Moralni debili

0
1084

Odbor za profesionalnu etiku Beogradskog univerziteta postupio je „nepotpuno, nejasno i kontradiktorno“ kada je odlučio da Fakultetu organizacionih nauka vrati da ponovo utvrđuje da li je rad Siniše Malog plagijat, jer je Veće tog fakulteta o tome glasalo na osnovu mišljenja svoje Stručne komisije koje je – stav je Odbora – „nepotpuno, nejasno i kontradiktorno“.

Kada to prevedemo na savremeni srpski, ispada da je Odbor zaključio da u Veću FON-a sede mahom debili koji su u stanju da spokojno glasaju o nepotpunim, nejasnim i kontradiktornim mišljenjima te da takva mišljenja bez ostatka prihvate kao merodavna. Ali, to što jasno vidi ko sedi u Veću FON-a, ne smeta Odboru da tim istim debilima vrati isti predmet da o njemu ponovo odlučuju.

Na prvi pogled, sve ovo je teško razumeti. Ali, dovoljno je da pogledamo šta stoji u mišljenju Stručne komisije – zbog čega je to mišljenje nepotpuno, nejasno i kontradiktrno – pa da sve postane kristalno jasno. Sasvim jednostavno, Komisija je otkrila da je Siniša Mali plagirao tuđe radove, ali da to njegov rad ne čini plagijatom. Još jednostavnije: Komisija kaže – Mali jeste krao, ali nije lopov.

Nije potrebno biti profesor univerziteta pa videti šta je u ovakvom mišljenju kontradiktorno: zdrava pamet kaže da je ovde pokidana veza između reči i njihovog značenja – lopov krade, to jest plagijator plagira. Kada lopov ukrade, to je krađa; kada plagijator plagira, to je plagijat. Sve ovo je beskrajno jednostavno, kao što je jednostavno utvrditi plagijat: nad delom preuzetim iz tuđeg rada ili stoje ili ne stoje navodnici.

Kada je na Veće FON-a stiglo mišljenje da je Mali plagirao, ali da nije plagijator, to jest da njegov rad nije plagijat, članovi tog veća, sve sami predavači na fakultetu, morali su to mišljenje da odbace jer ono naprosto nema nikakvog smisla. Umesto toga, oni su ga prihvatili kao da je sve u savršenom redu. Na isti način, mogli su izglasati i da Zemlja kruži oko Meseca. Takav je to prekršaj protiv zdrave pameti.

Da Vas podsetimo:  Kolike su plate vojnika u Srbiji, a kolike u Hrvatskoj

Jedino što u ovom konkretnom slučaju stvar nije u zdravoj pameti. Ne treba grešiti dušu, kada članove Veća FON-a nazovemo debilima, ne želimo da kažemo da oni ništa ne znaju i da ne umeju da razborito rasuđuju. Sve to oni, naravno, znaju. Oni nisu kolokvijalni debili u načelu, oni su debili u jednom specifičnom moralnom smislu. Njima nije problem, kao uostalom ni njihovoj Komisiji, da utvrde činjenice i slože se oko njih. Naprotiv, oni odbijaju da o tim činjenicama moralno sude.

Nije stvar u tome da oni ne znaju ko je plagijator i šta je plagijat. Ali, utvrditi da je nešto plagijat nije samo puki opis očiglednih činjenica, nego je i stav koji obavezuje. Tvrdnja da je neko plagijator jeste moralni sud izveden iz činjenica. Veće FON-a odbilo je da moralno sudi i tako pokidalo vezu između činjenica i naše odgovornosti za njih. Ova veza, međutim, ne može se pokidati a da se istovremeno ne pokidaju i veze imeđu reči i njihovih značenja.

Tako slučaj Siniše Malog razara ne samo moralne kapacitete domaće akademske zajednice, nego i samu njenu sposobnost da koherentno misli. Za šta je novi dobar primer i stav Odbora za profesionalnu etiku (dakle, da ponovimo, etiku). Iako mu je uloga da moralno sudi, taj Odbor se napravio lud i čitavu stvar sveo na manjak koherencije u jednom mišljenju. Nije mišljenje Komisije FON-a „nepotpuno, nejasno i kontraditkorno“ – ono je nemoralno.

Nemoralna je i odluka Veća FON-a. Kao što je na kraju nemoralna i odluka samog Odbora. Svako ko se našao u tom nesrećnom lancu odlučivanja jasno je pokazao odsustvo volje da izvede moralni sud iz očigledno utvrđenih činjenica intelektualne krađe. Drugim rečima, svi su iskoristili priliku da pobegnu od moralne odgovornosti. Pokazuje se i na ovom primeru da izbegavanje moralne odgovornosti razara kapacitete zajednice da dosledno misli i rasuđuje.

Da Vas podsetimo:  Sve više inicijativa za besplatne udžbenike za sve đake u Srbiji

Tu priliku nije propustila ni sama rektorka Beogradskog univerziteta. Nije tačno da je „slučaj doktorata ministra finansija Siniše Malog“, kako to kaže rektorka, „već načinio štetu po ugled institucije“ jer se ta institucija pokazala nesposobnom „da efikasno rešava osetljiva pitanja za koja nema razrađenu proceduru“. Rektorka ne govori istinu. Pitanje sumnjivog rada, a ne doktorata, Siniše Malog nije osetljivo nego je moralno. I procedure postoje, kako je to precizno navedeno u žalbama na odluku Veća FON-a, ali sva nadležna tela Univerziteta odbijaju da ih sprovedu, zaključno sa Odborom za profesionalnu etiku i sa samom rektorkom.

Ali, zašto rektorka kaže da je pitanje „osetljivo“, a ne moralno. Šta je to osetljivo u slučaju plagijata Malog? Biće da je Univerzitet na čelu sa rektorkom „osetljiv“ na moć otelovljenu u Siniši Malom. Pa to onda nije slučaj plagijata Siniše Malog, nego je to „slučaj doktorata ministra finansija“, koji se usput još zove i Siniša Mali. I kada se slici doda i taj važan detalj – ministar finansija kao intelektualni lopov – više ništa nije ni nepotpuno, ni nejasno, ni kontradiktorno. Potpuno je jasno da Univerzitet ne samo što nema kapacitet da se odupre političkoj (i finanasijskoj) pretnji vlasti: on sasvim dosledno pokazuje i da nema integritet da bez obzira na posledice moralno sudi u skladu sa utvrđenim činjenicama.

I to sasvim sigurno nije elita koju Vučić prezire. Bez nje takve kakva je, zna to dobro Vučić, ni on ne bi bio to što jeste.

Dejan Ilić
Izvor: Peščanik.net

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime