Monstruozni plan Njemačke pred Prvi svjetski rat: Srbija mora biti masakrirana!

1
424

Hitni apeli ruskog ministra spoljnih poslova, a kasnije i telegrami ruskog Cara, neprestani predlozi sir Edvarda, upozorenja italijanskog ministra spoljnih poslova i italijanskog ambasadora u Berlinu, moji urgenti savjeti – sve je ovo bilo uzalud, jer je Berlin insistirao da Srbija mora biti masakrirana

Uništenje Srbije planirano je i nažalost pokušavano od strane Zapada skoro cio vijek. Nakon što smo juče objavili otvoreno pismo poslanika Bundestaga Vilija Vimera tadašnjem kancelaru Njemačke Gerhardu Šrederu o sjednici država NATO na kojoj je jasno naznačeno da „Srbija mora biti uništena„, evo još jednog dokaza o monstruoznom planu uništenja srpskog naroda, iz 1914. godine, takođe iz redova njemačkih diplomata.

Količina mržnje prema jednom narodu, koju možete pročitati kao svjedočenje iz prve ruke, potpuno je neshvatljiva ljudskom duhu. Za Prvi svjetski rat okrivljen je samo jedan čovjek – srpski maturant Gavrilo Princip. Okrivljena je potom i Srbija. Time je srpski narod postao jedini narod u istoriji gdje je dželat okrivio žrtvu za sve užase koje joj je priredio.

Danas vam prenosimo djelove memoara njemačkog ambasadora u Londonu kneza Karla Maksa Lihnovskog, koji je u Velikog Britaniji boravio od 1912. godine pa do početka Velikog rata 1914. godine. Njegovi memoari predstavljaju istinsko svjedočenje i dokaz ko je zaista kriv za pogibiju 20 miliona ljudi, među njima više od trećine srpskog naroda.

U knjizi „Krivi!“ Otkrića kneza Lihnovskog“ (Guilty! Prince Lochnowsky’s desclosures), autora K.A. Mekardija, on svjedoči kako su tekli dani julske krize, nepune dvije nedjelje nakon „vidovdanskog pucnja“. Knez svjedoči da su uprkos urgencijama Rusije, Velike Britanije pa i pristanku Srbije na skoro sve tačke ultimatuma, Njemačka bila ta koja je podstrekivala Austriju na rat. Riječi koje je koristila kako bi opisala svoje namjere po pitanju Srbije i srpskog naroda daleko su od svake diplomatije.

„Berlin je nastavio da insistira da Srbija mora biti masakrirana!“, citira direktivu Berlina njemački ambasador u svojim memoarima.

Poslije sto godina, vrijeme je konačno da se pravi krivci izvedu pred sud istorije i naroda.

Lihnovski otkrio veliku tajnu Njemačke

Svoje memoare Lihnovski je napisao za privatnu upotrebu, pokazavši ih u punom povjerenju samo nekolicini svojih prijatelja. Da nije bilo jednog od njih, uloga njemačke diplomatije bi do danas ostala tajna – njegove papire međutim, jedan od prijatelja pokazao je drugim oficirima. Lihnovski je pokušao da sve kopije povuče, ali je već bilo kasno, oni su dospjeli u javnost.

„Incident koji je doveo do objavljivanja ovih memoara svijetu, zaista je bio nesrećan slučaj za kneza Lihnovskog, ali je još nesrećniji za njemačke vladare, čija je krivica prisiljavanja cijele Evrope na rat za sva vremena utvrđena očiglednim dokazima koje je pružio njihov ambasador. Nikada ranije nije pruski militarizam ovako ogoljen i očigledno prikazan, još od onih dana kada je Bizmark cinično priznao da nema nikakvih skrupula da izvrši prevaru kako bi Francusku prisilio na rat“, navodi autor knjige „Krivi!“, iz koje smo i uzeli citate ambasadorovih memoara.

Knez Lihnovski se došao u Englesku u novembru 1912. godine i ostao na funkciji ambasadora Njemačke sve dok između Velike Britanije i njegove zemlje nije objavljen rat u avgustu 1914. godine. On sam, ističe se u tekstu, igrao je važnu ulogu u diplomatskim događajima.

Balkanska konferencija 1912. godine

Prvo njegovo diplomatsko učešće kao novog njemačkog ambasadora bilo je oko Balkanskih ratova. Pozicija Njemačke i drugih Velikih sila već je vidljiva.

„Nedugo po mom dolasku u London 2912. godine, sir Edvard Grej je predložio da neformalno razmijenimo mišljenja, kako bismo spriječili da se Balkanski rat proširi u Evropski rat, jer smo početkom rata nažalost odbili predlog vlade Francuske da se pridružimo deklaraciji nezainteresovanosti i nepristrasnosti kada su u pitanju Velike sile.

Britanski državnik je od samog početka tvrdio da nema nikakvih interesa oko Albanije, i da zbog toga neće ulaziti povodom ovog pitanja u rat. U njegovoj ‘ulozi’ ‘poštenog mešetara’ on će svoje napore posvetiti posredovanju i pokušaju da izgladi poteškoće između dvije grupe. On se stoga, ni na koji način nije stavio na stranu sila Antante i tokom pregovora, koji su trajali oko osam mjeseci, izrazio je dobru volju i snažan uticaj kako bi se ostvarilo razumijevanje“, piše Lihnovski i ističe:

„Ali mi smo, umjesto da zauzmemo pozicije kakve je zauzela Engleska, nepromjenjivo zadržavali gledišta koje nam je diktirao Beč. Grof Mensdorf je predvodio Trojnu alijansu u London i ja sam mu bio podrška. Moj je zadatak bio da podržim njegove predloge.

U svakoj tački, uključujući Albaniju, srpske luke na Jadranskom moru, Skadar, kao i u pogledu određivanja albanskih granica mi smo bili na strani Austrije i Italije, dok se sir Edvard Grej sasvim malo priklanjao uz francuske ili ruske stavove. Naprotiv, on je skoro uvijek držao nama stranu, kako ne bi pružio nikakav izgovor za rat. Takav izgovor je kasnije obezbijedio pokojni nadvojvoda“.

Srbija pristala na ultimatum ali nije dovoljno – mi smo pritiskali da bude rat!

Njemački ambasador jasno navodi kako je tekla situacija nakon ubistva Franca Ferdinanda i čuvenog ultimatuma koji je Austrougarska uputila Kraljevini Srbiji. Sam knez se zalagao za mir, ali kako će se kasnije i sam iznenaditi to je bilo suprotno politici njegove zemlje.

„U početku sam pritiskao da se od strane Srbije pošalje što pomirljiviji odgovor, jer ruska vlada nije ostavila sumnje u obziljnost situacije.

Odgovor Srbije je bio u skladu sa britanskim naporima. Gospodin Pašić je u stvari prihvatio sve (iz ultimatuma) osim dva zahtjeva za koja je izrazio spremnost da pregovara. Da su Rusija i Engleska željela rat za koji ćemo biti okrivljeni mi, bio bi dovoljan samo nagovještaj Beogradu i nečuvena austrijska nota (ulimatum) bi ostala bez odgovora“, piše Lihnovski i dodaje:

„Sir Edvard Grej je prošao kroz odgovor Srbije zajedno sa mnom, i istakao pomirljiv stav Vlade u Beogradu. Tada smo raspravljali o njegovoj mogućoj ulozi posrednika, kako bi se razriješila dva preostala zahtjeva tako da budu prihvatljiva za obje strane“.

Ambasador u memoarima dalje navodi kako je planirano da se suretne sa francuskim ambasadorom u Londonu M. Kambonom, i italijanskim ambasadorom Markiz-Imperijalijem, te da će uz posredovanje i sir Greja biti lako doći do prihvatljivog rješenja za dvije sporne tačke ultimatuma a koje su se uglavnom ticale austrijskih zvaničnika koji bi vodili istragu u Beogradu.

„Uz dobru volju“, navodi on, „sve je moglo biti riješeno za jedan-dva sastanka“.

Knez ovom rečenicom zapravo svjedoči da je Prvi svjetski rat u koji je bilo gurnuto 70 miliona ljudi, i koji je odnio 20 miliona života, ostavivši za sobom pustoš, mogao biti spriječen za samo samo dva susreta uz učešće posredničke strane. Njemačkoj međutim, nije odgovoralo smirivanje situacije.

„Ja sam urgentno predložio da se ovo izvede (sastanak), sugerišići da je u suprotnom svjetski rat neizbježan, rat u kojem možemo izgubiti sve i ne dobiti ništa. Uzalud! Rečeno mi je da je to protivno dostojanstvu Austrije, i da ne želimo da se miješamo u srpska posla, već da to ostavimo našim saveznicima.

Naravno, bio je potreban samo nagovještaj iz Berlina pa da grof Berhtold časti sebe diplomatskim uspjehom tako što će prihvatiti odgovor Srbije. Naprotiv, mi smo pritiskali da bude rat“, navodi u memoarima Lihnovski.

Srbija mora biti masakrirana!

Knez svjedoči da je britanska strana, nakon što su propali njeni predlozi da se posreduje u pomirenju, pozvala Njemačku da sama predloži rješenje za Srbiju.

„Nakon našeg odbijanja sir Edvard nas je upitao da mi sami damo predlog. Mi smo insistirali na ratu“, sjeća se Lihnovski.

Njemačka se nije dala nagovoriti ni na šta drugo, iako po svjedočenju samog ambasadora, ona nije imala nikakve dobiti od rata Austrije i Srbije.

„Utisak je bivao sve snažniji jer smo željeli rat po svaku cijenu… Inače naš stav, po pitanju koje nas se direktno ne tiče, bio je nerazuman. Hitni apeli i konačne izjave M. Sazonova (ruskog ministra spoljnih poslova), a kasnije i pozitivno skromni telegrami Cara, neprestani predlozi sir Edvarda, upozorenja San Đulijana(italijanskog ministra spoljnih poslova) i Bolatija (italijanskog ambasadora u Berlinu), moji urgenti savjeti – sve je ovo bilo uzalud, jer je Berlin insistirao da Srbija mora biti masakrirana“, navodi Lihnovski.

Ovaj „zahtjev“ Berlin nije isporučio samo jednom. Kako se vidi iz njegovih memoara, Njemačka se nije mogla ubijediti u ništa drugo:

„Berlin je nastavio da insistira da Srbija mora biti masakrirana!“

Njemačka dobila što je htjela: Trećina Srbije u masovnim grobnicama

Memoari kneza Lihnovskog svjedoci su krivice njegove zemlje za stravu koju su željeli i pripredili jednom narodu. On je krivicu Njemačke jasno sumirao. Iz njegovih svjedočenja se vidi da je Njemačka bila ona koja je  podstrekivala Austriju da stupi u rat. Dok je Gavrilo Princip sve četiri godine rata mučen u tamnici kao krivac, istinski krivac mučio je i njega i njegov propaćeni narod.

„Mi smo ohrabrivali grofa Berhtolda da napadne Srbiju, iako Njemačka nije imala nikakvih interesa u tome, i opasnost od svjetskog rata nam je morala biti poznata – da li smo znali sadržaj ultimatuma ili ne – ne pravi nikakvu razliku.

U danima između 23. jula i 30. jula 1914. godine, dok je M. Sazonov nedvosmisleno izjavljivao da Rusija neće tolerisati napad na Srbiju, mi smo odbili britanske predloge da posreduju, iako je Srbija, pod ruskim i britanskim pritiskom, prihvatila skoro sve iz ultimatuma, i iako je dogovor oko dvije sporne tačke mogao biti lako postignut, i grov Berhtold čak spreman da prihvati odgovor Srbije“, piše knez Lihnovski u memoarima koji su zapanjili svijet.

On navodi i koliko je bilo zalaganje Rusije i ruskog cara Nikolaja da se spasi Srbija od rata, a koji je sam car kasnije platiti životom. Ni careva zakletva nije više mogla da zaustavi Njemačku, oni su se bili namjerili na srpski narod.

„30. jula, kada je grof Brehtold htio da popusti, mi smo, iako Austrija nije bila napadnuta, odgovorili na jedva postojeću rusku mobilizaciju tako što smo poslali ultimatum u Petersburg i 31. jula objavi rat Rusima, iako se Car zakleo svojom riječju da dok god pregovori budu u toku nijedan čovjek neće marširati – tako smo mi namjerno uništili mogućnost za mirnim razješenjem“, svjedoči knez.

Već do kraja avgusta skoro cijela Evropa će biti gurnuta u rat.

„Misija kneza Lihnovskog se završila a njemački vladari su dobili što su tražili: trećina ukupne populacije Srbije, muškarci, žene, djeca leže izmasakrirani u gigantskim masovnim grobnicama iskopanih zato što su njemački vladari to željeli“, navodi autor knjige „Krivi!“

Izvor: in4s.net

1 KOMENTAR

  1. Као што се види из овог чланка, главни непријатељи Срба су странци. А не мафија која је покорила Србију.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime