Može li Dodik učiniti BiH mogućom državom?

1
1928
Milorad Dodok/Foto: printskrin Youtube

ŠTA ĆE se desiti ako ne dođe do anglo-američke intervencije u RS, pa Dodik dođe na čelo BiH?

Hoće li on srušiti inače trošnu bosansku kuću ili će je, naprotiv, svojom čvrstom rukom podupreti?

Da li će mu biti dovoljno osam meseci ili neophodno osam godina da je uredi prema izvornom Dejtonskom sporazumu?

Znači li to da će u muslimanskim kantonima Arape zameniti Rusi i Kinezi?

Jedna od ključnih promena u poratnoj istoriji BiH, pored Dodikovog zaustavljanja revizije Dejtona, predstavlja zaokret Hrvata od starih saveznika Muslimana/Bošnjaka ka Srbima. Nipošto iz komšijske ljubavi, nego zbog realno simetričnog interesa u otporu unitarizmu iliti nacionalizmu relativno većinskog naroda.

Okidač za zaokret postala je promena izbornog zakona koji dozvoljava da Bošnjaci izaberu hrvatskog predstavnika u vrhu BiH. A priprema – Dodikova podrška Čoviću protiv Bakira, koja je loptu prebacila iz manjeg u entiteta u veći.

U očima bošnjačkog medijsko-političkog establišmenta „crni Patar“ više nije samo Dodik nego i Dragan Čović.

U natezanju oko spornog zakona šest meseci uoči izbora neće popustiti ni Bakir ni Čović jer bi time oba izvršili političko samoubistvo, a međunarodni protektorat je zakasnio da rešenje potraži „na hladno“. Ne nađu li ga pet minuta do 12, moglo bi doći, kao u Mostaru, do otkazivanja izbora u FBiH, a to znači da bi Čović i Izetbegović jr. do daljeg ostali u Predsedništvu BiH u tehničkom mandatu.

Nijedan od njih ne bi imao ništa protiv – Bakir zato što bi inače posle dva mandata po ustavu morao da ode naniže, Čović opet zato što bi i bez neizvesne borbe za promenu izbornog zakona zadržao istu funkciju.

Ni Dodik se ne bi bunio što ne bi morao da vozari u Sarajevo i što bi još koju godinu ostao Predsednik RS, ali će ipak održati separatne izbore u „manjem entitetu“ da bi pokazao da je to i „bolji entitet“ jer u njemu, za razliku od BiH i FBiH, sve funkcioniše.

U tom slučaju, u Predsedništvu bi se našli Bakir, Čović i Dodik – lideri sve tri nacionalne strane, i vrh BiH bi počeo da radi u punom kapacitetu, te napokon, umesto trostranih naizmeničnih blokada, počeo da donosi važne zajedničke odluke trojnim konsenzusom. Ali, funkcionalna BiH je ono što je najmanje po volji Amerikancima, i to su pokazali već uoči građanskog rata opstrukcijom najpre Lisabonskog sporazuma, a zatim i svih kasniji evropskih mirovnih inicijativa.

Da Vas podsetimo:  Stranke sa nacionalnim predznakom su svojom samofragmentacijom učinile sebe marginalnim političkim činiocem, i to u trenutku kada su Srbiji i Srbima na KiM najpotrebnije

Aktiviraće tzv. Novu svetu alijansu SAD-Vatikan, jedni će pritisnuti muslimane, drugi katolike, te ih ponovo ujediniti protiv pravoslavaca. Nisu li to već izveli i u jesen ratne ’93. kada su Vašingtonskim sporazumom preko noći ugasili front između HVO i tzv. ABiH.

Konkretno zakulisno rešenje biće da Bakir ne popusti, a da Hrvat u Predsedništvu BiH ipak bude izabranik hrvatskih, a ne bošnjačkih birača, pa makar to bio i Čović.

Problem ostaje što Bakir više zakonski ne može da se kandiduje za vrh BiH i što će se njegov favorit Denis Zvizdić naći naspram već uigranog tandema Čović–Dodik. Naravno, pod uslovom da Britanci do jeseni ne „otkriju“ da Dodik, isto kao i Sadam, Gadafi ili Asad, „raspolaže tajnim hemijskim, biološkim ili čak nuklearnim oružjem za masovno uništenje“.

Ono sa ruskim bajkerima, nabavkom heklera, „srpskim vukovima“ i „maloletnom srbadijom koja se u Rusiji tajno obučava za „pravoslavni terorizam“ ipak je bilo suviše komično da opravda ozbiljniju reakciju.

Zvizdić, međutim, može imati više prepreka druge vrste.

Mladi arhitekta, bez muslimanskog imena, bez ratne prošlosti, bez dugog staža u SDA i funkcije u IVZ-u i „Bakijama“, koji je tek rutinski odslužio mandat na čelu Saveta ministara, mogao se kao kandidat dopasti ino-faktoru. Ali, Bakiru će biti teško da ga progura na Glavnom odboru SDA pored radikalnih veterana poput Hasana Čengića.

Posle kikseva koji su doveli do otkazivanja poslušnosti kantonalnih organizacija SDA u Tuzli i Bihaću, on prethodno mora da osigura svoje liderstvo u stranci. Zvizdić bi Bakiru trebalo da bude prelazno rešenje, kao što je Tihić bio Aliji – lojalan čovjek bez harizme i ambicija koji se neće oteti kontroli svoga bivšeg direktora u Zavodu za izgradnju grada.

Ako postane kandidat, Denis treba i na izborima da pobedi Fahru Radončića iz SBB i ko zna koga još, a tek onda…

Kako strahuju u Sarajevu, ukoliko i stigne do Predsedništva BiH, „poješe ga dve aždaje koje jedva čekaju da dohakaju Bosni i Bošnjacima“.

Iako je po zlu pao u senu Čovića, Dodik bi, recimo, kao po turnusu prvi na čelu Predsedništva, mogao možda „već tokom svojih osam meseci predsednikovanja da ode na svoju ruku u Moskvu i učlani BiH u ODKB jer, zna se, Srpska neće u NATO, a voli Ruse“.

Da Vas podsetimo:  Evo koliko ljudi je učestvovalo u demonstracijama 27. marta 1941. godine u Beogradu

Neutralni posmatrač bi pomislio da Bošnjaci takve opasnosti umišljaju samo da bi raspalili zapadnu rusofobiju protiv Srpske, malih Rusa i Putinovog prijatelja, ali ne radi se samo o tome. Oni znaju da je baš tako, za svog vakta, postupio i Bakirov babo Alija.

Kao prvi među jednakima u Predsedništvu BiH, on je ’90, i ne informišući ostale članove, odleteo u Istanbul na sastanak „Svetske organizacije islamske konferencije“ da učlani Bosnu kao posmatrača. Na prigovor pok. Nikole Koljevića, koji je u Predsedništvu bio zadužen za međunarodne odnose , Alija je odgovorio da je mislio: „Srbi su dobili parlament koji vodi Momčilo Krajišnik, Hrvati – vladu kojom upravlja Jure Pelivan, a nama Muslimanima i meni pripalo je Predsedništvo“.

Kao da i Mile ne ume da se napravi nevešt.

I ne samo to! Izetbegović je ’90. bio izabran za predsedavajućeg Predsedništva BiH na jednu plus, eventualno, još jednu godinu, a na toj funkciji je, antiustavno, ostao preko pet jednogodišnjih mandata. I nije mu palo na pamet da mesto prvog među jednakim u kolektivnom organu ustupi nekom od Srba i Hrvata čemu se siroti Stjepan Kljujić naivno nadao. Naprotiv, i za svog neformalnog zamenika u Predsedništvu BiH imenovao je sandžačkog Jugoslovena muslimanske orijentacije Ejupa Ganića.

I sad Bošnjaci, shvatajući demokratiju u skladu sa političkim ponašanjem „oca nacije“, a Bakir u skladu sa „demokratskim“ nasleđem svoga rođenog tate, strahuju da bi robusni Dodik, koji skoro 20 godina drži vlast u Srpskoj, mogao zakonskih osam meseci na čelu BiH da produži na 18 godina. A da Bošnjacima objasni: Tražili ste jedinstvenu BiH, evo je gledajte u mojoj režiji i po srpskom scenariju“. Te da, za početak, u bošnjačke kantone, umesto Saudijaca, Turaka, vehabija i migranata, naseli braću Ruse i Kineze.

No, kraju šala, „diktator“ Dodik je ipak skloniji demokratiji nego „merhametli“ Alija.

Istoričar, publicista i ex-urednik Dana, BHTEL-a Vuk Baćanović, koji je donedavno živio i radio u Sarajevu i gajio iluzije o bošnjačkom građanizmu i multikulturalizmu, u februaru o.g. doslovce je napisao da „Milorad Dodik jedini može da spase BiH“.

Da Vas podsetimo:  NA BLAGOVIJESTI VELIKI SKUP U BEOGRADU I POTPISIVANjE PETICIJE O GENOCIDU NAD SRBIMA

„Autoritet visokog i snažnog čoveka, koji galami i kada treba lupi šakom o sto, ovde svi poštuju. I, k tome, izvikuje nekoliko parola koje su ljudima prirasle za srce. Još ako to prati dobra organizacija i osećaj za taktiku, ako se to radi pametno i sistematično, sa osećajem za trenutak – lider je rođen. To je predsednik Bosne i Hercegovine. Prohujalo je mnogo vremena dok nisam shvatio da mi ni sav Marks, Engels i Maks Veber nisu pomogli da to na vreme shvatim. Narod, a pri tom mislim na kompletan narod zemalja BiH, barem onaj glasajući, voli upravo to. I to samo sleđenjem onoga što je Dodik već mnogo puta rekao: ‘Dejton je dobar i potreban nam je unutrašnji dogovor, bez stranaca koji se petljaju u naše stvari, odnosno katastrofičara koji još uvek produžavaju svoje besmislene mandate i funkcije, šireći paniku od novog rata koji neće i ne može doći. Politika trčanja po mišljenje u ambasade i kojekakve lešinarske nevladine organizacije ruši svaki oblik dogovora u BiH, a time i samu moguću (dejtonsku) BiH’. Paradoksalno, BiH koja želi biti moguća, to može biti samo sa Dodikom, a Dodik koji brani srpske interese je takvom može učiniti samo u Sarajevu. Postizanje tog balansa i sasvim novi politički sklop je, zapravo, njena jedina nada.“

Zanimljivo, o Dodiku su svojevremeno slično mislili i Bošnjaci, i na naslovnim stranicama „Dana“ i „Slobodne Bosne“ prizivali ga na čelo Saveta ministara BiH, hvaleći njegov pragmatizam, energiju, odlučnost i menadžerski dar. Sve dok nisu otkrili da je on pored toga i Srbin i da najviše voli onu polovinu BiH koja se zove Srpska, dok bi Bošnjaci da cela bude njihova i čekaju da im je Amerikanci takvu i naprave.

Amerikanci, opet, vole da se mešaju, ali ne prema bošnjačkim nego prema sopstvenim interesima i od njih se sve može očekivati samo ne nemešanje. Zbog toga se ni Bakir ni Morin (Kormak) ne raduju Dodikovom dolasku u Sarajevo.

Bakir mu preti oružanim dočekom. A kakvu dobrodošlicu spremaju CIA i MI6, to još ne zna ni Tereza Mej i pogotovo Tramp.

Nenad Kecmanović

sveosrpskoj.com

1 KOMENTAR

  1. Uvazeni profesore Kecmanovicu, iznenadjuju me Vase procene o mogucnostima da Dodik udje u Predsjednistvo BiH. Ubedjen sam da Vam je vrlo dobro poznato kako je Dodik dosao na vlast u Republici Srpskoj kao „svezi dasak vetra“ u Republici Srpskoj i ko mu je doveo ona dva poslanika na zasedanje Narodne skupstine Republike Srpske kada mu je tadasnja predsednica RS, Biljana Plavsic poverila mandat za premijera. To je nesporna cinjenica, poznata svima koji znaju ili su bili savremenici u vreme politickih promena kada je predsednik Karadzic dobrovoljno „abdicirao“ nakon sporazuma sa Ricardom Holbrukom. To je, dakle, istorija i o tome nije potrebno polemisati.

    To sto kazete (uveren sam iz pragmatizma) u pravu ste da “ Paradoksalno, BiH koja želi biti moguća, to može biti samo sa Dodikom, a Dodik koji brani srpske interese je takvom može učiniti samo u Sarajevu. Postizanje tog balansa i sasvim novi politički sklop je, zapravo, njena jedina nada.“, jer dobro poznajete Dodika. Vrlo dobro znate da ce Dodik sve uciniti da ostane na vlasti. Ako ne prodje na buducim opstim izborima kako prizeljkuje, Dodik ce zauvek otici u istoriju i politicku penziju kao jedan od najbogatijih ljudi u Republici Srpskoj, pa i BiH. Narod u Republici Srpskoj vise nikada nece poverovati njegovim laznim obecanjima, a dobro zna kakav je autoritarni rezim stvorio u Republici Srpskoj za njegovih skoro deceniju i po vladavine.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime