Park tek šest godina od gradnje traži upotrebnu dozvolu.

Da Vas podsetimo:  Sumnje na eksploataciju i trgovinu ljudima u kineskoj firmi koja sarađuje sa Srbijom i Linglongom

Dodaje da „pošto je dobijanje upotrebne dozvole pitanje trenutka, tako je hipotetički interpretirano da je smeštaj gostiju moguć u Vizitorskom centru“.

Gradnja bez dozvole

Kada je država 2006. godine osnovala Park prirode i kasnije mu povećavala površinu, kao glavni razlog navođena je zaštita ovog predela i čuvanje od divlje gradnje. Rendžeri koji čuvaju Park dobili su oružje i ovlašćenja da sprečavaju seču drveća i nelegalnu gradnju, čak i na privatnoj svojini meštana u okviru zaštićene teritorije, što je 2009. godine istražio Insajder.

Ipak, poslovno sedište Parka prirode – Nacionalni ekološki centar Čarobni breg – građen je bez dozvole. Planirano je da bude završen do kraja 2009. godine, ali je zbog nekoliko pomeranja rokova otvoren u februaru 2011. Dan ranije su dobili građevinsku dozvolu, a zahtev za legalizaciju podneli su lokalnoj samoupravi u Užicu u martu 2010, kada je objekat već bio izgrađen.

Dva meseca posle otvaranja Ekološkog centra užička policija je protiv Emira Kusturice podnela krivičnu prijavu zbog građenja bez građevinske dozvole.

Prijava je podnesena na osnovu događaja sa kraja septembra 2010. godine, kada je Slavenko Andrić iz Višegrada pao sa krova Nacionalnog ekološkog centra i dobio teške telesne povrede. Andrić je, prema dokumentaciji, na ovom objektu bio kao vlasnik izvođača radova Limo-Rad iz Višegrada. Tokom uviđaja policija je utvrdila da objekat nema dozvolu za gradnju.

Policija je tužilaštvu dostavila izveštaj „iz čije sadržine proizlazi osnovana sumnja da je Emir Kusturica iz Mokre gore izvršio krivično delo građenje bez građevinske dozvole“. Zaprećena kazna za ovo je između šest meseci i pet godina zatvora.

Po zakonskoj mogućnosti odlaganja krivičnog gonjenja, Kusturica je uplatio 200.000 dinara na račun Opšte bolnice u Užicu. Tužilaštvo je na osnovu toga, februara 2012. godine, odbacilo krivičnu prijavu.

Na samom početku 2017. godine Park je od Ministarstva građevinarstva tražio upotrebnu dozvolu, nakon što je objekat u decembru prošle godine pregledala petočlana komisija za tehnički pregled.

Komisija je u zapisniku navela da objekat u trenutku gradnje nije imao građevinsku dozvolu pa zbog toga ne poseduje građevinski dnevnik, potvrde o kvalitetu, stručne nalaze, ateste i prateću dokumentaciju za ugrađene materijale i opremu. Ipak, komisija je predložila izdavanje upotrebne dozvole.

Ministarstvo je odbilo zahtev Parka, navodeći da izveštaj nije pravilno urađen, te da nisu dostavljena sva dokumenta, poput geodetskih elaborata i Projekta izvedenog objekta na osnovu koga je vršen tehnički pregled. Iz Ministarstva navode da će i novi zahtev, podnesen početkom marta, da bude odbijen „zbog formalnih nedostataka.“

Da Vas podsetimo:  Srbija treća po stopi organizovanog kriminala u Evropi: Kako smo došli do ove tačke?

Finansiranje preko subvencija

Nacionalni ekološki centar nalazi se na padini udaljenoj desetak kilometara od naselja Drvengrad. Pored samog objekta je ski staza, a okružen je gustom šumom. Centar ima 22 sobe i dva apartmana i trebalo je da služi za održavanje predavanja, seminara, davanje informacija turistima, ali i za smeštaj gostiju.

Gradnja Centra je većinski finansirana iz sredstava Ministarstva poljoprivrede i Fonda za zaštitu životne sredine.

Prvi ugovor, vredan 40 miliona dinara, su potpisali Emir Kusturica i tadašnji ministar zaštite životne sredine Saša Dragin 2007. godine.

U aprilu 2009. godine od Fonda za zaštitu životne sredine traženo je još 15 miliona dinara, što je odobreno krajem istog meseca. U decembru iste godine potpisan je prvi aneks ugovora, čime je učešće Fonda povećano za još 22 miliona dinara.

Park je tražio dodatni novac jer je sredstva dobijena 2007. potrošio za vodovod, kanalizaciju i hidrantsku mrežu za potrebe Ekološkog centra „ali i za potrebe naselja Mokra gora“.

U julu 2010, novim aneksom, suma je povećana za 2,5 miliona dinara, a narednog meseca za još 10 miliona dinara. Time je iz budžeta za gradnju Centra ukupno dato 89,5 miliona dinara.

Četvrti aneks ugovora sa Fondom, iz aprila 2011, odnosi se samo na produženje rokova za rad jer Park „zbog otežanih vremenskih uslova“ nije realizovao završne spoljašnje zanatske radove. Dva meseca pre toga, Oliver Dulić i Kusturica su otvorili Centar.

U Izveštaju o realizaciji sredstava iz 2011. godine Park je naveo da će smeštajne kapacitete uz naknadu moći da koriste „treća lica“, čime će Park smanjiti potrebu za budžetskim sredstvima.

U istom Izveštaju Park je parcelu na kojoj je Centar građen naveo kao deo budžeta i to kao donaciju Emira Kusturice, vrednu nešto više od 411.000 dinara.

Pošto finansijski izveštaji za 2016. još nisu dostupni, izveštaj iz 2015. godine pokazuje da oko četvrtine prihoda Parka dolazi iz subvencija.

Podaci Uprave za trezor pokazuju da je Park od 2009. do 20. jula 2016. godine, samo po osnovu „subvencija, regresa i premija s posebnih računa“ iz budžeta dobio najmanje 130,85 miliona dinara.

Iz Parka su novac trošili po različitim osnovama. Na primer, subvencije iz 2015. godine trošene su za plate i nabavku uniformi za čuvare, troškove goriva, sakupljanje i prevoženje komunalnog otpada, signalizaciju, troškove amortizacije, prezentaciju Parka i za uređenje prostora.

Novac Parka delimično je odlazio i na usluge Kusturičine privatne firme. Tako je, na primer, u poslovnim knjigama Parka evidentirano da je oko 1,8 milionа dinara u 2011. godini isplaćeno firmi Lotika. Od toga je 355.000 dinara bilo za „troškove prenoćišta za poslovne partnere koji su prisustvovali svečanosti povodom završetka radova na Vizitorskom centru“.

Da Vas podsetimo:  Evropa otkrila prevaru Vučićevih tajkuna, mogli bi da nam zabrane letove

Vršilac dužnosti direktora Parka prirode Radomir Stojić do aprila 2016. godine je bio direktor građevinske firme Felini, koja pripada Draganu Radivojeviću.

EK-grafikaFelini je dobijao poslove na javnim nabavkama koje je raspisivao Park. Samo u 2016. godini sklopili su četiri ugovora, ukupne vrednosti oko 15 miliona dinara. Ugovoreni su građevinski radovi za postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, utvrđivanje i obeležavanje granica parka ali i materijal za uređenje Ekološkog centra.

Kusturica navodi da je veliki ljudski i materijalni trud uložen u Nacionalni ekološki centar: „Ulagali smo i država i ja. Menjala se struktura vlasti pa je dolazilo i do prekida u finansiranju koji su ozbiljno narušavali radove, ali konačan rezultat je impresivan.“

Ni gostiju ni zvezdica

Kako je navedeno na sajtu Parka, osim Centra Čarobni breg, smeštajni kapaciteti u ovom predelu su: turističko naselje Drvengrad, nekoliko objekata u vlasništvu Železnica Srbije, seoska domaćinstva i hotel Mladost. Mladost, čiji je osnivač Kusturičina firma Lotika, nalazi se na skijalištu Iver, u blizini Centra.

Kako bi mogao da prima goste, svaki hotel mora imati određenu kategoriju, odnosno, broj zvezdica. Prema podacima Ministarstva turizma, Park prirode od 2005. do 1. novembra 2016. nije podnosio zahtev za kategorizaciju Nacionalnog ekološkog centra. Od ugostiteljskih objekata na Mokroj gori, do kraja januara 2017. godine, u vlasništvu Parka ili Kusturičinog preduzeća Lotika, kategorizaciju ima samo Drvengrad.

Za noćenje svakog gosta plaća se boravišna taksa opštini ili gradu u kom se smeštaj nalazi. Mokra gora pripada teritoriji Užica u kom je, po odluci iz 2013. godine, boravišna taksa 80 dinara. Kada je Centar otvoren 2011. godine, boravišna taksa iznosila je 60 dinara.

Prema podacima Uprave za poslove finansija, računovodstvo i privredu Grada Užica, Park prirode je do marta 2017. po osnovu boravišne takse imao samo jednu uplatu 2015. godine kada je uplaćeno 4.320 dinara.

Park je CINS-u dostavio drugačije podatke – po njihovoj evidenciji, od početka 2011. do 16. novembra 2015. su za boravišnu taksu uplatili 10.820 dinara, a imali su 108 gostiju.

U periodu od 1. januara 2011. do 1. marta 2017. godine Lotika, koja upravlja Drvengradom, je uplatila nešto više od 8,18 miliona dinara. Drvengrad je jedini smeštaj na sajtu Turističke organizacije Srbije, za lokaciju Mokra gora.

Lokacija na kojoj se objekti nalaze privlačna je domaćim i turistima iz inostranstva, ali i stranim delegacijama. U prethodnom periodu posetili su je, između ostalih, ambasador Portugala i ambasador Austrije. Turistička organizacija Srbije u Lotikine objekte dovodila je brojne delegacije studenata i novinara iz inostranstva, kojima je plaćala i hranu i smeštaj. Ugostiteljske usluge za Lotikine objekte plaćala je i turistička organizacija Užica.

Milica Stojanović

www.cins.rs

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime