Nakurnjakom protiv medijskog mraka

0
1591

dragan-j-vucicevic-1404417096-528147Šta se s nama Srbima to dogodilo, da li smo oboleli od gnojne upale mozga pa smo dozvolili Vučiću, Nikoliću, Dačiću i Vučeliću, tim najgadnijim likovima iz živopisne galerije Miloševićevih podguznih muva da nam određuju sudbinu. Ovo ne pišem ja, ovo se pita Dragan J. Vučićević, vlasnik Informera i sadašnja glavna medijska uzdanica Aleksandra Vučića i njegovog režima.

Pritom konstatuje kako smo im “oprostili neoprostivo, zaboravili na Knin, Sarajevo i Prištinu i ne sećamo se hiljada nevinih žrtava njihovih mengeleovsko-polpotovskih eksperimenata nad sopstvenim narodom”. Krivi smo, tvrdi vlasnik Informera, što se pred nama “šepure prvoborci miloševićevsko-šešeljevskog zajedničkog zločinačkog poduhvata koji su svojim ponašanjem doprineli da Skupština podseća na prihvatni centar za obolele od Daunovog sindroma!”

Druga medijska Vučićeva uzdanica, Ratko Dmitrović, direktor i glavni i odgovorni urednik Večernjih novosti, je ukazivao donedavno kako je Srpska napredna stranka “servilnija prema Zapadu od svojih prethodnika, da je sadašnji premijer nedorastao mestu i vremenu, da nema nijednu zdravu ideju” i da su rezultati takve politike “poraz za porazom, poniženja u nizu i po neka tepsija baklave koja kao nagrada stigne iz Prištine”.

Sa štićenikom Instituta za javnu politiku Vladimira Popovića Bebe, novinara u pokušaju Ištvana Kaića, (po SNS jedine istinske žrtve cenzure u Srbiji) oni sačinjavaju sveto trojstvo Vučićeve medijske scene Srbije. Uz novu urednicu Studija B Ivanu Vučićević, koja je po sopstvenom priznanju za kratko vreme uspela da dovede ovu gradsku televiziju na nivo koji njeni prethodnici nisu bili u stanju poslednjih deset godina, i Pink Željka Mitrovića, koji iz minuta u minut uverava građane Srbije da im memorija nije jača strana, imate pravu medijsku armadu za ponos. Uz brojne druge pisane i elektronske medije koji prate stranačka uputstva vladajuće partije možete da sklopite mozaik onoga što se zove zaglupljivanje naroda na delu. Na sve to stižu pohvale i podrška sa Zapada.

Da Vas podsetimo:  Crnoj hronici je mesto na poslednjim stranicama medija

Zato se postavlja pitanje šta je objedinilo tu nespojivu ekipu. Novac, interes, ljubav prema baklavama, Vučić… Šta je to potrebno još da urade Srbiji pa da se ponovo raziđu svako na svoju stranu? Kako je moguće da trenutno u jednom frontu imamo spojene takozvane ratne huškače i one koji su satanizovali Zorana Đinđića, sa onim koji je zbog njihovih stavova hteo da budu zauvek obeleženi i pohapšeni, a sve uz odobravanje onih koji su uložili milione da ovi koji su sada na vlasti nikada tu više ne dođu. Da li su onda zaista mislili ono što su pisali i govorili ili danas kad se utrkuju u slavopojkama i uzdizanju u nebesa svakog Vučićevog poteza? Ili se sve svodi na koliko para toliko i muzike. Ili ima još nešto što oni dobro znaju, a potrebno je sakriti od javnosti.

Kad se sve sabere Srbiji definitivno nisu potrebni mediji. Nikakvi, a taman posla slobodni. To je posle sednice skupštinskog Odbora za kulturu i medije više nego jasno. Stoga nam nisu potrebni ni zakoni o medijima, još manje ovakav ministar kulture i informisanja. Njegova nakostrešena frizura možda najbolje oslikava trenutno stanje. I to je dovoljno. Pokušaj da se malo transparentnije sagleda vlasnička struktura u srpskim medijima je potpuno nepotreban zahtev kad je svakome postalo jasno da je jedini i stvarni njihov vlasnik sadašnji premijer. Njegov jedinstveni matični broj je svuda upisan i po sadržaju koji se prezentuje reklo bi se da nije došlo do krađe identiteta.

Zarđalim kašikama su započeli, prodajom eksera u Londonu, Beogradom na vodi i izradom vunenih nakurnjaka u Srbiji nastavljaju svoju misiju. Po sistemu kad već ne možemo da izvozimo fijat, nakurnjake bar možemo. Novi prepoznatljivi i jedinstveni srpski brend nakurnjak za svaku priliku. Trebalo bi ga uvesti kao obavezni poklon svim državnicima koji dođu u našu zemlju.Time ćemo možda najlakše pokriti sramotu, i duhovnu i fizičku, onih koji trenutno kreiraju medijsku sliku Srbije. Ko je za sve to kriv i odgovoran što o kulturi najviše pišu šampioni nekulture, što nam razni likovi nedostojni profesije i zvanja drže predavanja u kom pravcu bi trebalo da ide Srbija kojoj, po njihovoj proceni, prija ovaj medijski mrak?

Da Vas podsetimo:  Novinarke i novinari u Novom Sadu: pod pretnjama, napadima i uz ometanje u radu

Što je onomad dobro zapazio sadašnji vlasnik Informera krivi smo “mi”, jer da nismo, ne bi nam se “danas sa svih televizija u lice cerili klonirani Šešelji, niti bi nam sa naslovnih strana bezočno pretili Miloševićevi nitkovi.”

Srđan Škoro

srdjanskoro.wordpress.com

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime