Nakon odluke Ustavnog suda BiH

Šta dalje?

0
1661

rs-referendumNa sednici održanoj 17. septembra 2016. Ustavni sud Bosne i Hercegovine doneo je odluku povodom apelacije Narodne Skupštine Republike Srpske na prošlogodišnju presudu, kojom je isti Sud obeležavanje 9. januara, Dana Republike Srpske, proglasio protivustavnim. Odluka Ustavnog suda u ovom trenutku još uvek nije postavljena na internet sajt te ustanove (http://www.ccbh.b/)[i], tako da detaljna kritika njenog sadržaja i dometa trenutno nije moguća. Međutim, ipak bi se mogli izvući određeni zaključci.

Medijski izveštaji o sadržaju i efektu odluke Ustavnog suda, i o skoro svakom drugom pitanju, po definiciji su nepouzdani. Ozbiljna analiza jednog pravnog dokumenta je nezamisliva bez prethodnog čitanja izvornog teksta, a balkanski mediji su notorni po površnom, senzacionalističkom i netačnom izveštavanju. Shodno tome, razni mediji su izneli protivrečne verzije o sadržaju i karakteru sudske odluke. Neki su objavili da je Ustavni sud jednostavno „odbacio“ apelaciju Narodne Skupštine RS te da je referendum zakazan za 25. septembar konačno stavljen van zakona, dok su drugi javili da je sud izdao „privremenu meru zabrane“ referenduma, koja će trajati dok ne preispita svoju prethodnu odluku. Razlika je bitna. Tačno je da u oba slučaja, prema stavu koji je zauzeo Ustavni sud, proizilazi da je referendumsko izjašnjavanje zakazano za 25. septembar zabranjeno. Međutim, po jednom medijskom tumačenju to je konačno i neopozivo rešenje koje je sud već doneo, dok bi po drugoj verziji to imalo karakter samo privremene zabrane, dok ne bude doneta konačna odluka po meritumu glavnog pitanja.

U političkom smislu, koja je od ove dve verzije tačna značajno je zato što bi se moglo bitno odraziti na dalje korake političkih aktera u BiH i Republici Srpskoj. Uzimajući u obzir sve raspoložive podatke u vezi sa odlukom Ustavnog suda od 17. septembra, proizilazi da akt donet toga datuma u vezi sa održavanjem referenduma o Danu Republike Srpske zaista nosi tehničko obeležje „privremene mere zabrane.“ To znači – bez obzira na neke stavove iz javnog saopštenja Suda koje su mediji preneli, a iz kojih bi se takođe mogle izvući drugačije implikacije – da Sud namerava da razmatranje apelacije koju mu je podnela Narodna Skupština Republike Srpske dovrši nekom drugom prilikom. Prema tome, sa formalnog stanovišta, razmatranje podnete apelacije nije završeno, a u ovom trenutku upravo to i jeste ključni politički momenat.

Zašto je to tako? Zato što će tokom narednih nekoliko dana rukovodstvo Republike Srpske biti izloženo strahovitim pritiscima, pretnjama i ucenama da otkaže referendum. Logično je predpostaviti, barem kao mogućnost – mada to ne mora i da bude slučaj – da će se rukovodstvo RS naći u iskušenju da ispita sve raspoložive opcije kako bi se povuklo iz konfrontacije u vezi sa referendumom, ali s obzirom na predstojeće izbore uz najmanju moguću političku štetu.

Formulacija „privremena zabrana“ otvara put za operaciju takve vrste. Pri tom, treba se podsetiti na tri važne činjenice. Prva je da formalni inicijator odluke da se održi referendum o Danu Republike Srpske nije predsednik Dodik, niti izvršna vlast, nego jedina ustanova koja ima ustavna punomoćja da to učini, a to je Narodna Skupština Republike Srpske. To je ujedno i razlog zašto se i u ulozi podnosioca žalbe na prvobitnu odluku Ustavnog suda BiH opet pojavljuje Narodna Skupština, a ne neka ustanova ili lice iz izvršne vlasti.

Da Vas podsetimo:  Zašto mi Srbi nemamo ono što imaju Jevreji i Jermeni… naziv za genocid i mesto sabranja?

Druga znakovita činjenica je izjava predsednika Narodne Skupštine, iz sastava vladajuće koalicije, Nedeljka Čubrilovića, na svega dan pred zasedanje Ustanog suda u subotu 17. septembra. Čubrilović je rekao „da postoji teoretska mogućnost da referendum o Danu Republike bude otkazan ukoliko Ustavni sud BiH prihvati apelaciju Narodne Skupštine Srpske.“ Srž zahteva Narodne Skupštine Ustavnom sudu Čubrilović je pravilno definisao kao „preispitivanje ranije donesene odluke Ustavnog suda BiH o neustavnosti 9. januara“. A na pitanje novinara da li postoji teoretska mogućnost odustajanja od referenduma, Čubrilović je odgovorio: „Naravno, ukoliko sud udovolji apelaciji koju je Narodna skupština Republike Srpske uputila prema sudu“. [ii] Da li je Čubrilović ovu znakovitu izjavu dao privatno i na svoju ruku, ili u nekom širem strateškom kontekstu, neka svako za sebe prosudi.

Treće, Ustavni sud svoje „preispitivanje,“ na šta se suštinski svodi apelacija Narodne Skupštine, može da zaokruži i za tri ili šest meseci, kadgod mu se prohte, a da na kraju opet potvrdi svoju prvobitnu, spornu odluku da je Dan Republike Srpske protivustavan. Ako bi referendum bio otkazan pre 25. septembra, pod izgovorom da je povratak na „preispitivanje“ dovoljan, sa osloncem na iluziju da je taj proces i dalje u toku i da su realno mogući razni konačni ishodi, i kada žalba najzad bude konačno i punosnažno odbijena, hoće li referendum biti zakazan opet? I da li bi ga tada iko još uvek ozbiljno uzimao?

Po svemu sudeći, Ustavni sud BiH, koji praktično funkcioniše kao privatni kvazi-pravosudni organ sarajevskih vlasti, na sednici od 17. septembra jeste se potrudio da formalno „udovolji“ zahtevu žalioca, Narodne Skupštine RS, onako kako ga je uoči sednice naveo predsednik tog organa, Nedeljko Čubrilović. Usled toga, sada se nadvija ozbiljna opasnost da bi, u slučaju kolebljivosti političkog rukovodstva, ukoliko bi odlučilo da zloupotrebi prividne izgovore koje mu je Ustavni sud BiH perfidno servirao, referendum ipak mogao biti otkazan.

Hipotetički mehanizam za implementaciju takve katastrofalne odluke mogao bi biti sledeći. Prethodna izjava predsednika Skupštine Čubrilovića, o okolnostima pod kojima bi referendum mogao biti otkazan, moguće je protumačiti kao kompromisan signal Ustavnom sudu i njegovim kontrolorima i pokroviteljima. Čak i nepotpuni izveštaji o sadržaju i argumentaciji odluke Suda od 17. septembra ne ostavljaju mesta za sumnju da je ona okvirno koncipirana na način koji bi se mogao predstaviti javnosti kao izlaženje u susret osnovnom zahtevu žalioca, čija je srž „preispitivanje“ prvobitnog rešenja. Naredni koraci, koji bi mogli da uslede u slučaju da rukovodstvo RS zaključi da su pretnje i pritisci neizdržljivi i da je zato neophodno potražiti izlaznu strategiju, ne predstavljaju nikakvu enigmu za svakoga ko je sposoban da politički misli. Predsednik Čubrilović bi mogao da objavi da je uslov koji je postavila njegova zakonodavna ustanova za otkazivanje referenduma – zadovoljen, i da predloži Skupštini da u skladu sa time usvoji odgovarajuću rezoluciju. Poslanici iz opozicije, čija podrška za referendum je u svakom slučaju simulirana i politički iznuđena, rado će podržati takav predlog. To isto će učiniti i velika većina poslanika iz vladajuće koalicije, kojoj i Čubrilović pripada, nakon što prime odgovarajuća uputstva.

Da Vas podsetimo:  Kako su naprednjaci ubili Sajam (knjiga)

To bi moglo biti jedan elegantan način da referendum bude otkazan, podrazumeva se uz žustro javno protivljenje vodećih ličnosti iz izvršne vlasti. Oni će isticati da je nepopularnu odluku donelo neko drugo telo, a ne oni, i formalno – u tome će biti u pravu.

Paralelno sa šargarepom „izlazne strategije,“ koja se nazire u odluci Ustavnog suda BiH, najavljuje se i batina. Njeno korišćenje, u slučaju nepoštovanja „privremene zabrane,“ predočio je – sigurno ne isključivo na svoju ruku i samo u svoje lično ime – pokretač inicijative za ukidanje proslave Dana Republike Srpske, bošnjački član Predsedništva BiH, Bakir Izetbegović: „Nakon odluke Ustavnog suda o uvođenju privremene mere, nastavak aktivnosti na organizaciji referenduma predstavlja nedvosmisleno kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma i krivično delo suprotstavljanja odlukama Ustavnog suda BiH koje može biti sankcionisano Članom 239 Krivičnog zakona.“[iii]

Izetbegovićeva izjava predstavlja jasnu naznaku šta bi vlasti u Sarajevu tokom narednih dana, u cilju zastrašivanja građana Republike Srpske koji učestvuju u pripremi „privremeno zabranjenog“ referenduma, mogle preduzeti. To je akcija selektivnog hapšenja i maltretiranja, uz pretnju krivičnih sankcija. Pretnja bi se mogla protumačiti široko, da se odnosi ne samo na lica neposredno uključena u organizacione pripreme nego i na sve obične građane koji bi pokušali da ostvare svoje pravo učešća u referendumu na glasačkim mestima. Nažalost, Republika Srpska nema reputaciju odlučnog pružanja zaštite svojim građanima kada su ugroženi od strane sarajevskih organa vlasti i stranih faktora u savezu sa njima. Zato je zamislivo da bi kampanja terora koju nagoveštava Izetbegović uspela da obeshrabri i odvrati mnoge, čak i ako bi bila sprovedena selektivno i u ograničenom opsegu.

Mogućnost brutalnog korišćenja ove opcije za sprečavanje referenduma ne bi se smela prevideti niti potcenjivati. Ako u strahu ljudi, bez kojih referendum ne bi mogao biti izveden, masovno odustanu, raspada se infrastruktura referenduma i samim tim – pod predpostavkom da kampanja terora urodi plodom – najverovatnije ga ne bi moglo ni biti.

Nije poznato u kojoj meri moralni primer Mahatme Gandija nadahnjuje predsednika Dodika, ali ovo možda jeste pravi trenutak da predsednik ponovo prouči Gandijevu filosofiju nenasilnog otpora. Referendum u Republici Srpskoj se mora održati po svaku cenu, bez obzira na pretnje i opstrukcije sarajevskih vlasti, njihovih „pravosudnih“ struktura i stranih pokrovitelja. Zato, predsednik Dodik mora da prelomi i da čvrsto i bez dvosmislenosti stane iza prava građana na referendumsko izjašnjavanje, po ovom i svakom drugom pitanju koje bude aktuelno, i da ih ako treba lično povede u masovnu građansku neposlušnost koju nikakva sila ne bi mogla da nadvlada.

Da Vas podsetimo:  Srećna vam Julijanska, Pravoslavna, Srpska Nova godina!

Pritom, predsednik Dodik u svom obraćanju naciji mora da bude eksplicitan i da kaže ono što bi trebalo: da će referendum sigurno biti održan, osim pod jednim jedinim uslovom, a to je da Ustavni sud BiH potvrdi ustavnost dosadašnje prakse obeležavanja Dana Republike Srpske tako što će izričito utvrditi da je to, odsada, presuđena činjenica, na „preispitivanje“ koje se taj organ nikada više neće vraćati, niti će se njome opet baviti pod ma kakvim vidom.

Pred Republikom Srpskom nalazi se burna politička sedmica kada će rukovodstvo morati da donese složene odluke sa dalekosežnim posledicama. Jedina potencijalno svetla tačka na grafiku naredne sedmice je poseta predsednika Dodika Moskvi, na poziv Putina. Mada teme razgovora nisu poznate, kao ni oblik podrške koju će Rusija ponuditi, referendum će se nesumljivo naći na vrhu spiska. Za rukovodstvo Republike Srpske od ključne je važnosti da se u odnosu na referendum suprotstavi iskušenju povlačenja ishitrenih poteza pre nego što sasluša analizu i predloge ruskog predsednika, koji će im se sigurno obratiti ne iz usko lokalnog nego, kao što priliči, iz najšireg globalnog konteksta.

Stefan Karganovic

Stefan Karganović

FSK

_______________

[i] Ustavni sud BiH se sastoji od devet sudija, od kojih su trojica – stranci. U kombinaciji sa po dvojicom sudija it reda bošnjačkog i hrvatskog naroda, to je uvek dovoljno za preglasavanje dvojice srpskih sudija, što se i ovom prilikom dogodilo. Signifikantno je da je zvanična internet prezentacija „Ustavnog suda“ navodno suverene i nezavisne BiH na engleskom jeziku, dakle da je prilagođena stranim sudijama u njegovom sastavu.

[ii] „Srna,“ 16. septembar 2016.

[iii] https://rs.sputniknews.com/vesti/20160917/1108154725/Izetbegovic-referendum-Dodik-sud.html Po Članu 239 Krivičnog zakona BiH službena osoba u institucijama BiH, institucijama entiteta ili institucijama Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine koja odbije da izvrši konačnu i izvršnu odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Suda Bosne i Hercegovine ili Doma za ljudska prava, ili sprečava da se takva odluka izvrši ili na drugi način onemogućava njeno izvršenje, kazniće se kaznom zatvora od šest meseci do pet godina. Predmetna odluka po svemu sudeći još nije „konačna i izvršna,“ ali to ne bi trebalo da spreči organe da se na nju ako treba pozovu, radi zastrašivanja građana Republike Srpske.

slika http://www.ceopom-istina.rs/vesti/ustavni-sud-bih-potvrdio-zabranu-referenduma/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime